Moskovska izložba armenskih povijesnih spomenika

U Moskvi je 2016. god. u Državnom povijesnom muzeju, na Crvenom trgu, održana izložba "Armenija: Legenda bića". Na izložbi je predstavljeno 160 unikatnih izložaka iz triju armenskih muzeja: Povijesnoga armenskoga muzeja, Ečmiadzinskoga muzeja i Instituta za stare rukopise Matenadaran sv. Mesropa Maštoca. Povijesni armenski muzej je na toj izložbi predstavio bogatu zbirku zanimljivih rukotvorina (artefakata) koje su pronađene na području suvremene i povijesne Armenije i obuhvaćaju cijelu povijest armenskoga naroda - od prvotne zajednice do konca 19. st. To su oruđa pračovjeka i predmeti koji se odnose na zemljodjelske kulture brončanoga doba: obredna ognjišta, zoomorfno i antropomorfno glineno kiparstvo, male kipove i astralne simbole, šarama ukrašeno posuđe i dr. Armenski povijesni spomenici svjedoče o visokoj razini razvoja obrtā, kulture i vjerskih predočaba. Sveopću pozornost posjetitelja privlačio je srebrni pehar, veličine 13 cm, iz 22. - 21. st. pr. Kr., podrijetlom iz kraljevske grobnice u selu Karašamb blizu Jerevana gdje je pronađen koncem 1980-ih godina tijekom iskapanja humka iz brončanoga doba. Izrađen je od tankoga srebrnoga lista i od odozgo prema dolje opasan je sa šest frizova s likovima utisnutim kovanjem. Pojedine kompozicije i prizori iz lova, rata, ritualnih obreda, kraljevske gozbe, udaranja zarobljenika i drugi stvaraju sliku epskoga sižea na mitološkoj osnovi.

Srebrni pehar, Karašamb, 22. - 21. st. pr. Kr.

Među muzejskim izlošcima su i spomenici moćne države Urartu iz željeznoga doba koja se je nalazila blizu jezera Van na Armenskoj visoravni: ploče s klinastim pismom, brončani mali kipovi bogova, keramika, oružje urartskih kraljeva, krilati idoli i zmajevi s lavljim glavama i drugi vrijedni nalazi.

Riton od gline u vidu ptice, Kotajk, 8. - 7. st. pr. Kr.

Bojna kola, Lori berd, 16. - 14. st. pr. Kr. Bronca

Vrč od gline, Aruč, 19. st. pr. Kr.

Glinena posuda, Karas, Šengavit, kraj 6.- početak 3. tisućljeća pr. Kr.

Mač, Artik, 13. - 12. . pr. Kr. Bronca, mjed (bakar), drvo

Helenističko razdoblje u armenskoj povijesti na izložbi je predstavljeno spomenicima iz 4. st. pr. Kr. - 2. st. pos. Kr., među kojima se ističe mramorni kip božice Afrodite s konca 2. ili početka 1. st. pr. Kr. Prema mišljenju istraživača ovaj kip pripada školi grčkoga kipara Praksitela iz 4. st. pr. Kr. ili je pak preslika kiparskih majstorskih obrazaca s egejskih otoka i Male Azije.

Afrodita, Artašat, 2. - početak 1. st. pr. Kr.

Simbol nacionalne armenske kulture jesu hačkari (kameni križevi). Hačkari su vrijedna pojava srednjovjekovne armenske umjetničke kulture. Njihova povijest datira od egipatskih križnih stela iz razdoblja 5. - 6. st. stare ere, ali su armenski hačkari, osim velike povijesne vrijednosti, utjelovili u sebi bogati etnokulturni i umjetnički sadržaj - oni su dragocjeno blago armenske srednjovjekovne baštine. Prema armenskoj tradiciji iz središta hačkara izlaze zraci koji stvaraju sjajan zrakast križ - simbol kršćanstva. Izgleda često kao ukrasna čipka s križem ili križevima na kamenu. Na izlozbi je izloženo nekoliko hačkara iz 13. - 15. st.

Hačkar, Dseh, samostanski sklop Bardzrakaš sv. Grgura Prosvjetitelja, 13. - 14. st. Felsit

Hačkar u vidi krilatoga križa, 1477. Sedra

Posebno mjesto na izložbi su zauzimali crkveni predmeti iz Ečmiadzinskoga muzeja: liturgijsko posuđe, crkvena odjeća, žezla, križevi. Zanimljiv je križ iz 1746. god. s moćima svetoga Jurja (280. - 303.) koji je izrađen od srebra, dragulja, serdolika, koralja, te s pozlatom.

Križ s moćima sv. Jurja, samostan Lim, Vaspurakan (Van), 1746.

Važan dio izložbe su rukopisi sa sitnoslikama (minijaturama) iz Instituta za stare rukopise Matenadaran sv. Mesropa Maštoca koji predstavljaju bogatu armensku duhovnu i kulturnu baštinu. Među spomenicima armenske pisane kulture su: evanđelja i biblije, lekcionari, himnariji i dr. Armenski rukopisi urešeni sitnoslikama nerazdvojiv su dio armenskoga naroda. Crkveni rukopisi, poglavito evanđelja, u Armenaca uvijek su bili predmet dubokoga štovanja. U doba osvjačkih pohoda različitih zavojevača, pokolja i prisilnoga iseljavanja armenskoga stanovništva iz svojih domova u druge nepoznate zemlje čak su rukopise pisane armenskim jezikom i nepismeni ljudi uzimali sa sobom ili ih pak skrivali, čuvajući ih kao dragocjenu relikviju pa tako mnogi od njih imaju i svoju povijest.

Evanđelje. Moks ("Rodoslovlje" i "Izakovo žrtvovanje"), Pasavank, 1447. Pisar i slikar Izrael. Papir

Izvor: http://vladimirdar.livejournal.com/76298.html

Pripremio: Artur Bagdasarov