Treba li Hrvatskoj druga Deklaracija o položaju hrvatskoga jezika?

"Nije dovoljno hrvatski jezik zatvoriti u Ustav, nego je potrebno o njem voditi brigu na svim razinama javnih komunikacija, od škola do državne uprave i javnih komunikacija, onako kako to vode uljuđene europske zemlje"(akademik August Kovačec)

Čovjek koji ne poštuje svoj jezik i baštinu ne poštuje ni svoj narod, a tko ne cijeni svoj narod ne cijeni ni svoju mater jer mati daje materinski jezik. Materinski je jezik Hrvata kao jedina mati koju se ne može i ne smije ni prodati, ni kupiti, ni preimenovati.

O kakvoj se budućnosti europske jezične raznolikosti možemo nadati ili govoriti ako globalni engleski jezik kao moljac izjeda sve na svojem putu? Prisutan je ne samo u općilima (medijima), na međumrežju (internetu), u gospodarstvu, znanosti itd. nego sve više postupice ulazi i u naše domove, vrtiće, škole... U jezičnom doticaju s hrvatskim sve češće stvara hrvatskoengleski jezični nadomjestak, križanac koji sve više sliči nekadanjemu tzv. hrvatskosrpskomu (ili srpskohrvatskomu) jeziku. U pogovoru knjižici "Prijedlog za ukidanje hrvatskoga jezika" S. Babića književnik Hrvoje Hitrec piše:

"U posvemašnjoj ravnodušnosti, u zbroju gluposti, neukosti i konformizma taj novi anglokrobotski nagriza srce i dušu, melodiju, tvorbu riječi i sintaksu hrvatskoga jezika. U svojoj nasrtljivosti, nošen na krilima novih tehnologija, ima isti učinak kao asfalt proliven na livadi s raznovrsnim cvijećem. A betonske hrvatske glave koje ne shvaćaju da se radi o udaru na bitnu odrednicu nacionalnoga bića, sluganski omogućuju bezočne prodore" (Slavonski Brod: Matica hrvatska Slavonski Brod, 2003.,str.43.).

Jeste li čuli za Školu stranih jezika Helen Doron? Riječ je o školi učenja engleskoga jezika u Zagrebu koju je razvila britanska jezikoslovka Helen Doron. Zahvaljujuci metodi učenja engleskoga jezika, kako se piše u "zivkama" (reklamama) na međumrežnim stranicama, dojenčad već od trećega mjeseca može početi učiti ovaj svjetski jezik. Dojenče koje se još hrani majčinim mlijekom i ne zna još čak ni koračati po sobi, niti bilo što reći, pripravljamo za radionicu učenja engleskoga jezika i kulture kao da nam je dijete rođeno u Engleskoj ili u Americi, a ne u Hrvatskoj. Učimo jadnu djecu da su prvi put u svojem životu ispravno izgovorili tuđe riječi: mom, dad, granny, grandad i t.sl. umjesto hrvatskih: mama; tata, japa, ćaća, tatek; baka, baba, nona, bakica, babica; djed, did, nono, ded, deda...

Helen DoronRazvila je posebnu metodu učenja engleskog jezika dojenčadi. Jedini je uvjet da bebe imaju barem tri mjeseca. U 45 minuta, koliko traje sat, pjeva se, pleše i igraOd svojega rođenja dojenčad čuju i upijaju zvukove i intonacije ne svojega materinskoga jezika i rječnjaka (leksika), nego stranoga. Stvara se dojam da odgajamo i podučujemo svoju djecu ne u duhu hrvatstva i njegove baštine utemeljene na bogatom etnolingvokulturnom naslijeđu hrvatskoga naroda, nego u duhu etnojezičnoga nihilizma. Čini se da se roditelji danas više skrbe o tom kako će njihova djeca što bolje naučiti engleski jezik negoli svoj materinski. U jednoj je subesjedi (Globus, broj 990, 27.studenoga 2009., str. 40.) Nives Opačić, umirovljena viša lektorica na Odsjeku za kroatistiku FF-a u Zagrebu, rekla:"Hrvati strane jezike uče zato što od njih misle da će imati koristi, a za hrvatski to ne misle". Ako su hrvatski srednjoškolci na državnim maturama (v. Nastavnici.Organizirano) bolje rješivali ispite iz engleskoga jezika nego iz hrvatskoga, onda je logičnije otvoriti u dječjim vrtićima tečaje hrvatskoga, a ne engleskoga jezika.

Na jednoj međumrežnoj stranici čitamo:"Ova posebna metoda učenja engleskog jezika razvijena je prije 25 godina, a u Hrvatskoj je prisutna tek 4 godine. Za učenje je jedini uvjet da bebe imaju barem tri mjeseca. U 45 minuta, koliko traje sat, pjeva se, pleše i igra." ( v. Zadovoljna.hr). Ako od tri mjeseca učimo engleski uz pjevanje, plesanje i igru, onda što činimo deset godina u osnovnoj i srednjoj školi? Opet pjevamo, plešemo i igramo se na engleskom? Kad deset godina učenja stranoga jezika u školama malo što daje, tada vjerojatno valja nešto mijenjati u nastavnom planu i programu za učenje stranoga jezika ili iskati druge nastavnike stranoga jezika. Što ne?

Prema podatcima MZOŠ-a u desetosatne dnevne programe ranoga učenja engleskoga, njemačkoga, talijanskoga i francuskoga jezika u dječjim vrtićima diljem Republike Hrvatske uključeno je 8.259 djece predškolske dobi ili 11,27%. U petosatne dnevne programe uključeno je 12.250 djece ili 16,72%, a u kraće programe do tri sata dnevno uključeno je 52.750 djece ili 72,00% (v. MZOŠ). Čini se kao da pripravljamo našu djecu od ranoga djetinjstva za buduće gastarbajtere! Većina dječjih vrtića npr. Zagreba (v. Zagreb.hr) ima posebne ili kraće programe učenja engleskoga ili drugih stranih jezika: njemačkoga, francuskoga, talijanskoga, a programa materinskoga jezika u predškolskim ustanovama nema. Zanimljivo je npr. da prema 2. članku Zakona o odgoju i obrazovanju manjina "Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalne manjine obavlja se u predškolskoj ustanovi, osnovnoj i srednjoj školi te drugoj školskoj ustanovi..." (Narodne novine, 51/2000.). Imamo posebne i kraće programe učenja stranoga jezika i jezika manjina u predškolskim ustanovama, a materinskoga jezika nema? Stvara se dojam da hrvatski standardni jezik naša djeca već znaju. Dajemo prednost stranim jezicima, a ne svojemu materinskomu. Razumijemo da se radi o stupanju u EU, ali dječji govor nije još oblikovan, a mi mu u ranom djetinjstvu u prvom redu dajemo strani jezik, a istom zatim, u osnovnoj školi, materinski. U zemljama EU, usput budi rečeno, nema ni kraćih, ni posebnih programa učenja hrvatskoga jezika u predškolskim ustanovama. Imamo li znanstvenu raščlambu utjecaja učenja stranoga jezika na hrvatski? Ne stvaramo li već u djetinjstvu neki jezični "mješanac"? U jezičnim gimnazijama Zagreba za predmet hrvatski jezik satnica iznosi četiri sata (premda prema programu treba da je pet) na tjedan, a baš je toliko i za prvi strani jezik, plus tri sata za drugi strani jezik Nije li to čudno? Primjerice, u Finskoj ima jedanaest sati materinskoga tjedno.

AnglizamO kakvoj se budućnosti europske jezične raznolikosti možemo nadati ili govoriti ako globalni engleski jezik kao moljac izjeda sve na svojem putu? Prisutan je ne samo u općilima (medijima), na međumrežju (internetu), u gospodarstvu, znanosti itd. nego sve više postupice ulazi i u naše domove, vrtiće, škole... U jezičnom doticaju s hrvatskim sve češće stvara hrvatskoengleski jezični nadomjestak, križanac koji sve više sliči nekadanjemu tzv. hrvatskosrpskomu (ili srpskohrvatskomu) jezikuNažalost, u Hrvatskoj su sve brojnije i češće reklame, oglasi za radna mjesta, imena tvrtka, udruga samo na engleskom jeziku ili na engleskom, a zatim na hrvatskom. Na međumrežnoj stranici Društva hrvatskih književnika čitamo: "Croatian Writer' Association Društvo hrvatskih književnika" (v. DHK). Na prvom mjestu vidimo engleski naziv Društva, a istom potom, vjerojatno kao prijevod, hrvatski. Međutim, DHK registrirano je u Republici Hrvatskoj pod hrvatskim, a ne engleskim imenom i na službenoj stranici Društva mora biti, barem na prvom mjestu, hrvatski naziv. U članku 12. (usporedite isti broj članka u Ustavu RH) Zakona o udrugama iz 2001. piše:

"(1) Naziv udruge mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. (4) Naziv udruge moze se, ako je to predviđeno statutom, upisati u registar udruga i u prijevodu na jedan ili više stranih jezika. Naziv na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu mora se upisati na prvom mjestu" (Narodne novine, Zagreb, 2001.). Ime udruge ili tvrtke odraz je etnolingvokulturnoga identiteta u određenu času.

Iz dalekovidničnih zaslona HTV-a sve se češće čuje strani jezik, a ne hrvatski. Hrvatska djeca koja još ne znaju čitati podslove (natpise) na slikopisnim vrpcama, primorana su zajedno s roditeljima slušati i gledati previše američkih, meksičkih, brazilskih i drugih sapunica na njihovu jeziku. Čudno je da na državnoj dalekovidnici ne prevode usmeno strane filmove na hrvatski, nego daju samo podslove u stranim filmovima. U Rusiji npr. takve prakse nema, svi se strani filmovi prevode na ruski jezik i nisu potrebni podslovi na ruskom. U Rusiji se drži da na državnoj televiziji moramo čuti materinski jezik koji je propisan Ustavom kada gledamo strane filmove. Naravno da u stanovitim prigodama, npr. kada na vijestima govori predstavnik druge zemlje, moramo čuti i njegov i svoj jezik u prijevodu. Sve češće se u hrvatskim općilima (medijima) čuje kako se gdjekoji ugledni političari ili sabornici u svojem obraćanju općinstvu služe nepotrebnim engleskim riječima i rečenicama, samo da bi pokazali svoju učenost. Oni tako ne drže do svojega jezika, ali ni do svojega naroda, koji ih je na kraju izabrao. Oni mu tako na svoj način pokazuju što misle o njemu. Čovjek koji ne poštuje svoj jezik i baštinu ne poštuje ni svoj narod, a tko ne cijeni svoj narod ne cijeni ni svoju mater jer mati daje materinski jezik. Materinski je jezik Hrvata kao jedina mati koju se ne može i ne smije ni prodati, ni kupiti, ni preimenovati.

Hrvatski znanstveni časopisi kao npr. Business Systems Research, Croatian Medical Journal, Journal of Information and Organizational Sciences, Bulletin of the International Association for Paleodontogy, Kinesiology, Croatica Chemica Acta... sve više objavljuju svoje radove samo na engleskom jeziku. Evo što piše npr. zagrebački časopis Financijska teorija i praksa koji izdaje Institut za javne financije:

"Nakon trideset i tri godine izlaženja na hrvatskom te pet godina prijelaznog razdoblja izlaženja na hrvatskom i engleskom jeziku, od prvog broja 2010. časopis Financijska teorija i praksa izlaziti će samo na engleskom jeziku pod nazivom Financial Theory and Practice. U dugotrajnim konzultacijama s autorima, recenzentima, čitateljima, bibliotekama i referentnim bazama, zaključili smo da će koncentracija na samo jedan jezik, općeprihvaćen u području ekonomije i javnih financija omogućiti veći priliv boljih članaka, čvršće veze naših znanstvenika i stručnjaka s inozemnim kolegama te na kraju, ali ne i najmanje važno, bitno sniziti troškove izdavanja časopisa".

U znanostiHrvatski znanstveni časopisi kao npr. Business Systems Research, Croatian Medical Journal, Kinesiology, Croatica Chemica Acta... sve više objavljuju svoje radove samo na engleskom jezikuPriljev boljih članaka, čvršće znanstvene veze te financijske teškoće primoravaju uredništvo časopisa da svjesno prijeđe na engleski jezik. Slična je sudbina i časopisa Kinesiology, koji se tiska od 2000. iznimno na engleskom jeziku, premda sa sažetcima na hrvatskom. Znanstveni časopisi na engleskom nanose veliku štetu postanku i djelovanju hrvatskoga nazivoslovlja. Narodi koji se ne služe materinskim jezikom u gospodarskom i znanstveno-tehničkom razvoju ekonomski i socijalno slabe i na koncu konca gube svoju samostalnost i neovisnost.

Hrvatskim je ustavom, u članku 12., jasno i nedvojbeno određeno da je u RH u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. No brojni primjeri kršenja te odredbe kao i nepostojanje odgovarajućih mehanizama zaštite hrvatskoga jezika i građana svjedoče sasma o drugom. Navest ćemo samo jedan primjer iz govora predsjednice Sindikata radnika Ine i društava Ine Maje Rilović:

"U posljednje vrijeme u Ini je sve češće u upotrebi engleski kao službeni jezik, što podrazumijeva da se pojedinci radnicima obraćaju na službenim skupovima ili sastancima, te da se sastanci održavaju na engleskom jeziku bez simultanog prijevoda, kao i da se radni poslovi i zadaci distribuiraju na engleskom jeziku, a od radnika se zahtijeva korespondencija na engleskom".

Hrvati su se stoljećima borili za samostalnost i osebujnost hrvatskoga protiv nasilne vladavine njemačkoga, madžarskoga, talijanskoga, srpskoga jezika, a na kraju krajeva su dobili ili će dobiti engleski. U praksi smo počeli, nažalost, na hrvatskom tlu razvijati tzv. kolonijalni lingvokulturni mentalitet. Ako budemo i dalje išli putem toga mentaliteta, onda je najbolje da odmah u vrtiće i osnovne škole uvedemo engleski kao materinski jezik, njemački, talijanski ili npr. mađarski kao drugi jezik, a istom u osmom razredu možemo uzeti i hrvatski ili možda tko i sada želi "hrvatskosrpski" kao izborni. " Lijepu Našu ", oprostite, treba tada prevesti na engleski i pjevati (ne daj, Bože!) jednu strofu pjesme na engleskom, a drugu, radi poštivanja jezične manjine te u duhu EU, na hrvatskom. Međutim, prvo je i najvažnije načelo jezičnoga uređivanja (reguliranja) da materinski jezik ima prednost pred stranim.

U knjizi "Hrvanja hrvatskoga" akademika Stjepana Babića piše:

"Da pišem o amerikanizaciji hrvatske kulture i jezika, nameće se na svakome koraku i kad ne bih imao dugih tema, imao bih ih dovoljno o njoj jer je hrvatski jezik pod jakom amerikanizacijom, što je jednako kolonizaciji... Treba stvoriti ozračje u kojem će većina steći dobar hrvatski osjećaj, otporan na amerikanizaciju" ( Zagreb, 2004., str. 215.).

Pokojni prof. dr. Ivo Škarić veli:

"Za brigu o jeziku nužan je prvo neki osjećaj nacionalnog identiteta, a on je u Hrvatskoj oslabljen" (Globus, broj 803, 28. travnja 2006., str.65.). Javna skrb o hrvatskom jeziku ograničena je samo na uski krug pojedinih kulturnih djelatnika i znanstvenika, bez odjeka u javnosti. Međusobni osobni obračuni u jezikoslovnim taborima, odsutnost jezičnoga zakonodavstva, jednoga i jedinstvenoga pravopisa, normativnoga rječnika, a također zanemarivanje nastave materinskoga jezika u srednjoj školi te jezična najezda engleskoga jezika zadali su štetu ne samo pismenosti nego i širi – kroatologiji. Čini se da u društvu sve više prevladava jezični konformizam, a hrvatski sve češće postaje "deveta rupa na svirali".

Jezičnu najezdu ili agresiju engleskoga ne možemo posvema zaustaviti, ali mu možemo i moramo postaviti međe. Nemamo ništa protiv učenja bilo kojega stranoga jezika i poznavanja drugih kultura ili npr. studiranja jezika radi poslovnoga općenja s inozemnim partnerima. Ali potrebno je prije dati prednost svojemu materinskomu jeziku, a zatim tuđemu. Mrziti svoje i ljubiti tuđe postaloje danas kao neka krjepost, moda. Jezik pak nije moda, nego duša naroda. Ako želiš uništiti neki narod i njegovu baštinu, uništi mu jezik! Brzo smo zaboravili da za vrijeme Drugoga svjetskoga rata Italija je htjela kolonizirati Dalmaciju i Istru i uz pomoć uvođenja škola na talijanskom jeziku. Vjerojatno zbog odsutnosti Zakona o jeziku Zagrebačka pivovara npr. objavljuje natječaje za posao na engleskom jeziku, a onda se čudimo da stranci na poslu u Hrvatskoj ne žele učiti hrvatski. Lako je moguće da hrvatski jezik opet dosegne položaj "neravnopravnoga lokalnoga narječja", poglavito nakon ulaska u EU, pa će Hrvatska biti primorana pisati drugu "Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika" iz godine 1967., ali sada u odnosu prema engleskomu jeziku:

"U skladu s gornjim zahtjevima i objašnjenjima potrebno je osigurati dosljednu primjenu hrvatskoga književnog jezika u školama, novinstvu, javnom i političkom životu, na radiju i televiziji kad se god radi o hrvatskom stanovništvu, te da službenici, nastavnici i javni radnici, bez obzira otkuda potjecali, službeno upotrebljavaju književni jezik sredine u kojoj djeluju". (Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika:Građa za povijest Deklaracije, Zagreb, 1997., str.28.)

Artur Bagdasarov