Kratka povijest armenske književnosti od 5. do 20. stoljeća (2)

Početak armenskoga preporoda u 10. - 12. stoljeću

[dropGRG]A/dropGRG]rmenska književnost od 10. st. doživljava novi uspon koji je ponajprije povezan s uspostavom Armenskoga Kraljevstva ili Bagratidske Armenije (885. - 1045.). Stari književni žanrovi se mijenjaju djelomice glede oblika i sadržaja, pojavljuju se novi smjerovi. Od 10. st. cvjetaju historiografija i pjesništvo. Ovanes Drashanakertci oko 924. god. završava “Povijest Armenije”, oko 982./987. god. Uhtanes piše također “Povijest Armenije”, a Movses Kagankavtaci piše “Povijest zemlje Aluank” (Kavkaske Albanije). U hagiografskoj literaturi zanimljivo je djelo Mesropa Vajodzorecija “Povijest svetoga Nersesa Parteva, armenskoga patrijarha” (967.). Nastaju također crkveno-vjerski spisi Ananija Narekacija (“Korijen vjere”), Hosrova Andzevacija, Samuela Kamrdžadzorecija, Ananija Mokacija i dr. Mateos Urhaeci piše u 12. st. povijesni rad “Kronografija” koji sadrži podatke o prvom križarskom ratu (1096. - 1099.), a Samuel Aneci piše “Ljetopis”. Njegova povijest sadrži vrijedne podatke iz povijesti Armenije, Cilicijskoga Kraljevstva i susjednih država iz razdoblja 12. stoljeća. Godine 1004. Stjepanos Taronaci završava rad “Sveopća povijest”, a Aristakes Lastiverci “Pripovijedanje” koje je napisano između 1072. - 1079. god. U svojem radu Lastiveci opisuje tragične događaje iz armenske povijesti 11. st. - bizantsko osvajanje i barbarske najezde Turaka Seldžuka.

Uspon pjesništva u prvom redu je povezan s djelima naučitelja Crkve Grgura Narekacija koji se smatra jedinm od nejvećih srednjovjekovnih armenskih pjesnika. Njegovo remek-djelo “Knjiga tužnih pjesama” 1002. god. (Marseille, 1673.) sadrži 11.000 stihova u 95 poglavlja. Pod njegovim utjecajem se razvija pjesništvo Vardana Anecija “Hvalospjev božanskoj dvokolici” (Venecija, 1919.).

Grigor Narekaci, rukopis 12.st; Knjiga tužnih pjesama, 1173.; Narekaci i naručitelj Semeon, minijatura iz Knjige tužnih pjesama, majstor Cerun, 1391., Vaspurakan

Grigor Magistros uvodi u armensku književnost poslanični (epistolarni) žanr. Godine 1145. Nerses Šnorali (oko 1100. - 1173.) piše poemu ”Elegija o osvajanju Edesse”, jedno je od prvih djela epskoga pjesništva, a 1152. god. obavljuje duhovnu poemu “Sin Isus” koja sadrži kratko izlaganje Staroga i Novoga zavjeta.

Nerses Šnorali, Sin Isus , Spb. 1785., expositions.nlr.ru

Godine 1149. Grigor Marašeci pod utjecajem Narekacija piše poemu “Tužaljka” koja je posvećena osvajanju grada Maraša od strane Seldžuka. Za armensku književnost toga razdoblja važno mjesto zauzima stvaralaštvo Mehitara Goša († 1213.) koji je sastavio 1184. god. “Sudbenik” (zbornik srednjovjekovnoga prava) i napisao “Basne” (Venecija, 1790.). Sačuvano je 190 njegovih basana.

Mehitar Goš, Sudbenik, u zbirci 1404., expositions.nlr.ru

Cilicijski autori Grigor IV. Tha (1133. - 1193.) stvara 1189. god. poemu “Tužaljka o Jeruzalemu” koja se sastoji od 3.000 stihova, a Nerses Lambronaci (1153. - 1198.) crkvene pjesme i govore. Posebno su mu poznati njegovi “Sinodni govori” (Venecija, 1812.). Od početka 12. st. umjesto grabara (staroarmenskoga književnoga jezika) sve češće je u porabi srednjoarmenski književni jezik. Razdoblje od 10. do 14. st. povjesničari i kulturolozi često nazivaju armenskim preporodom.

Nerses Lambroneci, rukopis 1643.

Izabrani govori, Venecija, 1787.

Književnost 13. - 16. stoljeća

13. st. se odlikuje naglim procvatom vlastite svjetovne književnosti i pjesništva. Pojavljuju se lirski pjesnici. Pjesnik Frik (oko 1230. - 1310.) je utemeljitelj pjesništva socijalnoga prosvjeda. Sačuvano je pedesetak njegovih stihova. U svojim pjesmama često je izražavao narodnu mržnju prema mongolskim osvajačima. U pjesništvu ovoga razdoblja posebno mjesto zauzima također jedan od začetnika ljubavne lirike Konstantin Jerznakaci. U svojom pjesništvu slavi život, buđenje proljeća, ljubav. Umjetničku prozu njeguje Vardan Ajgekci, njegove basne su skupljene u zbirci “Lisičja knjiga” (Amsterdam, 1668.).

Vardan Ajgekci

Zbirka basana, Amsterdam, 1668.

U armenskoj historiografiji 13. st. posebno mjesto zauzima “Povijest Armenije” Kirakosa Gandzakecija (1200. - 1271.) i “Ljetopis” Smbata Sparapeta (1208. - 1276.) koji je iznio povijesne događaje Armenije i Cilicije od 951. do 1272. god. Vrijedne povijesne radovi pišu Vardan Arevelci (oko 1198. - 1271.), Grigor Aknerci (oko 1250. - 1335.) i dr. Arevelci je također autor dvaju gramatičkih radova na razgovornom srednjoarmenskom jeziku - “Tumačenje gramatike” i “O vrstama riječi”. Rad “Tumačenje gramatike” je napisan u Ciliciji po nalogu kralja cilicijske Armenije Hetuma I. (1213. - 1270.) u 1244. - 1246. god. i zapravo je tumačenje armenskoga prijevoda “Umjetnosti gramatike” Dionizija Tračanina (170. pr. Kr. - 90. pr. Kr.). U radu “O vrstama riječi” Vardan Arevelci opisuje načela armenske skladnje. Koncem 13. st. Stjepanos Orbeljan (oko 1250. - 1304.) završava svoj rad “Povijest područja Sisakan”, a Mehitar Ajrivaneci - “Kronografsku povijest”.

U armenskom pjesništvu 14. st. važno mjesto zauzima stvaralaštvo Ovanesa Tlkurancija koji slavi žensku ljepotu, ljubav i prirodu. Na prijelazu 14. u 15. st. živio je Grigor Hlateci (1349. - 1425.), autor poznate poeme “Sjećanja na nevolje“ (Vagaršapat, 1897.). U njoj autor govori o nevoljama i patnjama Armenije zbog stalnih najezda Timurida 1386. - 1422. god. Od autora 15. st. Arakel Sjuneci piše poemu “Adamova knjiga” (1403.), a Arakel Bagašeci “Elegiju o prijestolnici Bizanta” (1453.) o osvajanju Konstantinopolja od strane Osmanlija. Najpoznatiji pjesnici ovoga razdoblja su: Grigoris Ahtamarci, Naapet Kučak, Ovasap Sebastaci, Tadeos Sebastaci, Akop Tohatci i dr.

Grigor Hlateci uči svoje učenike psalmima, minijatura iz Evanđelja 1419.

Artur Bagdasarov