Osmanski arhitekti armenskoga podrijetla

Armenci su dali golem doprinos razvoju kulture, umjetnosti i gospodarstva Osmanskoga Carstva. Primjerice, armenski tiskar Jeremija Kjomurčjan 1677. god. je utemeljio prvu carigradsku tiskaru koja je tiskala ne samo armenske nego i arapske i židovske knjige. Autor himne suvremene Turske bio je Armenac Edgar Manas (1875. - 1964.) koji je stekao glazbeno obrazovanje u Italiji. Puno toga značajnoga učinili su Armenci u osmanskom bankarstvu i trgovini. Tako npr., u 19. st. je izgrađen lanac hotela “Tokatljan” koje je sagradio građevinski inženjer Armenac Mkrtyč Tokatljan.

Arhitekti1

Hotel Tokatljan, 1897.

Sadanji izgled Istanbul u mnogočem treba zahvaliti osmanskim arhitektima armenskoga podrijetla. Poznat je armenski rod Baljana čiji su arhitekti i graditelji tijekom 18. i 19. st. u Carigradu sagradili mnoštvo javnih zgrada. Naravno, ovdje valja spomenuti i glasovitoga osmanskoga arhitekta Mimara Sinana koji je živio i gradio u vrijeme vladavine nekoliko sultana.

Mimar Sinan

Mimar Sinan-aga (tur. Hoca Mimar Sinan ağa) rođen je 15. travnja 1489. god. u selu Ağırnaz blizu Kayserija u armenskoj kršćanskoj obitelji (prema drugim istraživačima u grčkoj obitelji). Pri rođenju je dobio ime Josip. Otac mu je bio zidar i tesar. Godine 1512. oduzet je roditeljima, unovačen, poslan u janjičarsku vojsku, a zatim u Carigrad gdje je islamiziran. Nakon završetka škole u Carigradu sudjeluje kao časnički inženjer u različitim osmanskim pohodima gdje se tijekom tih ratnih pohoda upoznaje s arhitekturom mnogih europskih i azijskih zemalja. Godine 1539. stekao je titulu glavnoga dvorskoga graditelja, radeći pedesetak godina u Upravi za izgradnju (Hassa Mimar) u Carigradu. Kasnije je osnovao centar za izobrazbu inženjera.

Arhitekti2

Mimar Sinan

Tijekom života sagradio je tristotinjak javnih zgrada: džamije, bolnice, medrese, mauzoleji, mostovi, vodovodi, kupališta i prenoćišta. Najpoznatije su mu građevine: Šehzadina džamija, Sulejmanija (Sulejmanova džamija) i Selimija (Selimova džamija) u Edirnama. Poznat je i po gradnji mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, a njegov učenik Mimar Hajrudin-aga sagradio je Stari most u Mostaru.

Arhitekti3

Džamija Sulejmanija, 1550. - 1557.

Arhotekti4

Džamija Selimija, 1569. - 1575.

Arhitekti5

Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, 1577.

Gradio je u vrijeme sultana Sulejmana I. Veličanstvenoga (1520. - 1566.), Selima II. (1566. - 1574.) i Murata III. (1574. - 1595.). Umro je 17. srpnja 1588. god. i pokopan je blizu Sulejmanove džamije u Carigradu.

Graditelji roda Baljana

Utemeljitelj toga roda bio je neki Bali (tur. Meremetçi Bali kalfa) koji je rođen u selu Bali u istočnoj Anadoliji. Prema drugim istraživačima rod Baljana potječe iz Derevanka, sela blizu Kayserija. U 17. st. glava roda Bali Baljan putuje u Carigrad gdje se upoznaje s jednim od poznatih carskih arhitekata sultana Mehmeda III. (vladao od 1595. - 1603.) i ženi se njegovom kćeri. Nakon smrti toga arhitekta njegovu dužnost preuzima Bali Baljan, a zatim njegov sin Minas, a nakon Minasove smrti njegov sin Magar. Magar je kasnije u vrijeme vladavine sultana Mahmuda I. (1730. - 1754.) pao u nemilost i protjeran je u provinciju Bayburt, ali nakon oprosta Magar i njegovi sinovi Grikor (1764. - 1831.) i Senekerim (1768. - 1833.) nastavili su obavljati dužnost dvorskih arhitekata. U armenskoj carigradskoj općini sredinom 19. st. rod Baljana bio je vrlo ugledan, pa su tako njegovi članovi pripadali društvenomu sloju amira (tur. amir - ‘vođa, predvodnik općine’). Neslužbena titula amir govorila je o imućnom čovjeku i o njegovu visokom položaju u društvu. Grikor Baljan (1764. - 1831.) imao je velik ugled u svojem rodu, posebno kada je dobio, osim drugih povlastica, sultanski ferman kojim je bio oslobođen plaćanja poreza obvezatnih za nemuslimane. Grikor Baljan je radio kao dvorski arhitekt u doba vladavine sultana Selima III. (1788. - 1807.). Sagradio je dvorac Aynalıkavak Kasrı, zgradu Carske kovnice novca, crkvu Surb Astvacacin, džamiju Nusretiye (1826.) i brojne druge zgrade. Karapet Baljan (1800. - 1866.), sin Grikorov, još je jedan član roda koji je također bio uspješan kao prvi dvorski arhitekt u Osmanskom Carstvu. Karapet Baljan je sagradio u Turskoj poznati dvorac Dolmabahče, zatim brojne tvornice i džamije, a također i nekoliko armenskih crkava. Zajedno sa zetom Ovanesom Serverjanom sagradio je 1832. - 1834. nacionalnu armensku bolnicu Surb Prkič (Sveti Spasitelj).

Arhitekti6

Karapet Baljan

Dolmabahče je bio dvorac za sultane, a nakon propasti monarhije tamo se je nastanio Mustafa Kemal Atatürk (1881. - 1938.), koji je tu i umro. Dvorac je sagrađen za potrebe sultana Abdula Medžida I. (1839. -1861.) koji je zaželio imati dvorac u stilu baroka, sličan europskim dvorcima. Za gradnju dvorca bilo je potrošeno četrnaest tona zlata. Kao i njegov otac, Karapet je gradio vojarne, akumulacijska jezera, a također i škole i druge državne ustanove.

Arhitekti7

Vrata dvorca Dolmabahče, 1842 .- 1853., arhitekt Karapet Baljan

Ahitekti8

Džamija Dolmabahče, 1853. - 1855., arhitekt Karapet Baljan

U građevinskim radovima Karapet je angažirao svojega sina Nikogosa (1826. - 1858.). Smatra se da je Nikogos bio prvi član roda koji je otputovao na školovanje u Pariz, u koledž Sainte-Barbe. Poznato je da je radio na projektima Tanzimata, kao što su dvorac Çırağan, paviljoni Ihlamur i Göksu, džamija Ortaköy i dr.

Arhitekti9

Džamija Ortaköy , 1853. - 1854., arhitekt Nikogos Baljan

Arhitrkti10

Dvorac Küçüksu (prije ljetnikovac sultana Abdula Medžida I.), 1857., arhitekt Nikogos Baljan

Argitekti11

Dvorac (danas - hotel) Çırağan, 1863. - 1867.

Zadnjemu naraštaju Baljana s visokim statusom i dužnosti dvorskoga arhitekta pripada Sarkis (1835. - 1899.) i Akop (1837. - 1875.). Sagradili su dvorac Beylerbeyi, džamije Pertevniyal Valide Sultan i zgradu ministarstva pomorstva. Akop je projektirao zgrade, a Sarkis je predstavljao te projekte sultanu. Akop je umro još u mladosti u Parizu, a Sarkis je bio otpušten iz službe koncem stoljeća odlukom sultana Abdula Hamida II. (1876. - 1909.).

Arhitekti12

Sarkis Baljan

Arhitekti13

Dvorac Beylerbeyi, 1861. - 1865., autori projekta Akop i Sarkis Baljan

Članovi roda Baljana su sahranjivani na obiteljskom groblju Surb Hač (Sveti Križ) u carigradskoj četvrti Üsküdar. Godine 2016. na groblju je izgrađena i svečano otvorena spomen-grobnica istaknutih arhitekata i graditelja iz roda Baljana.

Arhitekti14

Arhitekti15

Izvori:

Izvor 1
Izvor 2

Pripremio: Artur Bagdasarov

Napomena: U prezimena Tokatljan i Baljan - lj se izgovaraju nesliveno, dakle kao dva glasa.

Pon, 3-08-2020, 11:54:05

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.