Prošla je još jedna godišnjica otca domovine dr. Ante Starčevića. Kao i tolike druge godišnjice velikih ljudi, malog naroda. Da li stvarno imamo Hrvatsku, da li Hrvatska ima nas? Da li se kad kada zapitamo, jesmo li ostali nešto dužni toj našoj dragoj domovini, da li smo možda ipak dužni tim velikim ljudima koji su pronijeli slavu naše domovine, ili smo možda ostali dužni ljudima, koji su za slobodnu Hrvatsku žrtvovali i ono najsvetije – život, djecu, ognjište. Pomislimo li ikad prije odlaska na počinak na Starčevića, Tuđmana, Norca Gotovinu i ine druge kojima imamo zahvaliti svoj miran san. Da li ipak imamo toliko savjesti, da taj dug počnemo vraćati – Bogu, domovini i svima znanim i neznanim, koji su nas zadužili. MolimVas, da ih se sjetite, barem jednom molitvom ili ako ne znate moliti, minutom šutnje. Hvala Vam na tome.

Vladimir Biondić

Veleučenom gospodinu Dr. Anti Starčleviću, poklisaru I Primorskog kotara (13. lipnja 1881.)

Povjest Hrvatah kroz stolieća, osobito ovamo iza početka novoga vieka, dokazom je neprestane borbe proti neprijateljem, koji nas htiedoše lišiti domovine, narodnjeg značaja, bivstva i budućnosti. U toj borbi imao je narod hrvatski uvjek sinovah koji su ga predvodili i u dobru putili, i sva sila dušmanina bila je preslaba za izbrisati nas iz broja narodah. Nu gdje sila nepomaže tu priskoči lukavost, himba i nevjera, a današnje stanje naroda hrvatskoga vidivim je znakom uspjeha ove urote. Za to polučiti htielo se je žrtavah najplemenitije krvi hrvatske, raztrgalo nam se domovinu, uvuklo u nas tudjince da nas raztruju, obdarilo nas krivim naukom, krstilo nas svakojakimi imeni, a za našu vjernost dobismo žalostnu sadašnjost.

I već kad je neprijatelj mislio, da smo se zadavili darovi, kojimi nas obasuo, pojaviste nam se Vi, veleučeni gospodine, da nas naučite tko smo, da nam predočite što nam je domovina, što naš zadatak. Vaša rieč, s prva zrnce gorušnice, dopre u brzo do nepokvarenih srdacah narodnjih , a nauk vaš pronosi u skoru luč istine u gusti mrak neznanja, - koje je zavladalo narodom. Šaka braniteljah hrvatskih pravah i slobode, sabrana oko Vas, odbi g. 1861. danajske darove Beča i Pešte, Hrvatska, iza odulje vremena, dade od sebe dostojna glasa, da hoće biti slobodnom, da neželi ničijeg gospodstva. Nemila kob htjela je da se onaj uzki krug narodnjih braniteljah još umanji; narodu hrvatskom bilo je i opet zakukati nad gubitkom pravih sinovah, i u toj nesreći sam nam bog Vas očuvao. Vi veleučeni gospodine ostadoste sami.

U Vas upro je cieli narod svoje poglede pune nade, da će moć Vaše rieči, sila Vaše nauke, čistoća Vašeg značaja oživiti zamrla uda sinovah Hrvatske, te ih skupiti na novu borbu za slobodu i jedinstvo otačbine. Ta nada izpunila se je kadno Vas uz prave Zagorce i sviesni izbornici prvog primorskog kotara odlikovaše svojim povjerenjem, izabrav Vas svojim zastupnikom na "saboru" u Zagrebu. Veselim tim dogadjajem počeo je nov život po stranku prava, koja, mrtvom proglašena, dade opet od sebe znaka života. Oko Vas sabralo se sve što ima čuvstva za slobodu i ljubavi za svoj narod; u saboru, brojem maleni, doprla je rieč Vaša u najzabitnije krajeve Hrvatske, oživila je one duhove, koji već zdvojiše o budućnosti. Narod hrvatski počeo se ozbiljno buditi, prepoznavati prijatelje od neprijateljah, prave svoje sinove od nevriednih pripuzah, a stranka prava, uz svoj klub na "saboru", dobi svojim glasilom, koje najde u Vami brižljiva otca i najuglednijeg prijatelja vidivi znak bitisanja i života.

Veleučeni gospodine Danas, na dan Vašeg vriednog imendana, sretni biti tumači svih privrženikah stranke prava, nemožemo se oteti čuvstvu, koje nam napunja grudi, a da Vam, prvaku naše stranke, nepoželimo svako dobro. Podielio Vam svevišnji dug život, i čvrsto zdravlje, da uzmognete borbu za jedinstvo i slobodu Hrvatah viditi okrunjenu uzpostavom Hrvatske onako, kakovom poznavati ste ju nas naučili i kakova po znaku naravi i po Vami branjenom pravu biti mora. Uz ove skromne želje, dozvolite da podamo izraza čuvstva iskrene ljubavi i sinovje harnosti za Vaše nastojanje oko obće stvari naroda, pripravni uz zastavu, koju nam prvi razviste založiti sve naše sile na žrtvenik otačbine. Pridružujuć se nebrojenim uzklicajem, koje se danas širom ciele domovine ori Vam u slavu, kličemo: poživio nam vas Bog dugo i mnogo,na ponos Hrvatskoj a strah dušmaninu.

Na Sušaku, 13. lipnja 1881.

Uredničtvo " Slobode "

 

 

Tebi u slavu 

Žarka ljubav Tvoja prama svomu rodu,
Iskra, koja grije divno srdce tvoje,
Vriedi, da Ti vienac spletem k Tvomu godu
I da " slava Tebi ! " klikne srdce moje
Ovim viencem, diko, plame srdca primi,

Naše plame vruće, koji hvale Tebi
Ante, što se brineš svojim silam svimi,
Štete nit krivice rod da trpio nebi.

Uzor Ti si pravi, kog nam valja sliedit,
Za kim se povadjat sviestnim svim Hrvatom
Oh ! Ta tko će ikad nam toliko vriedit!
Razum, srdce Tvoje cienit nam je zlatom.

Nade – dok je Tebe – srdca nam ne gube,
A Tvoj nauk Ante nama sjajno blista.
Čelo Tvoje vedro raj je za nas pravi.
A Tve želje skromne naše grudi griju.
Jer se tako samo dom će dovit k slavi,

Ako naše grudi poput Tvojih biju
Narod ako hoće, da se zla izbavi,
Treba sliedit Tebe, bježat svaku liju.
Ele, koji pozna plemenitost Tvoju

Svatko znade cienit danak Tvoga goda,
Te Ti zato sviestno kliče ovu svoju:
Ante ! Ti si dragulj hrvatskoga roda,
Riedki dragulj, koji tako sjajno sjaje,
Čar da njegov divni srdca viek spominju;
Ej ! taj čar, koj pravu svjetlost nama daje,
Videć, da je grozno, kad kog lanci spinju
Imendanu vriednom evo Tebi cvieta,
Ćutit da će za Te Hrvat, dok je svieta!

Prvaku stranke prava 

Što ti srdce da mi danas biješ toli?
Koja čudna radost te obuze?
Oj da radost to je što se srcem proli,
Sreća to je – s te mi sreće sjaju suze .....

Al što pitam. Raduješ se danku tome.
Što nam dična muža svojim dahom grli
Raduješ se, jer još rodu hrvatskome
Živ je starac Ante, otačbenik vrli .......

Raduješ se al i otačbina sveta
Raduje se stobom danas širom svudi ...
Svaki čestit Hrvat molit će se opeta
A za život starca plemenitih grudi.

I ja molim vruće svemogućeg boga
Za te dični mužu za tvoj život dragi,
Da mi dugo živiš na spas roda moga
Da te kriepi svedjen muževnoj u snagi.

Dični starče ! znam da srce ti je tužno
Gledjuć rod svoj, nesretnom na putu ...
Gledjuć otačbinu razciepkanu ružno
Gledjuć svuda roda samo ranu ljutu ...

Slavni mužu ! oj kad ne bi bilo tako,
Kad bi otačbina slobodna nam bila:
Radostne bi danas suzice mi plako
Jer bi ti se sveta želja ispunila

Tvoja djela, rieči, ljubav prema rodu
Plamte svetim plamom u srcu Hrvata.
Progledo nam narod – čeka zlatnu zgodu
Kad slobodan grlit brat će svoga brata.

Ko što tvoje srce vragom našim viče:
Nemučite roda moga – vrazi – stante!
" Zdravo diko naša – zdravo starče Ante! "

Dr. Anti Starčeviću (na imendan) 

Kamo kad ptičica mila
K nebu se vinuv gore,
Gdje no se vjetrovi hladni
Medju se u ujuć bore,
Sirota gonjena njima
Nezna kamo će – kud!

Nu s vrve žara, pojama
Namjera, želja, nada,
Mlade joj sile gube se,
Tielo joj nice pada;
Ta dugo već se borila,
Uztrajan bila boj ...

Danas, kad mile sestrice
Imendan svud ti slave,
Kada po zemlji hrvatskoj
Vjence ti pletuć slave,
Dičnim te sinom nazivlju
Hrvatskog dičnog tla,

Mnogo nam ljeta živio
Ponose naše krvi,
Koji no kivne dušmane
Odvažnom rieči smrvi,
Te blagom stokrat besjedom
Ublaži nama cviel.

Tad tek odlučno prhne
Upravnim smjerom leti
Zračne kad struje se sdruže
Tek k jednoj hrli meti;
I meni tak vile skromne
Sudbe je danas sud.

Al misli pošto razne joj,
Mladjanog bure srdca,
U kolo jedno druže se,
Ljubav s kog samo vrca,
To opet ona diže se,
Znade već željni spas ...

Danas, oh danas s dalmatskih
Primorskih dodjoh strana
Tebi da kliknem: Vidare
Hrvatskih težkih rana,
Prosti što struna tanana
Slabo mi zujit zna ....

Zdravlje ti dao svemožni,
Uslišo tvoju želju:
Milu da vidiš Hrvatsku
Slobodnu, jaku, velju
Da čuješ riječi žudjene
Na svom je Hrvat svoj.

Duga iz sanka dremeža
Lecnu ju tajna sila
Nebi li s nova ponosno
Raztrla tanka krila,
Nebi l se gorom, dolinom
Orio njezin poj;

Leti sad hrlo, lagano,
Kamo ju ljubav steže,
Hoće do čuvstva izlije
Što joj na duši leže,
Ti da ju čuješ, Antune,
Iskreni smjerni glas:

Al čuj me ipak dragane,
S duše jer poj mi niče,
Mojeg jer kraja čitava
Mladež ti sa mnom kliče,
Mladež na kojoj ipak će
Ostati sveta diel ....

Pripremili: Tomislav Jelić i Vladimir Biondić

{mxc}