Razmišljanja o razvoju Dubrovnika

Nedavno se moglo vidjeti na Vijestima DUTV (11. ožujka 2009.) i u tisku pročitati da je Županijski prostorni plan donesen susljedno trima stručnim ekspertizama (između ostalih, gospodarska i prirodoslovna podloga). Kazalo se da je privatizacija Dubrovnik cesta u konačnici prihod za županijske kapitalne projekte, te da su izmjene i dopune županijskog prostornog plana donesene po mjeri žitelja ove (Dubrovačko-neretvanske) županije. Mišljenja sam da su prostorni planovi, te izmjene i dopune, u pravilu uvijek po mjeri građevinskih lobija. Zamislite ove besmislice: park-šume kraj Brsečina ("Trsteno-Brsečine") i "Osmoliš" (Plat) više nemaju dotične oznake, pa se može zadirati u okoliš! Zamislite da se uvedu potvrde o pripadnosti ljudskom rodu, te da vas netko (pravno utemeljeno) može zaustaviti na putu, i ako nemate potvrdu, može vas otpremiti u klaonicu jer bi u nedostatku pravog papira bili smatrani volom, teletom ili nekom drugom životinjom.

Ili pak zamislite da isprigate dva jaja na oko, malo pancete (slanine), što je jako zdravo (i nemojte vjerovati onome tko vas želi uvjeriti u suprotno, možda bi rekao Oscar Wilde), te dodate dva stavka (paragrafa) iz Zakona o zaštiti prirode (N.N., 70/05), Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode (N.N., 139/08), Zakona o hrani (N.N., 46/07), Uredbe o izmjeni Zakona o hrani (N.N., 154/08), Pravilnika o uvjetima i postupku izdavanja dopuštenja za stavljanje genetski modificirane hrane ili genetski modificirane hrane za životinje prvi puta na tržište RH (N.N., 110/08) u vidu NN-mediteranskog začina ili onoga s "E" oznakama o štetnosti proizvoda (aditiva - dodataka hrani ili piću), tj. Pravilnika o prehrambenim aditivima (N.N., 81/08) i Pravilnika o nepoželjnim i zabranjenim tvarima u hrani za životinje (N.N., 118/07). U zadnje vrijeme se "mijenjaju i dopunjuju" postojeći ili izmišljaju novi zakoni tako da budemo spremni za EU-tržište i njihovo odlagalište genetski modificirane hrane i raznog drugog smeća.

Vjerujte, kada bi se učinila detaljna studija svih zakona donesenih još od postanka čovječanstva, usporedno s ekonomskim i drugim parametrima i studijama, vjerojatno bi se došlo do poražavajućeg podatka da je upravo zakonodavčevo "popločanje najboljim namjerama" u diktaturama, demokracijama i ostalim živoderokracijama zapravo glavni inicijator svih ratova, pobuna i nemira, a zamislite samo, oni žele smanjiti kaos ili Svemir utemeljem na determiniranom kaosu učiniti ljepšim za život - u svakom slučaju, pojedinaca. Očito je tako da je čovjek istinska životinja, ma koju god donio odluku jer se samo radi o finesama klanjanja lobijima i ljudskoj gluposti, a i trpljenju kritične mase koja je iz dana u dan sve veća. Znači, zaštićene prirodne vrijednosti možemo u bilo kojem momentu proglasiti neprirodnim ili nevrijedn(ost)ima, pa da nam savjest bude svejedno čista ili šporka. Možda će netko reći da je čovjek u "sukobu interesa" sa samim sobom, ako gledamo na prirodne vrijednosti koje nekima nisu u skladu s onim ljudskim, niti će to ikada biti.

Ako sam dobro čuo, a nadam se da nisam, razmišlja se čak o proširenju ceste (ukupno 4 prometne trake) od petlje do Vidikovca (ponad Zlatnog Potoka). Postoji put poviše Belvederea do iznad Orsule (i izlazi na pola puta do Dubca - kojeg neki smatraju "šetnicom", ali trebaju poći u Zapadnu Europu, pa da vide što to znači bezasfaltna šetnica). Nadalje, postoji i onaj put koji vodi gornjim putem (poviše hotela "Argentine") do Vidikovca. Oba puta mogu se proširiti tako da budu dvosmjerna, a ne da se odvaljuje Srđ - za 4 prometne trake! Mislim da bi to uvelike rasteretilo ceste od Župe i Konavala prema Gradu. Uostalom (to sam već i spominjao), takvi putevi moraju negdje i voditi, a dobro bi bilo da netko tko već dođe do određenog mjesta tamo i nađe (slobodan i neluksuzno jeftin) parking jer još uvijek Hrvatska nije Norveška, ali će vjerojatno bezuspješno težiti da bude u narednih 70 godina.

Auto-put (zapravo auto-cesta) je stvarno prioritet ovog našeg dubrovačkog kraja, ovog "privjeska hrvatskog privjeska" još od stare Austrije. Neki sa zalažu da auto-cesta čak prođe preko Bosne i Hercegovine, tako da možebitno ne povrijedi krajobraz RH. Ima tu velike istine, ali ipak se ne razmišlja dugoročno. Ako ima pameti i volje, kada se probija određeni put, vi možete (nažalost teoretski) usput posaditi čak i više stabala nego što je posječeno, što bi bilo vrlo razuman potez, ali prečesto se takav izbjegava, pa bi trebalo to činiti barem po principu "jedan za jedan". Zamislite za nekoliko godina nakon što bi takav auto-put bio izgrađen u BiH, pa da se pojave "balvani" na cesti u istočnoj Hercegovini. "Odlično", netko će reći, "onda će svi turisti svratiti u Dubrovnik, a neće ići u znatno jeftiniju Crnu Goru i Albaniju". Ali, sine, pa balvani su početak rata. Onda nitko nigdje neće ići, već će to činiti samo pobjeglice, a Zapad će se gnušati ispred svojih TV-ekrana. Kao što to prigodničarski čini i danas kada se blijedo sjeća na rat koji je trajao točno toliko koliko je to htio upravo taj Zapad koji, u međuvremenu i neslučajno, ima odriješene ruke za RH-nekretnine.

Znači, auto-cestu do Dubrovnika treba graditi u RH u blizini granice, što je prioritet (jer time imate i neke nesretne prihode od toga), a trebaju nam i mostovi koji će povezivati i učiniti prohodnijim RH-teritorij. Onaj tko trguje ili pokušava trgovati kopnenim ili morskim teritorijem svoje zemlje, zaslužio je najobičnije izrodbeno domotužje. Možemo mi graditi ili "adaptirati" odlagališta smeća blizu granice s BiH, ali to je u korijenu nebuloza jer treba graditi tvornice za preradu smeća. Treba u Gradu postaviti na više mjesta veći broj različitih kontejnera na kojima će biti naznačeno i na engleskom jeziku da su predviđeni za "papir", "staklo" i dr. Onaj pak tko želi u većoj mjeri naškoditi prirodnom okolišu, a ne vratiti mu brigom i sadnjom raslinja, mogao bi nositi neslavnu titulu "četnika krajobraza".

 Đivo Bašić

Ponovno uvođenje tramvaja u Dubrovniku - kulturna stečevina i prometni promašaj

 

 

Mišljenja sam da bi ponovno uvođenje tramvaja dodatno opteretilo promet cestama u Dubrovniku koji naročito pokazuje svoje zube gužve u ljetnim mjesecima. Tramvaj je kulturna stečevina i nostalgično dobro koje je prolazilo ulicama Dubrovnika, te je možda bolje da bude statično, nepokretno sjećanje na prošlo vrijeme u vidu stacioniranog izloška ispunjenog fotografijama tramvaja i turizma u nekadašnjem Dubrovniku. Mogući su vagoni na više lokacija izvan stare gradske jezgre. Međutim, osim što bi tramvaj zakrčio promet, dodatno bi djelovao bukom šina na ovaj relativno tihi grad. Smatram da bi čak i u Zagrebu (u budućnosti) morali razmišljati o trolejbusima ili čak pomalo futuristički zamišljenim autobusima na struju koji bi se punili na električnim (ne-benzinskim) postajama. I u Dubrovniku bi trebalo uvesti takve "buduće" autobuse. Kad sam prespavao u Zagrebu, pitao sam se u sebi kako ti ljudi mogu spavati pored onakve rano(h)ranilačke buke tramvaja. Netko kaže: "Navikneš se". Ali to je navika kada se tijekom počinka ne odmaramo u miru, a to nam u budnom stanju djeluje na psihu, radne sposobnosti i način ubrzanog života protkanog ritmom dodatne buke.

Smiješno je od zakrčenosti prometa postupkom ponovnog uvođenja tramvaja postići da bude još zakrčeniji. Predmnijevam da se u Dubrovniku neće proglasiti "kulturna zona" i zabrana prometovanja u blizini stare gradske jezgre i jednosmjerne prometnice koja vodi do nje jer bi onda uskoro završena garaža na Ilijinoj Glavici bila besmislena. Nakon uvođenja tramvaja mogu zamisliti sliku neprohodnosti puteva u Dubrovniku tijekom ljetnih mjeseci kada će zrak parati zvukovi ne morskih, već automobilskih sirena. Inače je malo drago "biće" koje je odraz sporosti i fjake Grada, ali ponovno uvedeni tramvaj postati će izazivač prometnog kolapsa jer automobila ima znatno više nego nekad. A još kad dođu stranci koji se ne mogu dovoljno načuditi da oko Grada (i nešto dalje) vodi jednosmjerni put. Ali da postoji i dvosmjerni put, takav jednostavno automobile mora voditi do nekog cilja: garaža ili parkirališta s dovoljnim brojem parkirnih mjesta. Mislim da to nije pitanje da netko kaže da ih nema dovoljno, a netko drugi uzvrati da parkirnih mjesta ima dovoljno za svakog namjernika. Nikad ih neće biti dovoljno, tako da treba iskoristiti sve mogućnosti približnje toj dovoljnosti.

Đivo Bašić