O studiji (prijedlogu za natječaj) krajobraznog uređenja parka Gradac

Na skupu "Najbolji u baštini / The Best in Heritage" u kazalištu Marina Držića 26. rujna 2009. na prezentaciji "Hunebedcentrum"-a (Borger, Nizozemska) moglo se čuti da, po nekim istraživanjima, samo nekoliko sati nakon predavanja zapravo pamtimo samo 7% izrečenog i tamo izloženog, pa je govornik duhovito rekao da će nam on izložiti samo tih 7%. Prethodna jutarnja prezentacija iskust(a)va posjetilaca Cliffs of Moher-a u Irskoj također je upečatljivo dočarala prirodne ljepote visokih litica irskog uzobalja, te kako ih prezentirati javnosti. Ostalo mi je u sjećanju da su na jednoj litici jednostavno iskopali poveću udubinu (jamu) koju su nakon adaptacije za sadržanje svrhe ponovno prekrili zemljom i vanjštinu vratili u prvobitno stanje. Iznutra posjetitelji mogu kroz prozore uživati u pogledu, a tu su i svi sadržaji koje donosi civilizacija i države koje takvo nešto mogu priuštiti. Čak su i pregradna vrata u nizu unutar WC-a oslikana kontinuiranom slikom visokih litica. Spomenimo (se) da prikazi prirode djeluju opuštajuće na ljude. Na prezentaciji Children's Museuma iz Pittsburgha (SAD) moglo se čuti da im je financijsko (fondacijsko) zaleđe u iznosu 29 milijuna američkih dolara (+ 7 milijuna $) koje su nabavili od različitih organizacija i bogatih pojedinaca.

Prijedlog krajobraznog uređenja parka Gradac izložen je u Velikoj vijećnici Grada Dubrovnika 23. rujna 2009. Promislio sam kako se javna rasprava zapravo svodi na izrečene misli koje prostruje zrakom, a tek ponešto zabilježe novinski članci ili pak registratoru odani pismeni prijedlozi građana. Odmah sam primjetio tamno posute šetnice, te mi je prva misao bila da šetnice nikako ne smiju biti posute smjesom koja u sebi sadrži bitumen (sjetimo se loše izolacije tvrđava, te iz daljine vidljivih crnih mrlja). Pri kraju javne tribine jedan gospar je rekao da se njemu baš i ne sviđaju oni stolovi i stolice (svojevrsni "kafić") koji bi bili postavljeni nedaleko ribnjaka (u pravcu Grada i Šulića), a također su predviđeni i na drugom kraju Graca. Također sam sličnog mišljenja da bi ipak trebalo izbjeći stolove i stolice jer uz to idu i šankovi, zatim natkrilje (jer zimi ne pomažu suncobrani ili posebno dizajnirane nadstrešnice od tkanine), a onda dolaze i presedani koji se mogu tumačiti i nešto šire i pozicijski problematičnije. U (valjda istočnom) dijelu Graca predviđen je maleni (do ispod koljena plitki) bazen za igru djece, što također ne smatram dobrom idejom. Zimi bi se plići bazen mogao zalediti, pa bi bilo svega, a ljeti bi pak bio pogodan za komarce (pogotovo ako se voda ne bi mijenjala zbog vodonepropusnog donjeg dijela). Na prezentaciji se moglo vidjeti i stanoviti "vodopad" koji bi se nalazio u pozadini onog drugog "kafića", ali takav bi bio razuman jedino ako se rabi prirodni izvor podzemne vode neposredno na samom odabranom mjestu, a ne da se voda dovodi naknadno cijevima što bi onda moguće bilo na teret plaćanja građana Dubrovnika.

Pri pomisli ili izgradnji sadržaja za djecu, odraslih ili ljudi u poznijoj dobi treba misliti na to hoće li biti izloženi razbijanju ili grafitiranju kad tu ne bude onih za koje je to sve prevdiđeno unaprijed pripremljenim planom. Od stare fontane na ribnjaku trebalo bi napraviti repliku (identičnu kopiju), te ju staviti na izvorno mjesto, tako da imamo "i pare i jare" (dvije fontane na dva različita mjesta - kopiju i original). Moramo misliti i na to da su današnja (prirodno zaštićena) područja izložena različitim devastacijama i divljanjima. Na Gracu postoje i moderni poveći grafiti koje treba ukloniti, te paziti da se time ne izazove još veći revolt divljanja. Pitanje da li ostaviti Gradac otvoren noću ili treba staviti ogradu dosta je problematično i gotovo bezizlazno. Postavljanje ograda i uopće ograničenje noćnog kretanja bi u prijevodu značio da unutar Graca mora postojati (noćni) čuvar koji bi trebao paziti na nemalo područje. Vjerojatno bi bilo noćnih upada preko "nebranjenih" dijelova ograda, tako da bi dijelovi Graca opet bili dobrodošla pribježišta drogeraša ili sl.

Nažalost, na prostor parka Gradac gleda se kao na kirurški odvojenu cjelinu od šireg područja. Zaboravlja se na obližnje parkiralište koje je malo poravnato, te posuto tucanikom da bi se mogla naplaćivati usluga parkinga koja očito nije usluga krajobrazu. Te dvije suprotnosti mogle bi se pomiriti tako da se ipak između i iza (po rubu područja) planski isplaniranih parkirnih mjesta posade čempresi (u jednom redu), tako da bi tvorili svojevrsni raster drveća. S druge strane se planira sveučilišni campus kao da to nema nikakve veze sa zaštićenim parkom Gradac. Nadam se da se ne može nešto neprirodno prišiti samom području prirodnog parka Gradac. Vjerojatno će se morati pribjeći svojevrsnom ukapanju, ali cijeli taj prostor moramo promatrati kao područje blisko staroj gradskoj jezgri, te se ta dva područja moraju međusobno prožimati baštinskim naslijeđem. Sveučilište mora biti dostupno većem broju građana na taj način akademske sredine, a ne kao posljedica središta elitizma i krajobraznog iživljavanja. Bojim se najgoreg: mislim da će i za Gradac biti potrebni lumini.

Eto, gledam baš na kupalištu Danče (ispod Juga) onaj dio popločanog dijela koje je još prošle zime oštetilo more, te prevrnulo tako otkinute ploče ispod pižula (podno groblja). Izgleda da je nekome u jednom momentu toliko prigustilo da je baš na tom oštećenom mjestu izvršio veliku potrebu, iako zna da se tu (uokolo) sunčaju i u blizini kupaju ljudi. To tako stoji kao podsjetnik na ljudsko smeće. Tijekom ljetnih mjeseci može se primijetiti čudno zagađenje mora jer se vjerojatno ne radi o "cvjetanju mora", već ispustu fekalija ispod bolnice koje vjetar i more jednostavno donose na Danče. To traba imati na umu za budući campus ili bilo kakvu gradnju jer kanalizacija mora u cijelosti istjecati u dubinu iza Ponte od Danača. Šporkeca u moru dolazi i u Sv. Jakov (ponekad) zbog brodova, te obližnjih loše (ne)riješenih kanalizacijskih odvoda u relativno plitkom moru.

Đivo Bašić