Proslave godišnjica i prijedlozi postavljanja spomenika Ruđeru Boškoviću u Dubrovniku

„Svijetlu poklonimo čast jer On [Bošković] je naš, taj jaki hrast"

Ruđer BoškovićRuđer Bošković je od 1755. do 1783. obavljao različite diplomatske poslove za Dubrovačku Republiku, pa mu je zahvalna Republika postavila spomen-ploču u dubrovačkoj katedrali, iako je dubrovački Senat 21. travnja 1787. raspravljao o podizanju spomenika Ruđeru Boškoviću u Velikoj vijećnici Kneževa dvora, prijedlogu koji nije prošao na glasovanju. (Ilija Mitić, Ruđer Bošković u službi svoje domovine - Dubrovačke Republike, Pomorski zbornik, knj. 18, Rijeka, 1980, str. 425, 433, 436, bilj. 14).

Svečane zadušnice

U Dubrovniku su svečane zadušnice „našem građaninu" Boškoviću održane u katedrali 21. svibnja 1787. za što su bili zaduženi Petar Stulić i Toma Tromba. Boškovićev prijatelj Brnjo Zamanja održao je rječit govor, pa mu je dubrovačka vlast odlučila pokloniti zlatnu kutiju (scattola d'oro) u vrijednosti 30 cekina za koje je kasnije određeno da budu zlatni venecijanski cekini za što se trebalo utrošiti 136 dukata i 20 dinarića (grošeta). Novac je trebalo uzeti iz „škrinje konuzlatâ od Levanta" (nella Cassa dei consolati di Levanto), kao i u slučaju kada je dubrovački Senat 3. lipnja 1789. odlučio da se prokuratorima „Gospe Velike" (katedrale) isplati 632 dukata i 32 dinarića u svrhu naknade izrade spomen-ploče u katedrali, a u slučaju nedostajućeg novca, iz „brodarske škrinje" ([Cassa] della Navigazione) u koju će se iznos vratiti iz ove „od Levanta". Također je dubrovački Senat 26. lipnja 1787. odlučio o prihvatu literarnih djela Ruđera Boškovića koja je Dubrovačkoj Republici poklonila sestra Anica Bošković, te da će ta i druga u Dubrovniku (o)čuvana djela smjestiti za nastavnike škole i uporabu u knjižnicu Zavoda redovnika skolopa-pijarista (Padri delle Scuole Pie). Boškovićev prijatelj i učenik Cesaris je 1831. potporom milanskih astronoma podigao Boškovićev spomenik u zvjezdarnici kolegija u Breri. Stogodišnjica smrtiProslava stogodišnjice smrti u Dubrovniku započela je 12. veljače 1887. glazbom po gradu i rasvjetom, a na sam dan stogodišnjice smrti 13. veljače 1887. Dubrovnik je bio okićen zastavama i tada je nakon polaganja vijenaca ispred Boškovićeve spomen ploče u katedrali govor održao Vicko Palunko, te svečanu misu predvodio biskup Mato VodopićPredsjednik akademije Franjo Rački je na sjednici ondašnje JAZU (sada HAZU) 14. veljače 1787. odžao govor u čast stogodišnjice smrti velikana Boškovića. (Niko Gjivanović, Dubrovnik je u god. 1787. dostojno oplakao svoga velikog građanina svećenika Rugju Boškovića, Dubrava, god. IX, br. 113, (O Svetom Vlahu), Dubrovnik, 1941, str. 25).

Proslava stogodišnjice smrti u Dubrovniku započela je 12. veljače 1887. glazbom po gradu i rasvjetom, a na sam dan stogodišnjice smrti 13. veljače 1887. Dubrovnik je bio okićen zastavama i tada je nakon polaganja vijenaca ispred Boškovićeve spomen ploče u katedrali govor održao Vicko Palunko, te svečanu misu predvodio biskup Mato Vodopić. (Listak, Dubrov. Proslava stogodišnjice Boškovićeve smrti g. 1887, Spomenica Rugjera Josipa Boškovića, O 200.-toj obljetnici Njegova rogjenja (18. V. 1711. – 18. V. 1911.), Naklada Dubrovačkog katoličkog društva „Bošković", Štamparija De Giulli i dr., Dubrovnik, 1911, str. 188).

Katolička društva

Ruđer BoškovićU Dubrovniku su postojala Katoličko društvo „Bošković" i Katoličko žensko društvo „Anica Bošković". (Niko Gjivanović, O 150. godišnjici smrti Ruđe Josipa Boškovića D. I. (†13. februara 1787. g.), Narodna svijest, god. XIX, br. 6, (10. II. 1937.), Dubrovnik, 1937, str. 1).

Katoličko društvo „Bošković" djelovalo je u Dubrovniku od 25. svibnja 1906. (prihvaćanjem Pravilnika društva) u svrhu populariziranja „znanosti na zdravim kršćanskim načelima", pa je tako 29. svibnja 1911. održana svečana akademija u spomen 200. godišnjice rođenja Ruđera Boškovića koju je otvorio Urban Talija, te je tada prvi put pjevana himna društva autora Ante Anića koju je uglazbio kapelnik Vjekoslav Raha. (E., Kratka hronika katoličkog društva „Bošković" u Dubrovniku, Spomenica Rugjera Josipa Boškovića, O 200.-toj obljetnici Njegova rogjenja (18. V. 1711. – 18. V. 1911.), Naklada Dubrovačkog katoličkog društva „Bošković", Štamparija De Giulli i dr., Dubrovnik, 1911, str. 180, 186).

Ante Anić u pjesmici „U slavu Rugjera Josipa Boškovića" završava: „I na današnjoj spomeni / Velebnoj Njegovoj sjeni / Svijetlu poklonimo čast, / Jer On je naš / Taj jaki hrast". (Ante Anić, U slavu Rugjera Josipa Boškovića (O dvjestagodišnjici njegova rogjenja), Spomenica Rugjera Josipa Boškovića, O 200.-toj obljetnici Njegova rogjenja (18. V. 1711. – 18. V. 1911.), Naklada Dubrovačkog katoličkog društva „Bošković", Štamparija De Giulli i dr., Dubrovnik, 1911, str. 2).

Za 150-godišnjicu smrti Ruđera Boškovića 1937. godine održane su zadušnice u crkvi Isusovaca, a Braća Hrvatskog zmaja pozvala su na večernju svečanu komemoraciju u Društvu Bošković, te su potakli pitanje spomenika Boškoviću, dok su se prilozi za spomen-ploču i spomenik davali društvu „Napredak". (Komemoracija O. Ruđera Boškovića, Narodna svijest, god. XIX, br. 6, (10. II. 1937.), Dubrovnik, 1937, str. 2).

Dr. Ernest Katić je održao govor u dvorani Hrvatskog građanskog društva „Dubrava" 5. veljače 1937., a spjevao je „Pjesmu Jutrenicu" Ivanu Meštroviću gdje spominje nepostojanje Boškovićevog spomenika. (E. Katić, Meštrovićev spomenik Ruđi Boškoviću, Hrvatska Dubrava, god. V, br. 69, (16. II. 1937.), Dubrovnik, 1937, str. 2).Spomen muzejSpomen-muzej je otvoren zaslugom akademika Željka Markovića u zgradi starog benediktinskog samostana koji je spadao pod Institut za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih nauka ex-JAZU (sada HAZU). Tamo se nalazio i model zvjezdarnice u Breri koji je poklonio ondašnji upravitelj te zvjezdarnice F. Zagar

Bošković je za neke svoje portrete izražavao kritički stav, a za neke njegove portrete poznato je da su ipak postojali. Kopije uljanih potreta Boškovića bile su, između ostalih, u Isusovaca, gradskoj Vijećnici, u prostorijama društva „Dub" i „Bošković" i dr. U Milanu i Rimu postoje i ulice koje nose Boškovićevo ime. Ivan Meštrović je oko Uskrsa 1940. izjavio da je najpogodnije mjesto za postavljanje spomenika Boškoviću zapravo ispred Isusovačke crkve i Collegium Ragusinuma, pa još 1937. piše dr. Ernestu Katiću u svezi tog spomenika. Na spomenik je upozoravalo i osoblje crkve Sv. Ignacija 1938. u proglasu za popravak crkve. (Franjo Kesterčanek, Ruđer Josip Bošković u portretima i spomenicima, P. o., Vrela i prinosi, (Zbornik za povijest Isusovačkog reda u hrvatskim krajevima), sv. 12, "Nova tiskara" Vrček i dr., Sarajevo, 1941, str. 2, 4-5, 34-36).

Frano Kesterčanek je obradio dvadesetak Boškovićevih portreta i spomenika, pa tako i „Meštrovićev model (u sadri) koji se ima podići u Dubrovniku". (Rugjer Bošković u portretima i spomenicima, Dubrava, god. IX, br. 113, (O Svetom Vlahu), Dubrovnik, 1941, str. 16).

Generalni konzul NDH u Italiji dr. [Zenzo] Svilokos, osoblje veleposlanstva i nekoliko hrvatskih građana na obljetnicu Boškovićeva rođenja (18. svibnja) položili su 1942. godine vijenac crvenih karanfila s crveno-bijelo-plavom vrpcom (hrvatskom trobojnicom) u crkvi Sv. Marije Pedone u Milanu. (Luigi Demolli, Grob Rugjera Boškovića nalazi se u crkvi Sv. Marije Pedone u Milanu, Nova Hrvatska, br. 173, (nedjelja, 26. srpnja 1942.), Dubrovnik, 1942, str. 14).

Faksimilni preslici nekih Boškovićevih uradaka mogli su se vidjeti u nekadašnjem tzv. Boškovićevom spomen-muzeju ("Muzeju Ruđera Boškovića") na Lokrumu otvorenom krajem listopada 1958. godine. (Željko Marković, Bošković i potrebe pomorstva, Naše more, god. VI, br. 2, Dubrovnik, 1959, str. 145).

Spomen muzej

DubrovnikTaj tzv. Spomen-muzej Ruđeru Boškoviću otvoren je u zgradi Biološkog instituta ex-JAZU (HAZU) na Lokrumu tijekom drugog dana održavanja međunarodnog skupa o Ruđeru Boškoviću (23.-25. 10. 1958.). (Simpozijum Ruđeru Boškoviću, Naše more, god. V, br. 6, Dubrovnik, 1958, str. 339).

Spomen-muzej je otvoren zaslugom akademika Željka Markovića u zgradi starog benediktinskog samostana koji je spadao pod Institut za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih nauka ex-JAZU (sada HAZU). Tamo se nalazio i model zvjezdarnice u Breri koji je poklonio ondašnji upravitelj te zvjezdarnice F. Zagar. Akademik Žarko Dadić je izrazio mišljenje o mogućem muzeju posvećenom Boškoviću u rodnoj kući dotičnog u Boškovićevoj ulici. (Žarko Dadić, Tragom Ruđera Boškovića po Dubrovniku i okolini, Naše more, god. VIII, br. 3, Dubrovnik, 1961, str. 136).

Mišljenja sam da bi u slučaju postojanja suvremenog Muzeja Ruđera Boškovića, takav trebalo smjestiti ispod Poljane Ruđera Boškovića (nakon temeljitih arheoloških istraživanja), a nisam poklonik spomenika osobama u Gradu, unutar zidina, jer to bijaše i pravilo starih Dubrovčana. Ako pak baš treba postaviti spomenik Ruđeru Boškoviću, onda treba izabrati popločani dio Poljane Ruđera Boškovića (uz Kolegij/Gimnaziju) zbog budućih istraživanja na nepopločanom dijelu spomenute poljane ispred Jezuita u staroj gradskoj jezgri.

Đivo Bašić

Sri, 15-07-2020, 19:24:30

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.