Nikola Šubić Zrinski

Godina 2008., godina je hrvatskog Leonide Nikole Šubića Zrinskog, viteza koji je simbol hrabrosti i junaštva hrvatskog naroda, simbol njegove slavne prošlosti, naš putokaz u budućnost i nada u bolje i ljepše sutra našeg naroda.Obilježavanjem petstote godišnjice njegovog rođenja diljem naše domovine pridružio se i Zadar, grad slavne prošlosti u čijem su se okruženju krunili tokom desetljeća hrvatski kraljevi. Priredbom pod naslovom «Za žrtvenike i ognjišta s Božijom milošću» održanom u Zadru, evocirajući uspomene na Nikolu Šubića Zrinskog, evocirane su i uspomene na sve vitezove HOOR-a ( Hrvatskog obrambeno-oslobodilačkog rata ) i sve hrvatske mučenike kojima imamo zahvaliti, da živimo u slobodnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi. U članku Tko se boji duha Nikole Šubića Zrinskog zapisano je.

Zašto ova godina nije u Hrvatskoj proglašena godinom Nikole Šubića Zrinskog? Hrvatski Leonida, Nikola Šubić Zrinski ušao je u hrvatsku i svjetsku povijest na velika vrata. Rođen je 1508 god. u gradu Zrinu u moćnoj obitelji plemenitog roda Šubić – Zrinski, obitelji koja je dala veliki obol Hrvatskoj povijesti. Kralj Tomislav i Petar Krešimir IV stvorili su cjelovitu Hrvatsku državu, a Nikola Šubić Zrinski najzaslužniji je što je tu državu, iako okrnjenu, obranio od turske najezde. Bio je on čovjek širokog formata - renesansno obrazovan, pisac, genijalni strateg, vrhovni zapovjednik zapadne strane Drave, nepobjedivi vojskovođa. Prvi puta se istaknuo u 21-oj godini u obrani Beča, da bi 1542. sa 400 Hrvata spasio Peštu od sigurne propasti. Nakon što je izabran za hrvatskog bana nastavio je uspješno ratovati, te je pobijedio u nizu bitaka. Odrekavši se banske časti, povukao se u Siget, spremajući se za veliki obračun s najjačom vojnom silom toga doba moćnom turskom vojskom sultana Sulejmana I.

Zaustavivši 1566. god. s 2.500 svojih ratnika, tursku vojsku koja je brojila preko 100.000 vojnika i 300 topova ušao je u svjetsku povijest i izazvao divljenje čitave tadašnje Evrope koja ga je nazvala novim Leonidom (grčki kralj - junak koji je u klancu Termopile zaustavio ogromnu neprijateljsku vojsku i spasio Grčku hrabro poginuvši sa svim svojim ratnicima na oltaru domovine). Medijski gotovo nezamijećeno, prošla je godina koja označuje protek od pet stoljeća od rođenja tog viteza, viteza koji je simbol hrabrosti i junaštva hrvatskog naroda - simbol njegove slavne prošlosti - putokaz u njegovu budućnost, vjera u bolje i ljepše sutra. Nikola Šubić Zrinski vitez je kojeg slave Mađari, o kojem pjevaju i Japanci. I koliko god se neki trudili, hrvatski – U boj, u boj Nikole Šubića Zrinskog gromko zvoni, parajući nekomu uši, ali oni ga ušutkati ne mogu, taj poklič simbol je Hrvatskog naroda – zov je slobode. Svi hrvatski mučenici, i prije i poslije Bleiburga, svi hrvatski vitezovi pali u obrani ovog svetog tla, dio su naše prošlosti, temelj su naše budućnosti, i koliko god oni nekom smetali, hrvatski ih se narod neće odreći, hrvatski ih narod ne će zaboraviti, kao što ne će zaboraviti ni svoje krvnike.

Mi kao vjernici možemo oprostiti, ali ne ćemo nikada zaboraviti. Naš zaborav značio bi izdaju našeg naroda, naše prošlosti, naših ideala. I zato nikakvim represijama, nitko ne može izbrisati povijest jednog naroda i to neka znaju svi oni koji žele izbrisati iz našeg sjećanja Nikolu Šubića Zrinskog, osuditi Antu Gotovinu, utišati Marka Perkovića Thompsona. Povijesni kotač, ne može se zaustaviti, mogu se izbrisati slova na papiru, ali se ne mogu izbrisati tragovi u srcu i duši.Pao je slavno Nikola Šubić Zrinski, smaknuti su Petar Zrinski i Krsto Frankopan, ubijen je podmuklo Stjepan Radić i na tisuće hrvatskih domoljuba.Najveći hrvatski krvnik zatvarao je i ubijao i nevine žene i djecu, ali njihov duh, nije mogao ubiti. I u njegovo vrijeme pjevali smo - U boj, u boj i Ustani bane Hrvatska te zove. Osvrnite se malo, svi naši krvnici, neka vas straše duhovi vaših žrtava. Jer pogledajte,-" i Sava je potekla uzvodno " – ostvaren je vjekovni san svih naših domoljuba, mi imamo opet svoju slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku.

Uzalud svi zlodusi mraka i tame, neprijatelji svoje domovine, izdajice svojeg naroda, prijete osudom Ante Gotovine, uzalud zabranjuju nastupe Marka Perkovića Thompsona, potkradaju sve naše zemaljsko blago, ali naš duh, našu vjeru nikad neće uništiti. Neka ih na to podsjete riječi uklesane na najvećoj grobnici naše Hrvatske:

Kada mi trava prekrije grob – Majko, ne plači mi ti Pamti, da Hrvatska ne će biti rob – Nit će je nestati. Omage Nikoli Šubiću Zrinskom – Za dom i domovinu uvijek - Praskozorje maglu diže, sad nestaje mrkli mrak Hrvatski nam Leonida, opet božji daje znak Krenimo za njim smjerno, prepoznajmo pravi put Neka žrtve svih vremena ne budu uzalud! Neumorno vrijeme teče, dosta nam je pustog sna Domovina sad nas zove, odazvat se moram ja! Pet stoljeća već je prošlo, kao da je bilo lani Opet nam na čelu jašu knezi Zrinsko-Frankopani. Smjerokazi Vukovara nekom skrivena su meta Kom Hrvatska u slobodi i u miru tol ko smeta Taj Bastion Vukovara, ta nadanja, svi ti sni Nek se sliju svi u jedan – Hrvatska, to svi smo mi A Siniša nek nam bude domoljublja sinonim Zadro, i neznani svi vitezi nek su s nama nek su s njim Hrvatski nam mučenici iz Bleiburga dižu glas Čuvajte nam to sveto tlo – ne zaboravite nas Mirno spavaj Leonido, još nas dosta ovdje ima Domovinu našu dragu, nećemo ostavit njima.

I na kraju zapamtimo

Dragi moji – Sestre i braćo, po krvi i rodu – Neka bastion Vukovar bude temelj za izgradnju bolje, ljepše i sretnije Hrvatske. Evocirajući uspomene na najvećeg među nama na hrvatskog Leonidu Nikolu Šubića Zrinskog, sjetimo se s tugom i ponosom svih naših vitezova koji su prodonijeli žrtvu za obranu naše domovine i naše vjere, sjetimo se svih naših mučenika čija je jedina krivnja bila, da su naši. Neka naš životni moto ne bude – imamo Hrvatsku - već moto – Hrvatska ima nas. Dobro zapamtimo i moto naših branitelja – Hrvatska je iznad nas – Samo Bog je od nje veći, a hrvatski narod preči. Hrvatice i Hrvati i svi vi, koji Hrvatsku nosite u srcu, a ne u džepu, budimo svi jedno, i Hajduk, i Dinamo, i Zadar, i Split, i Cibona, i Jug i Mladost, od Vukovara do Dubrovnika, pružimo u božjoj milosti jedni drugima ruke, u ime naših predaka i naše prošlosti, u ime naše djece, naših unuka i naše budućnosti - Sursum corda ( gore srca ) s božjim imenom na usnama, sa Hrvatskom u srcu šapćimo tiho - Pro aris et focis deo propitio ( Za žrtvenike i ognjišta s božjom milošću )

Vladimir Biondić