Postoji li mehanizam provedbe
odluka Vijeća za hrvatski jezik?

Hrvatski je sabor 26. siječnja 2024. usvojio Zakon o hrvatskom jeziku, koji je stupio na snagu objavom u Narodnim novinama 7. veljače 2024., a nedavno je u povodu njegova donošenja u dvorištu Matice hrvatske svečano postavljena spomen-ploča. U Uvodnoj odredbi Zakona, članak 1., naglašeno je da je hrvatski jezik službeni jezik u Republici Hrvatskoj i jedan od službenih jezika Europske unije. U članku 2. Zakona napisano je da je u svojoj ukupnosti i cjelovitosti hrvatski jezik temeljna sastavnica hrvatskoga identiteta i hrvatske kulture. 

Zakon propisuje službenu porabu hrvatskoga jezika. Među ostalim uređuje i ustanovljivanje Vijeća za hrvatski jezik, koje će biti sastavljeno od predsjednika i četrnaest (većinom) strukovnjaka za hrvatski jezik, kao koordinacijskoga i savjetodavnoga tijela čiji će rad biti usmjeren na zaštitu, njegovanje i razvoj hrvatskoga jezika. Pristupnike za članove Vijeća predlagat će Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska, Leksikografski zavod „Miroslav Krleža”, Institut za hrvatski jezik, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, šest javnih sveučilišta, dva društva prevoditelja i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova te Hrvatsko filološko društvo. Usput budi rečeno, vjerojatno je u sastav Vijeća trebalo uključiti barem jednoga predstavnika Agencije za odgoj i obrazovanje ili Društva profesora hrvatskoga jezika. Propisana je i izradba Nacionalnoga plana jezične politike radi očuvanja društvene uloge i pravnoga položaja hrvatskoga jezika, koji Vlada iz članka 16. Zakona mora donijeti u roku od dvije godine od dana njegova stupanja na snagu. U članku 19. Zakona navedeno je da Vlada mora ustanoviti Vijeće za hrvatski jezik u roku od šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu, tj. u kolovozu ove godine.

Buduće Vijeće bit će smješteno u Ministarstvu kulture i izravno podčinjeno Vladi kao njezino savjetodavno tijelo, dakle, bez ovlasti koje bi imalo kao normativno tijelo. Ono će vjerojatno rješavati pojedinačna jezična i jezičnodruštvena pitanja iz područja jezikoslovne kroatistike, ali ne će imati pravo kao savjetodavno tijelo provoditi u život vlastita rješenja. Problem je u tom što nije određen mehanizam provedbe odluka koje to Vijeće donese. Na koji će način biti ostvarena ta provedba? Iskustvo prijašnjih vijeća pokazuje nam da se njihovim odlukama poslije često manipuliralo pa je svatko na svoj način tumačio rješenja savjetodavnih tijela, polazeći od toga što mu više odgovara ili ne odgovara. Je li izvediva koordinacija Vijeća s drugim subjektima jezične politike ako je u njegovoj nadležnosti samo davanje jezičnih savjeta? Nema prevelike svrhe održavati sjednice Vijeća samo radi sjednica, rasprave na njima samo radi rasprava, bez djelotvornoga i mjerodavnoga izlaska u hrvatsku jezičnu zajednicu. Budući da Vijeću nisu dodijeljene veće samostalne ovlasti, nužno će biti potrebno da njegove pojedine važne odluke od nacionalnoga interesa dobiju potporu u Vladinim odlukama. Zakon ili službene preporuke koje se ne provode mogu ostati samo mrtvo slovo na papiru.

Jezična politika u Hrvatskoj u odnosu na standardni književni hrvatski jezik necentralizirane je naravi, trenutačno usmjerena uglavnom na sastavljanje nazivlja pojedinih struka i priručnika koji su među sobom u pojedinim normativnim pravilima u proturječju. Nema još općeprihvaćenoga plana nacionalne jezične politike i instrumenata njegova ostvaraja, tj. službenoga jezičnoga planiranja. Treba što brže razraditi općenacionalni plan jezične politike radi stabilizacije jezične situacije kako u zemlji, tako i izvan nje.

I na završetku, hrvatski jezik mora imati skrb onih kojima i pripada. Hrvatski jezik kao službeni većinski jezik u Hrvatskoj mora imati jasnu i nedvosmislenu nacionalnu jezičnu politiku i strategiju kako u matičnoj državi tako i na europskom kontinentu. Skrb je o službenoj i javnoj porabi bilo kojega jezika stalna potreba koja zahtijeva sustavan, trajan i ciljan proces. Uz pomoć Zakona o hrvatskom jeziku i drugih normativnih pravnih akata, Hrvatska će ojačati i učvrstiti položaj hrvatskoga jezika u EU-u i nastaviti promicati vlastite etnolingvokulture u iseljeništvu.

 Artur Bagdasarov