Vukovar, RH-realizam i presuda hrvatskim generalima u Haagu

Postojalo je u drevno (antičko) vrijeme uvjerenje da pomoću tajnih riječi, pridjeva, naziva i(li) imena (npr. gradova ili božanstava) možete „otključati", mogli bismo reći, „tajna vrata" ili (duhovno) osvojiti neko područje ili možda domenu svijesti. Kada bi trebali izreći samo jednu riječ, na ovim našim hrvatskim prostorima, a pritom izreći najveće patnje ikad viđene u ovom dijelu svijeta, riječ bi bila samo jedna: Vukovar. Toliko se urezala u pamćenje ove naše ovdašnje uljudbe da prečesto zaboravljamo na nju i njezino dublje značenje: ne ponovilo se, ali iz dana u dan se ponavlja da agresori nisu adekvatno kažnjeni, a kažnjavaju se oni koji su inače mirno živjeli, ali su se morali odazvati na glas domovine, glas preživljavanja, glas obrane, a danas itekako vidimo da je to glas obmane tzv. zapadnog i istočnog naprednog svije ta. Neka takav svijet lažu onakve i onolike laži kao što on nas laže, tj. pokušava lagati i tome daje notu pravnosti, ali i ispraznosti, bezveznosti i trivijal-beznađa.

Baš na TV gledam humanitarnu emisiju „Ruke za Japan" koju je sugovornik usporedio s „tsunamijem dobrote". Pa, neka isti takav „tsunami oprosta" zapljusne ova područja kad je 1991. Vukovar i ostalu RH udario „tsunami rata". Kako oprostiti onim četnicima koji su se iživljavali čak i na mrtvim tijelima ubijenih u popaljenoj Hrvatskoj ili pak onima koji ju potkradaju dok su drugi dali život, dijelove tijela, sreću i razložno manjkavu budućnost za „boljitak" time nesretne države? Svojevremeno je na teletekstu pisalo da se u RH izdvaja 12,5 milijardi Kn za korupciju, a nakon nepogoda na Haitiju bande su prodavale djecu za 250 Kn. Kakva je to pravda i nadanje u boljitak svijeta?

Pogledajte samo prosvjede po Hrvatskoj. U Zagrebu je narod krenuo prema Saboru, ali su ih zaustavili kordoni policije. Paradoks. Vojska i policija bi trebala biti s druge strane jer oni po Ustavu RH trebaju braniti narod, a ne par „ludijeh nakaza" u Saboru (čast časnim iznimkama). Kada bi netko od prosvjednika izvadio Ustav RH i počeo njime mahati i govoriti da (s)ustav postoji za dobrobit i obranu naroda, to bi kod policije moguće izazvalo čuđenje, podsmijeh ili možda „grižnju savjesti" što ipak imaju prioritet braniti one u Saboru, a ne onu veliku većinu u narodu. Imajmo na umu da se u svakom sustavu ne brani narod, nego prioritetom i povlasticama određeni i izabrani broj ljudi. Zamislite sad da za sve ovo zna npr. general Gotovina u Haagu. Što bi on rekao na ovo? On i hrvatski generali su domoljubno ustali na obranu svoje domovine RH, a kako ju obraniti od drp-manjine nje same. Teško, ako se godinama pozivamo na onu: „Dopustimo da profunkcioniraju institucije". Ovu bi parolu trebalo postaviti ponad ulaza na groblja jer tamo završavaju i parole, i institucije, i svi mi.

Zaustavio me nekidan F. Kaže mi da su bili malo popili, pa je jednu grdosiju dvaput udario u glavu, te je tako slomio šaku. Priča mi da je bio po mnogim ratištima, čak zapovjednik HOS-a. U njegovoj rodnoj Srebrenici ubili su tijekom prošlog (ne)oprostivo-nezaboravljivog rata njih oko 25, a u II. svjetskom ratu 27 ljudi od svojte. Rekao je da sada u školama u Srebrenici djeca na neki način upijaju posljedice rata, te da se krug mržnje neće lako zaustaviti. Nadajmo se da se neće ponoviti pokušaj velikosrpskog projekta koji je dijelom i uspio zahvaljujući zapadnim i istočnim silama. Osijedio je F. za 15 dana u Posavini, a nema noći kad normalno spava (najviše 2-3 sata). Danas tegli, podstanar je, a nije tražio penziju kao ostali. Bori se za život, polubudan, u bunilu poraća. Kaže da će bezuvjetno prihvatiti ako mu se dijete zaljubi i izrazi želju zaploviti u bračne vode s osobom pravoslavne vjere. Veliki čovjek, praštajuća poruka, a vidio je toliko zla dovoljnog za svakodnevno povraćanje, pa shodno nema ni miran san. Pitam se imaju li ga krvoloci? Banda četnička.

Samo idioti mogu izjednačiti agresora i žrtvu, napad i obranu, posljedicu i (ne)uzročnost, rat i mir, a sudovi koji to pokušavaju također su banditski. Takve sudove to izjednačuje s resorima zla i nužne osude. Štoviše, presude o krivnji takvih sudova u slučaju hrvatskih generala zapravo su samim tim osude tih sudova. Hrvatski generali jednostavno se uopće nisu smjeli naći u Haagu, a što tamo zapravo čine trebali bi pitati pristranu prisilu silnica i korporacija koje upravljaju takvim sudovima, te ih masno plaćaju da, zamislite apsurda, u svijetu bude mira. Obrazac je uvijek isti: stvaranje ratnih preduvjeta za što bolju ratnu fabulu, prodavanje oružja, stradavanje i, naravno, cukar na kraju: mirotvorni sudovi, pa onda sve ispočetka. Trgovci oružjem i ljudima trljaju ruke, ali kroz povijest nikako ne uspijevaju sprati krv s ruku. Ruke su im crvene , a sva je prilika da će i ovaj naš sustav u RH ostati takav još barem 50-ak godina dok nezaboravno izumru oni koji ga insceniraju: udbaši i pogodovanjem uvjetovani drposauri. Svako pristrano suđenje zapravo je huškački ratno, a sve se to može odvijati i događa se pod krinkom mirotvorstva.

Problem je u tome što na svijetu od preko 6 milijardi stanovnika većina nema što jesti, a ostali, simbolično rečeno, jedu govna. Netko osjeti grižnju savjesti, a netko je uopće nema. Što nam je činiti? Ništa, već i nadalje svakodnevno jesti (onaj tko može), ali dopustiti i omogućiti drugom da to nesmetano čini dok je svijeta i dok netko može reći da je (barem u nakani) tako i nikako drukčije. Jeste li se ikad zapitali zašto u RH ima preko 106 političkih stranaka, a na glasačkim listićima ih ima samo nekoliko? Nemojte se pitati, nego i dalje jedite. Ma, jedite, ljudi moji, ali budite umjereni. Nemojte doći u iskušenje da se ugledate na neumjerene pljačkaše ove zemlje jer pljačke je uvijek bilo, samo je pitanje razine do koje se ona može podnositi.

Kakva god bila presuda hrvatskim generalima u Den Haagu, znajte da je ona osuđujuća za RH. Hrvatski generali su trunuli u Haagu za Hrvatsku, a svijet je nanio, pravničkim rječnikom, „duševnu bol" Hrvatskoj koju hrvatski narod nikad ne bi trebao zaboraviti. Nikad.

Đivo Bašić