Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Što to podupire Ministarstvo kulture?
Ministarstvo kulture podupire srpskohrvatski jezik i negiranje kroatistike!?
Pročitajte na www.min-kulture.hr - "Republika Hrvatska. Ministarstvo kulture. Potpora knjizi. Pregled programa. Durieux d.o.o. Snježana Kordić: Jezik i nacionalizam - 12.000,00 kn." (str.6.). Zamislite samo, potpora knjizi o nepostojanju hrvatskoga jezika. Zinuli smo od čuda, pročitavši da je ta knjiga ipak objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Bi li makedonsko Ministarstvo kulture dalo potporu knjizi u kojoj piše da ne postoji makedonski jezik jer je to u svojoj biti bugarski jezik? Stvara se dojam kako smo se opet vratili ili se vraćamo vremenu Novosadskoga dogovora iz 1954., ili nakon Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika iz 1967., Zagrebačkoga dogovora iz 1986., kad se tadanja komunistička partija borila s hrvatskim lingvonacionalizmom, objavljujući članke ili knjige o postojanju samo "srpskohrvatskoga" jezika s različitim varijantama.
Ako nema hrvatskoga jezika, a svi ili većina hrvatskih jezikoslovaca su politizirani, kako piše u knjizi, onda se postavlja pitanje čime se bavi MK u promicanju svoje kulture (jezik je dio kulture), ili znanstveno-kulturne ustanove koje su odgovorne za razvoj svojega jezika, ili Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika? Ako Ministarstvo kulture daje financijsku potporu za izdavanje ovakve knjige, onda i ono vjerojatno smatra da u Hrvatskoj ne postoji hrvatski jezik, ili da u njoj nema znanosti o hrvatskom jeziku, ili znanstvenika koji objektivno pišu o njemu. Ako daje potporu, vjerojatno zna sadržaj knjige i zadovoljava ga „znanost" o tom da hrvatski jezik jest "izmišljotina hrvatskih znanstvenika i znanstvenih ustanova koji zastupaju ideju osebujnosti i samostalnosti svojega jezika"!? Kakav je kriterij odabira knjiga za potporu i zašto je poduprta baš ova knjiga u kojoj autorica negira kroatistiku kao znanost?
Kulturno vijeće za knjigu i nakladnistvo MK kao povjerenstvo za potporu izdavanju knjiga i časopisa ima pet članova na čelu s predsjednikom akademikom Tonkom Maroevićem (HAZU). Članovi Vijeća su: dr. sc. Andrea Zlatar-Violić (FF, Zagreb), dr. sc. Stipe Botica (FF, Zagreb), Mira Švob (Gradska knjižnica Zagreb), Borben Vladović (predsjednik DHK). Htjeli bismo vjerovati da Vijeće nema pojma o sadržaju knjige, a cijenjeni kulturni djelatnici samo stavljaju potpis pored naslova koji bi trebalo novčano poduprti. Pitanje tko ipak zna sadržaj knjige osim urednika i vjerojatno ravnatelja Uprave za knjigu i nakladnistvo gosp. Čedomira Višnjića koji nosi listu na potpis ministru. Rukopisi koji se predaju za dotaciju, što je čudno, nemaju ocjenjivače (recenzente). MZOS, naprimjer, traži ocjenjivače, a MK ne. MK prenosi svu odgovornost na izdavača, a on u svojem sažetku Upravi i Vijeću namjerno ne piše da se u knjizi radi o hrvatskom ''lingvonacionalizmu" koji vlada u kroatistici od 90-h godina 20. stoljeća. Knjiga nas opet vraća prijašnjem jezično-političkom partijskom programu, kojem je bio cilj unificirati jezik Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca i pod dominacijom tzv. bratstva i jedinstva stvoriti ''srpskohrvatski" kao zaseban jezik. Citiramo Odjel za nakladništvo MK: ''Poticanje samog nakladništva – objavljivanja knjiga i časopisa – obavlja se putem nekoliko natječaja koji se raspisuju svake godine, a uključuju potpore za izdavanje časopisa, za izdavanje vrijednih (?) knjiga ...", a u kriteriju za vrjednovanje programa Kulturnoga vijeća između ostaloga kaže: ''Svi u roku pristigli prijedlozi programa, projekti i inicijative razmatraju se selektivno i analitično". Vidi se da je knjiga stvarno dobro prošla kroz prizmu ''vrijednosti, selektivnosti i analitičnosti".
Izgleda da podržavamo knjigu koja smatra, među ostalim, da službeni hrvatski jezik u Ustavu Republike Hrvatske jest samo "privid i apstrakcija". Koju kulturu i jezik zbilja podržavamo, hrvatski ili ipak srpskohrvatski? Ako ne poštujemo sami sebe, što onda očekujemo ili tražimo od drugih? Čudna mi čuda! Ministarstvo kulture počiva na sredstvima poreznih obveznika, pitanje je jesu li oni zadovoljni politikom odabira ovakvih knjiga. Budući da je Hrvatska prema Ustavu demokratska država, bilo koji autor ili izdavač imaju pravo iznositi svoje mnijenje. Drugo je pitanje je li opravdano da se izdavanje takve izazovne i sumnjive knjige financira iz državnoga proračuna RH.
Artur Bagdasarov, Moskva
Panorama
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Udruga pravnika Vukovar uputila pismo Milanoviću .................(24. svibnja 2012.)
- Karamarko: HDZ osniva vladu sjeni; Ante Sanader kooptiran u Predsjedništvo .................(24. svibnja 2012.)
- HDSSB: Vlada ruši mostove hrvatskog jedinstva .................(24. svibnja 2012.)
- Splitski intelektualci: Organizirat ćemo antigay paradu! .................(24. svibnja 2012.)
- Amnesty International i dalje zahtjeva istrage protiv Vladimira Šeksa i admirala Domazeta .................(24. svibnja 2012.)
- Povratak Denisa Latina .................(23. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Hvala Vam za obranu istine i dostojanstva hrvatskoga naroda!
Hvala Vam za trud i doprinos hrvatskoj kulturi!
Gospodo Tonko Maroeviću, Andrea Zlatar-Violić, Stipe Botica, Miro Švob, Borbene Vladoviću – stidite se i povucite se iz javnoga života.
Oni među vama koji poučavaju mlade i šute nakon svega, štetočine su bez morala.
Sadašnje Ministarstvo kulture RH sramota je vremena i prostora u kojima djeluje.
Tko je Nenad Popović? Pa, pročitajmo samo dio onoga što je na ovom portalu bilo napisano 8.ožujka 2009.:
Dana 29. siječnja 2005. godine na švicarskom radiju DRS2 u devet sati bila je emitirana emisija pod naslovom «Heikle Nachbarschaft zwischen Kroatien und Serbien». U tijeku emisije DRS2 se «trudi» ravnopravno zastupati mišljenja 'Hrvata i Srba'. Tako o raznim temama govore naizmjence od DRS2 izabrani predstavnici obaju naroda, pa i o (hrvatskom) jeziku. Dakle, Hrvatska je bila zastupljena zagrebačkim nakladnikom i publicistom, Nenadom Popovićem, kojega švicarski radio predstavlja Hrvatom a Srbija profesorom Vojinom Dimitrijevićem.
Dva Srbina su se tijekom emisije vrlo brzo složila a što bi drugo nego da hrvatski jezik uopće i ne postoji. Hrvatski nakladnik i publicist Nenad Popović iz Zagreba otvoreno se sprda s hrvatskim jezikom i smatra ga jedino korisnim za njegov izdavački biznis, jer se tako mogu po drugi put tiskati i prodavati iste knjige. Njemu sučelice profesor ('čestiti četnik', nap. a.) Vojin Dimitrijević naziva Hrvate 'jezičnim turistima' i o hrvatskom jeziku govori kao o navodnom (sogennante Sprache), dakle nepostojećem jeziku. Mržnja beogradskog profesora Voje Dimitrijevića, poput one Voje Šešelja, prema Hrvatima nije se mogla skriti ni u njemačkom prijevodu njegovih izjava s engleskog.
S druge strane Nenad Popović između ostalih neprimjerenih izričaja izgovorenih tijekom emisije hrvatski jezik naziva jezikom smrti, «NAZI»-jezikom (nacističkim?) ili jezikom izgubljenih i opominje Hrvatsku i njene građane da ne mogu opstati kao država bez Srbije....itd. Mislim da bi trebalo uputiti jednu 'peticiju' Ministarstvu kulture pa ih zamoliti za objašnjenje a kopiju poslati HAZU i novom predsjedniku, gospodinu Zvonku Kusiću a svakako i Igoru Zidiću!
Nitko ne demantira citate koja ona navodi u svojoj knjizi, a koji potiču od hrvatskih lingvista i kroatista. Napada se samo njena teorija da su hrvatski i srpski jezik- jedan jezik. Da se ograničim samo na ta dva jezika.Sa druge strane nitko ne želi ili ne može shvatiti da je jezik upotrebljen kao "oružje" u bratoubilačkom krvoproliću devedesetih godina. O tome Dr. Kordić opširno piše u svojoj knjizi.
Nažalost, neki članovi HAZU su svoje znanje i nauku stavili u službu politike.
Hrvatsko kulturno vijeće nije izuzetak. NAŽALOST.
Puna podrška Dr. Snjažani Kordić
...
Zajedničko vam je i širenje laži.
Novosadski je sporazum već u naslovu prijevara jer to nije bio nikakav sporazum nego partijski diktat.
Svoje nepismeno protuhrvatstvo pokušajte prodati gdje drugo, ovdje nema kupaca, uzalud se trudite.
Razlika je jedino u tome što
sam ja svjestan da na ovoj planeti ništa ne postoji što nije doneseno nekim dekretom, direktivom ili dogovorom.
Osim onoga što radi PRIRODA.
Ja sam svjestan toga da je Novosadski sporazum jedan dogovor kojega se Vi i Vaši istomišljenici više ne želite pridržavati. Zasigurno imate razloge za to. Ali isto tako imamo i mi razloga za svoje stavove, a koje je Dr. Kordić lijepo u svojoj knjizi objasnila.
Neznam da li ste knjigu pročitali, ali bilo bi uputno to učiniti.
...
"bratoubilačko krvoproliće devedesetih godina", kaj je ovaj pao sa Marsa? Ili je to ono "tko nas bre zavadi".
Pozdrav vaš zmijicamala
Isto sam tako mišljanja da Mislav nije pročitao knjigu Jezik i nacionalizam od Dr. Snježane Kordić. Ili je lustriran.
U suprotnom bi shvatio gdje ide naš novac.
Zlatko Stojković
Udruženje "Naša Jugoslavija"
www.nasa-jugoslavija.org
Tu budaletinu treba smjeniti.
A ovo tvoje nadobudno reklamiranje jugosmradije ti ovdje ne će proći, nismo blesavi, a i admin će ti to opet izbrisati.
Pozdrav vaš zmijicamala
ti se najprije educiraj, pa ćemo onda možda moći međusobno komunicirati kao ljudi.
...
Hrvati je imaju, ali moraju živjeti još uvijek sa narodom izumrle države. Na žalost, mora čekati da i ti fosili izumru. Tada će Hrvatska doista biti Hrvatska.
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
Članak 12.
U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.
U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.
Pozdrav vaš zmijicamala
citat koji ti navodiš nije na Skupštini Udružeja "Naša Jugoslavija" nikada nitko rekao. Niti će ikada reći.
Ukoliko pokreneš svoje moždane vijuge i sama ćeš doći do zaključka da ćemo svi mi jednog dana živjeti u jednoj zajedničkoj zemlji - EVROPI. U jednoj zemlji koja je rađena na osnovama i principima SFRJ. Sa jednom razlikom. HRVATSKA (i sve male zemlje, Slovenija, Srbija, BiH, Litvija, Mađarska...)će biti moderni, ekonomski - robovi. Bilo to tebi drago ili ne.
A SFRJ je bila samostalna zemlja. Imala je industriju, proizvodnju.... Nije bila rob.
Žalosno je da mnogi, umjesto da rade na stvaranju zajedništva, rade na djeljenju. Sa time pomažu i podupiru - divide et impera
Želim ti laku noć
...
PS. A Admin neka briše. Istina boli.
...
Dobili smo (1. srpnja 2009.) opširan tekst od g. Seba u kojemu on navodi da je izmanipuliran od Zlatka Stojkovića i da ne stoji iza osnivanja udruge koja poziva na rušenje RH. Objavljujemo sažetak teksta iz kojega je vidljivo da se g. Seb ograđuje od svega. Hvala mu na poslanoj isprici, koju mi prihvaćamo.
ISPRIKA G. KREŠE SEB
Jos jednom zelim se ispricati svima onima koje je sve napisano zadnjih dana vezano
uz udrugu
pogodilo, jer mene kao Hrvata, covjeka koji se cijeli svoj zivot izjasnjavao kao
Hrvat, kao
sudionika domovinskog rata od drugog mjeseca 1991 godine( ukupno 4god,11.mj.28 dana)
pogodilo to sto
ljudi kojima vjerujes da rade nesto u najboljoj namjeri izigraju tvoje povjerenje.
Posebno me pogodila cinjenica da se izvjesni Zlatko Stojkovic poziva na rusenje
granica nezavisne
drzave Hrvatske za koju su mnogi nasi ljudi dali svoje zivote, za koju sam se i sam
borio ( obolio i
posljedice ce biti trajne) i za koju ako bi trebalo nebi ni jedne sekunde dvojio da
opet branim.
Jos jednom Vam se ispricavam na svemu sto sam nepromisljeno usao u nesto za cije
posljedice nisam
bio svjestan i sto su moje nepromilsjeni potezi izazvali revolt i nelagodu kod
gradjana Hrvatske."
Pozdrav vaš zmijicamala
Pozdrav vaš zmijicamala
Pozdrav vaš zmijicamala
Ništa manje nije odgovorno ni Kulturno vijeće za knjigu i nakladništvo MK RH, koje donosi preporuku za financiranje knjige S. Kordić a uskraćuje financijsku potporu za tiskanje knjige "Književni ogledi" autorice gospođe Nevenke Nekić, naše vrsne književnice, glasovite i nagrađivane profesorice, povjesničarke umjetnosti,... Pročitajte samo današnji sjajni članak na ovom portalu, kojeg je napisala gospođa Marija Peakić-Mikuljan , pa će te vidjeti da je naše Ministarstvo kulture leglo protuhrvatstva u našoj kulturi.
Zbog toga predlažem, da HKV-e organizira potpisivanje peticije o smjeni ministra Biškupića, čije je tiranije prema Hrvatima doista previše.
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Eto, iz izjave g. Seba, možemo naći (nehotičnu) pohvalu komesara Stojkovića (mora da je goso Bosanac?) jer on "poziva na rušenje RH".
Zaključak:
Republika hrvatska postoji (kada ju treba "rušiti").
Iz toga je vidljivo kolika je slijepoća, neznanje i mržnja komesara S. kada poziva na "rušenje" nečega nepostojećeg.
Naime, banalna, agresivna, kukavička paradržava (četnički privremeni entitet, poput Republike Srbske) Jaca-Josi klike postoji samo za bogaćenje i ugodan život kaste propalih jugo-političara , komunstičkih "sindikalista", polupismenih partizanskih novinarčeka, "nevladinih" udruga, bahatih biskupa ili handžar-popa SPC, pedera i sličnih egzota (koji mogu postojati samo u ovakovom parazitskom sustavu, na sliku i priliku Jugoslavije(, čiji luksuzan život je omogućila junačka žrtva hrvatski boraca, kojima se - uzput - i rugaju nazivajući ih "braniteljima".
Jugoslaven
Zlatko Stojković
Udruženje "Naša Jugoslavija"
www.nasa-jugoslavija.org
Njihova namjera jest, da posjetitelje UVUKU u diskusije, kako bi pšlasirali svoje stavove i odvukli "začutale ovčice" ili poneku od njih u svoj "tor". A također i da, isprovociraju odgovore, kako bi saznali "KO TO TAMO PEVA..." (za svoje "arhive i dejstvovanja kada dođe vreme...")
Zato oprez, ne polemizirajte s ovima, čije stavove ne možete mijenjati, koji su na portalu po zadatku !
Dokaz, koliko se MOĆNO (u političkom smislu, dolaskom Yusipović-Kosor struje, koju će naslijediti, poslije "pada ove Vlade", Yusipović-Milan ović struja)u ovom trenutku osjećaju jest činjenica, da prestaju biti anonimni !
Izgleda, opet nam slijede teška i olovna vremena,"zajednički,re giponski EU pristup i EU tretman",... a prva stepebnica na tom putu jest "HRVATSKO-SRPSK I jezik" !
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
Znak je da misle da smo slabi i uništeni. Dobro je da se ne kriju...
Sjećamo se dobro babe Dane, iz Obradovića Varoši kod Gospića, pucala je protuzrakoplovn im browningom i minobacačem (86 mm) po Gospiću, hvastala se pred kamerama beogradske televizije, prijetila... bila je silna... bahata...
Nu, došao je Vrag po svoje, doašo je ... rujan 1993...
No stavovi koje je plasirala Kordićka nisu zapravo njezini osobni stavovi, to su stavovi današnjih balkanskih neofašista (velikosrpskih tobože lingvista i njihovih projugoslavensk ih slugu) koji imaju za cilj osporavanje postojanja najprije jezika a u svezi sa time sljedeći korak im je osporavanje naroda.
Kao glavna teza Kordićke i njezinih tutora ustrajna je usporedba hrvatskoga jezika sa susjednim južnoslavenskim jezicima te povlačenje paralele sa španjolskim jezikom, portugalskim jezikom ili engleskim jezikom i njihovim varijantama u bivšim kolonijama (Argentina, Meksiko, Brazil, SAD, Australija...) kranje je drska i neumjesna.
Naime prilikom kolonizacije navedeni nacionalni standardni jezici širili su se iz svojih nacionalnih središta u osvojena područja preko kolonijalnih uprava i doseljenika iz tih država, kasnijim doseljavanjem imigranata iz raznih dijelova svijeta nije poremečen odnos prvotnoga jezika kolonizatora, ove kolonije su poradi svoje udaljenosti razvile vlastite inačice toga istoga standardnoga jezika te između njihovih inačica i standarda iz kojega su se razvili nema prijevođenja jer sadrže zajedničko znanstveno nazivlje. Što se tiče njemačkoga jezika taj jezik formiran je kao zajednički jezik sviju Njemaca na tlu "Svetoga Rimsko-Njemačko ga Carstva" (tako se naime zvalo carstvo koje je obuhvaćalo Njemačku, Austriju, Švicarsku...), dakle svi su oni Njemci bilo da su u pitanju Austrijski Njemci, Bavarski Njemci, ili Švicarski Njemci. Osnova za taj njemački jezik bazira se na "DUTCH" dijalektu koji je osnova i nizozemskoga jezika i njemačkoga jezika, znači li to da su nizozemski i njemački isti jezik sa različitim varijantama ? Identičan slučaj je i sa skandinavskim jezicima, naučiš danski jezik ili švedski jezik i sporazumijevaš se sa svim skandinavskim narodima ili njihovim jezicima izuzev Finaca, Estonaca, Kareljaca i Laponaca koji spadaju u Ugro-Finsku jezičnu skupinu.
U 18. stoljeću postojale su romantičarske zamisli oko stvaranja jednoga sveslavenskoga jezika i naroda, ha, ha, ha, to je eto ta velikosrpsa i kordićkina zamisao samo u užem kontekstu.
Nastavak je to jedne tradicije, stare gotovo dva stoljeća, počevši od iliraca i Joce Štroce (Strossmayera). Raznorazni „hrvatski“ (poglavito agramerski) niškoristi sanjali su o velikoj Južnoslaviji s glavnim gradom u Zagrebu, gdje bi oni bili glavni gazde. Oni bi divljačke i balkanske Srbe (kakvima su ih oni smatrali) uvodili u Europu, a Srbi bi trebali bespogovorno slušati. Za svoje dobro, razumije se. U tu svrhu izmišljena je nekakva ideja o superiornosti stanovite „mitteleuropske kulture“ koja bi svoje najsavršenije južnoslavensko utjelovljenje imala u austrijskoj perifernoj palanci Agramu.
Mnogi nerealizirani provincijalni „intelektualci“ blažili su ništavnost i mizeriju svoje egzistencije upuštajući se u takve sanjarije. Poneki biskup kojemu je od Krista i služenja svojem vjerničkom narodu draža i slađa bila perspektiva nekakve ovozemaljske moći nad većim komadom teritorija pridružio bi se ovakvim halucinatornim projektima. I mnogi drugi.
Samozvana „intelektualna elita“ (hahaha) Agrama u takvom bi se scenariju „evropeisala“ i „pederisala“ (najmerno rabim srpske nastavke), dok bi Srbi trebali raditi, obrađivati zemlju, kopati rudnike i biti poslušni, odnosno, kako se to agramerski kaže, biti kuš. Naravno – nije funkcioniralo. Ni prvi, ni drugi put, ni nikada. Jednostavno ne može funkcionirati.
Realno gledano, tom klatežu od „rvackih“, poglavito agramerskih, „intelektualaca “ i političara (Jergović, Mandić, Pusićka itd, toliko ih ima da ne bi svi stali ni na jednu karticu teksta u formatu word, ako bih ih htio sve nabrojati) nije ni sada loše. Zapravo im je odlično: novac od ministarstava dolazi, sinekure se dijele, ego je zadovoljen ritualnim fotografiranjim a na „visokim razinama“ itd. Ali ipak su nezadovoljni i frustrirani. Oni bi htjeli više. Premda, površinski gledano, uživaju u svojoj poziciji, duboko u sebi su zacijelo svjesni svoje provincijalnost i, ništavnosti i irelevantnosti u nekakvim širim, svjetskim, pa i europskim, razmjerima. Ova zemlja im nije dovoljna, oni bi nešto veći teritorij i veće stanovništvo. Smeta ih da njihovo evropeisanje i pederisanje dopire samo do Splita, Osijeka i Požege, a nikako do Kraljeva, Kragujevca, Niša itd.
Činjenica je da su sve do 1990. pripadnici te samoproglašene ilirske „intelektualne elite“, raspoređeni po raznim akademijama, fakultetima i tko zna još gdje, bili građani drugog reda, sluge. Morali su se klanjati mađarskim, austrijskim pa zatim srpskim (u prvoj i drugoj Jugoslaviji) gospodarima.
Južnoslavija po njihovu receptu nije se nikad ostvarila. Iznimke su bile rijetke, onih nekih koji su dobili priliku da se uspnu na velike visine unutar Jugoslavije, i te su se iznimke događale obično uz placet Beograda ili na diktat nekih viših sila. Tek od 1990. oni dobivaju „svoju“ državu. Ne „svoju“ u smislu da su je sanjali (nisu), nego „svoju“ u smislu da su dobili konačno priliku u njoj se (barem prividno) samoostvariti i izliječiti svoje komplekse. Sada ide novac, dobivaju se projekti, položaji, sada oni mogu biti, zamislite, čak i ministri, predsjednici, veleposlanici. Jedne, barem formalno, neovisne države. Ono o čem u prethodnih 140 godina nisu mogli ni sanjati.
Na tlu sjeverozapadne Hrvatske koja se je nalazila u sastavu Habzburške monarhije konstantno je nametan njemački jezik a veze sa Hrvatima unutar Turskoga carstva i Mletačke Republike bile su prekinute gotovo tri stoljeća što je dakako utjecalao na formiranje kajkavskoga narječja hrvatskoga jezika, sličan razvoj pod Mletačkom vlašću imalo je i čakavsko narječje te zapadnoštokavsk o narječje pod Turskom vlašću. Tako su se razvila tri narječja hrvatskoga jezika koja su pod navedenim carstvima prihvatila mnogobrojno nazivlje iz službenih jezika vlasti. (napr. u kajkavsko narječje su ušle njemačke riječi poput "Šparet"....i mnoštvo inih. U čakavsko narječje ušle su talijanske riječi kao što su "Lancun"...i mnoštvo inih. U zapadnoštokavsk o su ušle Turske riječi kao što su "čarape"....i mnoštvo drugih. I to su zapravo glavne razlike između ovih hrvatskih narječja, pogleda li se hrvatski mikro jezik u "Austrijskom Gradišću" gdje su Hrvati iselili pred turskonm okupacijom vidi se kako Hrvati tamo također govore sva tri hrvatska narječja i dolazi se do spoznaje kako razlike među tim narječjima u gradišću nema (osim upitne zamjenice i par sitnica), zapravo veče su razlike u govorima unutar jednoga od tih narječja (ikavsko-ekavsk i) neko među narječjima.
Na drugom primjeru uzmimo južnočakavski ikavski dijalekt i zapadnoštokavsk i ikavski dijalekt, uklonimo li turcizme iz zapadnoštokavsk oga ikavskoga i talijanizme iz južnočakavskoga ikavskoga i vidjeti čemo da je to zapravo jedan isti dijalekt uz male govorne otklone (ČA;ŠČA;ŠČO;ŠTO ). Dakle zaključak, pošto je pod turskim carstvom bio najveći dio hrvatskoga ozemlja i jedino narječje koje su tu razvili Hrvati bilo je zapadnoštokavsk o, uz 7.000 do čak 15.000 u Bosni prihvačenih turskih riječi koje hrvatska zapadna štokavština dijeli sa nehrvatskim istočnoštokavsk im narječjem dolazi se do razumjevanja među ova dva genetski različita narječja, taj takozvani zajednički podrijetlom turski leksik dovodi do međusobne razumljivosti i takozvanoga zajedničkoga štokavskoga narječja čije dijalekte (štokavske varijante) su za osnovu svojih nacionalnih jezika uzeli svi narodi u ovoj regiji, stoga je među nacionalnim standardnim jezicima n u ovoj regiji omogućeno sporazumjevanje . Kada bismo uklonili sav taj turski leksik i namjesto njega ustoličili nekadašnji staroslavenski dobili bismo inačicu jezika koji je vrlo sličan ruskome jeziku. Dakle zbog sličnosti svih slavenskih jezika, te razvoja pojedinih od njih dobivamo sliku današnjega stanja. Hrvati se bez problema mogu sporazumjevati i sa Slovencima, Slovacima, Ukrajincima i Česima uz otklon turskoga, perzijskoga i arapskoga leksika koji nam je došao sa Turskim carstvom i njemačkoga leksika koji je na primjer česima došao sa njemačkim carstvom.
Tako je hrvatski jezik bio i ostao hrvatski bez obzira na mogučnost sporazumjevanja sa drugima on sadrži i samo nama Hrvatima svojstvene elemente koje ne posjeduje niti jedan drugi narod i to je ono iskonsko što jezik ćini jezikom. Dakako Hrvatski jezik samo hrvatskim.
Ali to nije bio nikakav dogovor, to je bila zapovjed iz Beograda upućena hrvatskim književnicima i jezikoslovcima da se moraju pojaviti u Srbiji, u srpskoj kulturnoj prjestolnici Novome Sadu, njih 7 preplašenih Hrvata (koji su znali što se je događalo Hrvatima koji nisu bili po volji velikosrbinu Rankoviću i njegovoj UDBI), u tuđoj državi, tuđemu kulturnom središtu među 18 velikosrpskih književnika i lingvista ovi Hrvati nisu smjeli puno govoriti, to jest morali su paziti što govore.
No kada su se vratili u Hrvatsku otpoćeli su sa otporom koji je kulminirao "Deklaracijom o položaju hrvatskoga jezika". Dakle Hrvati nikada nisu pristali na izgradnju nikakvoga zajedničkoga jezika sa nikim, i na posljednjem popisu pučanstva kada su imali izbor izjasniti se kako su htjeli, svi Hrvati izjasnili su se kojim jezikom govore,svi su se dakako izjasnili za hrvatski jezik (provjeri popis 2001.).
Hrvati se voze prometuju, autocestama, (ne autoputevima) vlakom (ne vozom) ili zrakoplovom (ne vazduhoplovom). Hrvati dišu zrak (ne vazduh), Hrvati rabe računalo (ne koriste računar), Hrvati svaki tjedan pozorno bilježe u studenome (Hrvati ne beleže pažljivo svaku sedmicu u novembru). Hrvatski će zaručnici općenito ići u općinu ili k svećeniku prigodom vjenčanja (srpski verenici će opšteno da idu u opštinu ili kod sveštenika prilikom venčavanja).
Ako im ispuše guma Hrvati uzmu pričuvni kotač (ne izduva im guma i ne uzimaju rezervni točak).
Kada su bolesni Hrvati idu kod lječnika a Srbi kod lekara, pa onda kada idu po ljekove ljekar Hrvatima izdaje ljekove a srbima apotekar lekove Srbima. Dakle kada bi na hrvatskom jeziku poslao Srbina kod ljekara on nebi otišao u ljekarnu kod ljekara ili ljekarnika nego bi otišao kod lječnika...ha,ha,ha.
Pa sad ako je nekome to isti jezik onda mu ne štima dioptrija ili bi na silu želio da je to isto ali u tom slučaju bilo bi potrebito da pita kordićkU za recept i da otiđe do najbliže ljekarne po praksitene ili apaurine jer to nikada ne će biti isti jezik niti je ikada bio isti.
Onim prvima mjesto je u pritvoru ili izvan granica Republike Hrvatske jer vrijeđaju 98% pučanstva Hrvatske koje se je izjasnilo da im je materinski jezik hrvatski. Onaj drugi dio nesposobnjakovi ča koji žive od nerada ali uredno primaju dobre plače koje idu iz džepova istih tih hrvatskih građana koji su se izjasnili da im je materinski hrvatski jezik trebaju se ukloniti sa tih mjesta i na njihova mjesta moraju se zaposliti sposobni mladi ljudi koji čame na burzi rada.
ps: Eva, dobro zboris... nas vrh je uvjek bio cudan,voli drugome nego svome.
Trebalo bi testirati sve ćinovnike u tijelima državne uprave na poznavanju vlastitoga hrvatskoga materinskoga jezika i tako bismo očistili kukolj u našem žitu. Pametnom dovoljno!
Oni vuku nasljeđe s dominantno mračnim karakterima...
Jugovan je izumrla vrsta, a još nemrtva. Kao mitski vampiri. Živi, a neživi. Mrtvi, a nemrtvi. Jugovani dolaze onamo gdje je krvoproliće, oni ga donose, potiču i stvaraju.
Jugovani nemaju pripadnosti, ali imaju želju da slobodni postani robovi pod njima.
Danas se kriju u mraku, u međuprostoru, u polusvijetu. Ne izlaze javno. Ljudi ih se groze.
Jugovani se "hrane" mitovima, lažima i obmanama...
Zavodnici su, prevaranti, obmanjivači i manipulatori...
Čuvajte se jugovana.
Posebno kad nastupaju u ime "svjetla" i "pravde"...