O nazivu turcizam i istovrijednici tjurkizm

Nedavno je u IHJ-u objavljen Rječnik jezikoslovnoga nazivlja. U sažetku Rječnika možemo pročitati da sadržava 2974 naziva i monografiju o jezikoslovnom nazivlju te da je u njegovu radu sudjelovalo 27 suradnika iz 6 visokoškolskih i znanstvenih ustanova. Rječnički članak sastoji se od natuknice (naziva), odrednice, definicije, istoznačnice ako postoji, istovrijednica na engleskom, njemačkom, francuskom i ruskom jeziku, poveznice, napomene po potrebi, razradbe, vrela i dr. Rad se na Rječniku temelji na projektu Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA), a nazivoslovna jezikoslovna građa unesena je u nacionalnu bazu Hrvatskoga strukovnoga nazivlja (Struna). Rječnik je priređen, kao i prijašnji institutski priručnici, metodom jezičnih (ne)preporučeno-dopuštenih savjeta radi usustavljivanja i normiranja pojedinih naziva. Usustavljivanje i normiranje pojedinih naziva obično se provodi u fazi ili tijekom standardizacije nazivlja, tj. prije objavljivanja rječnika. Porabnik rječnika obično želi vidjeti već gotovo rješenje i ne ulaziti u proučavanje i raščlambu pojedinih naziva.

Navest ćemo jedan primjer s nazivom turcizam i njegovu prijevodnu rusku istovrijednicu tjurkizm (rus. тюркизм) koji, prema našemu sudu, može izazvati određene upite.

http://struna.ihjj.hr/naziv/turcizam/51255/#naziv

U definiciji riječi turcizam (osmanizam) možemo pročitati da je to „riječ ili koji drugi element turskoga podrijetla posuđen u koji drugi jezik i prilagođen njegovu jezičnomu sustavu“. Slično imamo i u Pojmovniku Institutova pravopisa iz 2013.: „riječ ili koja druga sastavnica turskoga podrijetla posuđena u koji drugi jezik i prilagođena njegovu jezičnomu sustavu“ (http://pravopis.hr/pojmovnik/?&l=t). Međutim, mnoge riječi tzv. turskoga podrijetla potječu iz arapskoga, perzijskoga, grčkoga i drugih turkijskih jezika. Naravno, najvjerojatnije su u hrvatski jezik (većinom u štokavsko narječje) stigle preko turskoga jezika, ali to ne znači da imaju izvorno tursko podrijetlo. Pojedini su turcizmi prihvaćeni u hrvatskom standardnom književnom jeziku, dio je proširen područno i dijalektalno, a neki su potisnuti iz suvremene porabe. Uzgred budi rečeno da su posuđenice iz turskoga (osmanskoga) jezika više svojstvene srpskomu negoli hrvatskomu jeziku, a u primjeru riječi sprat (srp.) — kat (u hrvatskom iz osmanskoga) prema suvremenoj normi dvaju jezika, obratno. U nazivoslovnom članku, u rubrici Napomena, navedene su riječi „turskoga podrijetla“ kao što su: badava, džak, džep, komšija, ali treba za svaki slučaj napomenuti da je riječ badava perzijsko-arapskoga podrijetla, džak je mađarskoga, džep je arapskoga. U rječniku Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku Abdulaha Škaljića (Sarajevo, 1979.) samo je komšija turskoga podrijetla. Uopće je kao primjere bolje u takvim rječnicima navoditi tzv. turcizme koji su prihvaćeni i ušli u hrvatski standardni književni jezik (alat, dugme, kat, majmun, sat), a ne područne ili razgovorne.

Na slici uz naziv turcizam nalazimo rusku istovrijednicu tjurkizm. Tjurkizm u ruskom jeziku znači riječ koja je posuđena iz turkijskih jezika, a u turkijske jezike ulaze ne samo turski nego mnoštvo drugih srodnih mrtvih, staropisanih i suvremenih jezika: azerbajdžanski, baškirski, gagauski, jakutski, karačajsko-balkarski, kazaški, kirgiski, kumički, tatarski, turkmenski, tuvinski i dr. Turkijske jezike govori više od 195 milijuna ljudi, proširene su u Aziji, istočnoj i jugoistočnoj Europi. Tipološki spadaju argljutinativnim jezicima. Primjerice, gagauski jezik genetski spada oguskoj podskupini turkijskih jezika. Ima dva dijalekta, središnji (komratsko-čadyrski) i južni (vulkaneški), a također različite mješovite govore, npr. u Bugarskoj i Grčkoj. Do 19. st. gagauski jezik bio je bespismen, a od 1957. je pismen. Isprva su govornici gagauskoga jezika rabili grčko pismo, zatim ćirilično, a danas latinicu po uzoru na turski jezik. Opći je broj govornika više od 173.000 ljudi. Služi se njime Gagauzi koji žive većinom u Moldovi (u autonomnoj pokrajini Gagauzija), Ukrajini i djelomice u drugim državama. Drugim riječima, ne treba miješati nazive turcizam i istovrijednicu tjurkizm, turski i turkijski jer to nije jedno te isto. Pridjev turski odnosi se na Tursku, Turke i njihov jezik, a turkijski se odnosi na širu skupinu srodnih naroda i jezika. Na veliku žalost u hrvatskim jednojezičnicima nema naziva tjurkizam, ali postoji turkijski, turkijski jezici, turkolog, turkologija, turkološki. Uz hrvatsku natuknicu turcizam bolje je rabiti istu rusku prijevodnu istovrijednicu turcizm (rus. турцизм), a ne tjurkizm (rus.тюркизм) jer i u ruskom jeziku postoji naziv turcizm i isto ili slično znači „riječi, izrazi ili gramatičke konstrukcije, koje su prihvaćene ili prilagođene na način turskoga jezika”. Problemu usustavljivanja i normiranja hrvatskoga nazivlja treba i dalje posvećivati što više pozornosti.

Artur Bagdasarov