Armenska književnica Zabel Jesajan

Zabel Jesajan (djevojačko prezime Ovanesjan) je rođena 4. veljače 1878. god. u jednoj od carigradskih četvrti Uskudar (Silidare). Posjećivala je osnovnu školu Svetoga Križa. Od 1895. god. živjela je u Parizu gdje je pohađala studij književnosti i filozofije na Sveučilištu u Parizu (Sorbonne). Stekla je visoku naobrazbu zarađujući za život lektoriranjem francusko-armenskoga rječnika i pisanjem kratkih članaka za francuske i armenske časopise. Udala se je za slikara Tigrana Jesаjana s kojim je imala kćer Sofiju i sina Granta. Počela je objavljivati svoje prve pjesme i novele 1895. god. Njezine romani U čekaonici (1903.), Krivotvoreni talenti (1905.) i Daroviti ljudi (1907.) izazvali su veliko zanimanje. Djela Zabel Jesajan tiskana su u mnogim tadanjim francuskim časopisima i listovima.

Jesajan1

Zabel Jesajan

U Parizu je napisala nekoliko knjiga o Armeniji. Vratila se je u Carigrad kad joj je bilo trideset godina. Godine 1909. boravila je u Ciliciji, u gradu Adanu i nakon posjeta objavila je nekoliko osvrta, priča i roman Među ruševinama (1911.) o cilicijskom pokolju. Mladoturci su ju stavili na popis nepoćudnih osoba koje treba deportirati. Pobjegla je isprva u Bugarsku, a zatim u Gruziju. U Tbilisiju je pomagala armenskim izbjeglicama, bilježila njihove priče o tom što su pretrpjeli tijekom pokolja i progona. Istodobno je skupljala za izbjeglice novac, odjeću, hranu i lijekove. Godine 1918. otputovala je u Egipat gdje je pomagala izbjeglicama i siročadi, a kasnije opet u Ciliciju te se je potom vratila u Pariz. Tijekom putovanja napisala je novele (Posljednja čaša, Moja duša u progonstvu, 1919., Meliha Nuri hanum, 1927.).

Jesajan2
Zabel Jesajan u Carigradu s armenskim književnim djelatnicima

Posjetila je prvi put sovjetsku Armeniju 1927. god., a po povratku je napisala putne zabilješke Oslobođeni Prometej. Uskoro nakon toga odobren joj je stalan boravak u Armeniji i armensko državljanstvo. U Armeniji je predavala zapadnoeuropsku i armensku književnost, a također i francuski jezik na Jerevanskom državnom sveučilištu. U Armeniji je objavila novelu Vatrena košulja (1934.), te romane Vrtovi Silidara (1935.) i Barpa Hačik. Poznata je i kao urednica, književna kritičarka i prevoditeljica. Njezine su knjige prevedene na bugarski, engleski, francuski, njemački, ruski i turski jezik.

Godine 1936. Zabel Jesajan je otvoreno brani armenske knjiživnike od političkih progona. Godine 1937., tijekom Staljinovih represija i progona, uhićena je i optužena za nacionalizam i protusovjetsku agitaciju. Njezina tragična smrt nije ni danas do kraja poznata. Smatra se da je u siječnju 1939. god. Zabel Jesajan osuđena na smrt, a 8. svibnja 1939. god. presuda je zamijenjena desetogodišnjim progonstvom u Sibir gdje se je 1943. god. utopila.

Izvor 

Pripremio: Artur Bagdasarov

 

 

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.