U nastavku se može pročitati tekst koji je napisao Nikola Čolak još daleke 1977. godine, i koji sam doslovno prepisao jer smatram da je povijesni dokument vrijedan pažnje. Knjiga "Iza bodljikave žice" je pravi primjer hrabrosti da se na hrvatskom jeziku zapiše tako nešto. I to još tada, 1977. godine.(Đ.Bašić)

 

 

U knjizi: Christopher Booker - Richard North, Velika obmana, Tajna povijesti Europske unije, Izvori, Zagreb, 2005, nalaze se brojni podaci i primjeri vezani uz nastajanje europskih integracija. Primjerice, predsjednik Francuske François Mitterand i njemački kancelar Helmut Kohl pružili su 1984. g. jedan drugome ruku "pred desetcima tisuća grobova zato što je mjesto na kojem se odvijala ceremonija bila kosturnica u Douaumontu, blizu Verduna na istoku Francuske." Bila je tu jedna od najžešćih bitki u I. svjetskom ratu. "Samo francuska artiljerija ispalila je više od 12 milijuna granata, njemačka znatno više. Na obje strane bilo je više od 700.000 mrtvih i ranjenih. ...uvjerenje da se takav samoubilački sraz dviju nacionalnih armija više nikada ne smije ponoviti. ...spoznaje da industrijska moć više od ičega određuje tijek rata. Dok se bitka za Verdun razvijala u bespoštedni topnički dvoboj, na frontu su stizali cijeli vlakovi još toplih njemačkih granata iz ruskih tvornica." Grof Richard Coudenhove Kalergi je još 1922. g. objavio knjigu Pan Europa - vizija kojom bi se u svrhu očuvanja mira njemačka industrija ugljena i francuska industrija čelika morale spojiti u jedinstvenu "paneuropsku" industriju. Francuski premijer Edourad Herriot je 1931. g. objavio knjigu Sjedinjene Europske Države... (Đ.Bašić)

 

 

Thomas Edward Lawrence (kasnije prezimenom Shaw; poznatiji kao Lawrence od Arabije, 1888.-1935.) napisao je knjigu Seven Pillars of Wisdom ("Sedam stupova mudrosti") koja je doživjela više pretisaka. U knjizi (napisanoj između 1919. i 1926.) autor opisuje bitke I. svjetskog rata, djelovanja protiv Turaka na Srednjem Istoku, te općenito okrutnost, osvetu i ("bolničku") odvratnost (u Damasku). Lawrenceova braća Frank i Will ubijeni su na Zapadnom frontu 1915. godine. "Mudrost je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova" (Stari Zavjet, Mudre Izreke, 9, 1). "Tko će uzići na goru Jahvinu, tko će stajati na Svetom mjestu njegovu? ...Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!" (Stari Zavjet, Psalmi, 24, 3, 7, 9). "Alah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio". (65:12). U hadisu stoji: (637) "Sedam nebesa i sve što je na njih i među njima prema Alahovom su Kursu (pijedestalu) samo kao halka (narukvica) bačena u pustinji, a Kursi u odnosu prema Aršu, također, kao ta halka bačena u pustinji. U drugoj verziji hadisa stoji: (638) "A veličinu Alahovog Arša (prijestolja), ne može nitko osim Alaha procijeniti". Alah Uzvišeni, zatim, kaže: "...vidite ih, bez stupova podigao", tj. oni su kao što vidite, bez stupova podignuti. (Đ.Bašić)

 

 

U tisku se moglo pročitati da je srpski vanjsko-političar Dragoljub Mičunović izjavio da će ustupanje Srbiji prijevoda tekstova EU na hrvatskom jeziku vrijednih milijun eura "probiti led" između RH i Srbije. Lijepi je to milijun-poklon. Gospođa iz Zadra mi je mudro rekla da napišem: "Ako probijanje leda košta milijun eura, koliko će nas tek koštati santa leda i cijeli led". Eto, Hrvatska je od boljševičke diktature i zatucanosti postala lijepim (uzajamno neuzvraćenim) idejama i činima oplakana hiper-kršćanska zemlja. Još ćemo zajedno ući u EU, u nekom paketu toplih želja za budućnost, pa eto usput želim da se ta lažna i prijetvorna unija u što skorije vrijeme raspadne kao što se raspadaju oni inkrepiti birokrati kojima EU itekako dobro dođe kao predmet zarade i zabave.(Đ.Bašić)

 

 

Nedavno se moglo vidjeti na Vijestima DUTV (11. ožujka 2009.) i u tisku pročitati da je Županijski prostorni plan donesen susljedno trima stručnim ekspertizama (između ostalih, gospodarska i prirodoslovna podloga). Kazalo se da je privatizacija Dubrovnik cesta u konačnici prihod za županijske kapitalne projekte, te da su izmjene i dopune županijskog prostornog plana donesene po mjeri žitelja ove (Dubrovačko-neretvanske) županije. Mišljenja sam da su prostorni planovi, te izmjene i dopune, u pravilu uvijek po mjeri građevinskih lobija. Zamislite ove besmislice: park-šume kraj Brsečina ("Trsteno-Brsečine") i "Osmoliš" (Plat) više nemaju dotične oznake, pa se može zadirati u okoliš! Zamislite da se uvedu potvrde o pripadnosti ljudskom rodu, te da vas netko (pravno utemeljeno) može zaustaviti na putu, i ako nemate potvrdu, može vas otpremiti u klaonicu jer bi u nedostatku pravog papira bili smatrani volom, teletom ili nekom drugom životinjom.(Đ.Bašić)

 

 

Lukša Beritić, Ubikacija nestalih građevinskih spomenika u Dubrovniku II, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 12, Split, 1960, str. 73-74, kaže: "Među mnogobrojnim humanitarnim ustanovama Dubrovačke Republike vidno mjesto zauzima Dječje nahodište, koje su stari nazivali 'Hospital milosrđa'. Tu su se primala ona vanbračna djeca, kojih su se obično majke htjele riješiti. Kasnije su se u njega, na određeno vrijeme, primala i djeca siromašnih roditelja. Nahodište je osnovano još 1432. godine. Najprije je bilo u Zlatarićevoj ulici u gradu, gdje se još vidi otvor, tzv. rota, gdje bi nepoznata osoba položila dijete. Nakon velikog potresa, i to 1687., to je nahodište preneseno na Pile u staro ubožište, koje je bilo u Ćebedžijskoj ulici [tur. izraz za proizvođača deka, pokrivača, gunjeva; vunar, suknar]. Godine 1691. gradi se nova zgrada za Nahodište i to na mjestu današnje zgrade Brsalje br. 2., gdje je ostalo sve do 1887. godine, kada je preneseno u novoizgrađenu bolnicu, dok nije 1927. ukinuto. U dvorištu zgrade Brsalje br. 2 vide se još neki ostaci sporednih zgrada bivšeg Nahodišta, dok je sama glavna zgrada temeljito pregrađena prije Drugog svjetskog rata, kada je pretvorena u kafanu 'Ocean'." Ima ona jedna pjesma "Oči su ti kao ocean...", a ponekad u šali rabim izraz "Trooki" za poznatu vizuru grada (tri otvorena volta od nekadašnjeg Arsenala, današnje Gradske kafane u starom Portu). Međutim, ni višak očiju nam ne pomaže da pobijedimo rušenje i asfalt (bez prethodnih arheoloških istraživanja), umjesto da rabimo adaptaciju razuma.(Đ.Bašić)