(Za)obilazno Nahodište Pila, adaptacija razuma i neoblakoderske gradnje

Lukša Beritić, Ubikacija nestalih građevinskih spomenika u Dubrovniku II, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 12, Split, 1960, str. 73-74, kaže: "Među mnogobrojnim humanitarnim ustanovama Dubrovačke Republike vidno mjesto zauzima Dječje nahodište, koje su stari nazivali 'Hospital milosrđa'. Tu su se primala ona vanbračna djeca, kojih su se obično majke htjele riješiti. Kasnije su se u njega, na određeno vrijeme, primala i djeca siromašnih roditelja. Nahodište je osnovano još 1432. godine. Najprije je bilo u Zlatarićevoj ulici u gradu, gdje se još vidi otvor, tzv. rota, gdje bi nepoznata osoba položila dijete. Nakon velikog potresa, i to 1687., to je nahodište preneseno na Pile u staro ubožište, koje je bilo u Ćebedžijskoj ulici [tur. izraz za proizvođača deka, pokrivača, gunjeva; vunar, suknar]. Godine 1691. gradi se nova zgrada za Nahodište i to na mjestu današnje zgrade Brsalje br. 2., gdje je ostalo sve do 1887. godine, kada je preneseno u novoizgrađenu bolnicu, dok nije 1927. ukinuto. U dvorištu zgrade Brsalje br. 2 vide se još neki ostaci sporednih zgrada bivšeg Nahodišta, dok je sama glavna zgrada temeljito pregrađena prije Drugog svjetskog rata, kada je pretvorena u kafanu 'Ocean'."

Ima ona jedna pjesma "Oči su ti kao ocean...", a ponekad u šali rabim izraz "Trooki" za poznatu vizuru grada (tri otvorena volta od nekadašnjeg Arsenala, današnje Gradske kafane u starom Portu). Međutim, ni višak očiju nam ne pomaže da pobijedimo rušenje i asfalt (bez prethodnih arheoloških istraživanja), umjesto da rabimo adaptaciju razuma. Zapravo bi susljedno nekim EU-zakonima (ili onim koji su tek u RH-zakonodavčevoj pripremi ili pričuvi) trebalo uvesti postavljanje natpisnih tabli (ipak smatram imaginarnih, mišljevinskih) na kojima bi stajalo: "Zabranjeno pušenje, te rušenje i gušenje krajobraza (i ljudi)". Zamislite samo naivni pokušaj koji bi proizlazio iz svezemaljski (globalnih) činjeničnih stanja (laži) u (be)smislu da negdje u svijetu morate staviti natpis: "Ovdje nikad nije izvršena prijevara niti jednog čovjeka, grupe ljudi i okoliša". Zašto mi nešto kaže da će zbog prijevara inscenirane tzv. nove velike ekonomske krize na svijetu od gladi umirati više ljudi, iako su daleko od svjetskih burzi i očitog "zida" ("Wall Street"-a) koji ih dijeli od razumskog i milosrdnog utkanog u nama.

Jednako kao što nama na licima ne piše jesmo li dobri ili zločesti ljudi, tako ni na krajobraznim terenima ne piše da su predviđeni za golf (iako postoji takav zakon, ali nadam se ne zbog Srđa), što nas dovodi do novog "zida" ili mogućnosti preprodaje. Međutim, tu vidim šansu da stvarno "veliki igrač" (npr. Microsoft) otkupi to sve (u paketu), napravi jedan svoj centar (npr. za postpremijernu promociju svojih novih operativnih sustava popraćenu mnoštvom posjetilaca koji neće doći pješke jednosmjernim putem), ili pak prostore za veliki filmski festival, doduše prizemni, a ne gradnjom nebu pod oblake. "Libertas" bi tada Dubrovnik u pravom smislu učinio novom filmskom, svjetski prepoznatljivom metropolom. Spomenimo da se Steven Spielberg kupao na Šipanu, pa bi možda trebalo i njega zainteresirati. Bitne su veze i kapital-vezice (ovdje mislim na strance koji pošteno kupuju npr. hotele po punoj i stvarnoj cijeni), a ne da se spotaknemo o njihovu zapetljanost. Nadalje, uokolo tog izasrđnog područja bili bi većinom parkovi i (pristupne) šetnice i šetališta, te nedaleko i prizemni stanovi POS-a (najviše prizemlje i I.-II. kata) za građane Dubrovnika pod motom: "Za sve građane Dubrovnika jeftini(ji) stanovi".

Moguće bi tu stanovali ljudi koji bi radili u tim - naglasimo - visinom nevelikim kompleksima, tako da to znači otvaranje novih radnih mjesta, a i zajamčenu sigurnost tog područja. Dubrovnik je stoljećima prkosio neprijatelju i pokušajima osvajanja zato jer je bilo ljudi u njemu, a ne zato što ih nije bilo. Općenito gledajući, ljudi na raznim područjima imaju svoje čudne geostrateške računice što nas dovodi do pitanja isplativosti ulaganja u prostore i ljude, te tko to čini ili ne čini (zapravo uljuđenim i dugoročno isplativim pri čemu je najvažnije ulaganje u ljude i prirodu). Ako ne zainteresirate ljude (za suživot s prirodom, nerazdvojnom od one ljudske), "uzalud vam trud svirači". Vrlo je jednostavno: trebate samo odrediti koji je "nacionalni" interes veći.

Đivo Bašić