Kütahya

Kütahya (arm. Kutina) je grad koji su utemeljili antički Grci, Jonci ili Frigijci. Grad se nalazi u području današnje zapadne Turske. Godine 334. pr. Kr. grad je osvojio Aleksandar Veliki (Makedonski) koji mu je dao ime Kotiaeon (Kotyaion). U doba vladavine istočnorimskoga cara Teodozija II. (vladao: 408. - 450.), prema svjedočanstvu bizantskoga kroničara iz Antiohije Ivana Malale (oko 491. - 578.), za biskupa Kutine (Kütahye) bio je postavljen 443. god. Kir Panopolski. Grad su zauzeli najprije 1071. god. Turci Seldžuci, zatim Kurdi 1300. god., a 1428. god. Turci Osmanlije. U gradu se je rodio 1869. god. poznati armenski skladatelj Komitas. Kütahya (Kutina) je poznata po proizvodnji keramike i keramičkih ploča, poglavito nakon pada proizvodnje u Niceji (Iznici).

Kütahya, početak 20. st.

Keramička posuda, 18. st., Kütahya, Muzej Galusta Gjuljbenkjana.

Majstori kütahyske keramike

U Kütahyi (Kutini) keramikom su se bavili armenski i grčki obrtnici. Već su u 17. st. u gradu postojale tri armenske crkve i tri armenske četvrti. Armenci su u tom gradu bili poznati po školi proizvodnje i oslikavanja keramičkih pločica. U Osmanskom Carstvu, nakon pada keramičke proizvodnje sredinom 17. st. u Niceji (Iznici), Kutina (Kütahya) je postala središte proizvodnje keramičkih pločica. Već u 16. i 17. st. postoje brojni armenski majstori koji su proizvodili keramičke pločice za ukrašavanje zidova sakralnih kršćanskih i muslimanskih zgrada, a također i različitih keramičkih izradaka. Najstariji sačuvani uzorci keramike ispunjeni su bljedomodrim bojama i datirani u 16. st., a u 17. st. pločice postaju polikromne: majstori rabe žutu, zelenu i crvenu boju.

Kütahya, 18. st. Privatna kolekcija, London

Za razliku od keramičara Niceje (Iznika), u Kütahyi (Kutini) su se proizvodile keramičke pločice i s „kršćanskim“ motivima.

Arkanđeo Mihael (Mihovil), Kütahya, 18.st.

Sv. Srđ i Bah, Kütahya,18. st.

Kolekcija armenskih kütahyskih pločica, 18. st.

Na kütahyskim su pločicama sačuvana imena i pečati njihovih majstora: Abraham, Gevorg, Toros, Vardapet. Većina je pločica izrađena uz pomoć majstora Torosa koji je dobro poznavao bizantsku ikonografiju.

Vrč, 1716., Kütahya, Armenski jeruzalemski patrijarhat

Nakon 1915. god. tri obitelji armenskih majstora keramike, na čelu s poznatim slikarom Davidom Oganesjanom, napustili su Kütahyu i preselili su se 1919. god. u Jeruzalem na poziv udruge “Pro-Jeruzalem“ za obnavljanje jeruzalemske džamije Kupole na stijeni. David Oganesjan je u Jeruzalemu organizirao keramičku radionicu, ali kasnije 1922. god. lončar Nšan Baljan (1882. - 1964.) i slikar Mkrtyč Karakašjan (1895. - 1963.) odvojili su se od Oganesjana i stvorili svoju radionicu pod nazivom “Palestinska keramika“ koja je nastavila armenske tradicije kutinske škole.

Armenski keramički tanjur, Jeruzalem

Izvori:
Izvor
Izvor

Pripremio: Artur Bagdasarov