Armenska nekropola s hačkarima i stećcima u Noratusu

Noratus (Noraduz) je armensko selo koje je smješteno u Geharkunskoj oblasti, blizu grada Gavara. To je jedno od najstarijih naselja Sjunika u Velikoj Armeniji. U 16. st. tu je bilo sjedište armenskih melika (knezova). U selu se nalazi najveće u svijetu nalazište armenskih hačkara i stećaka nakon potpunoga rušenja slične nekropole u Džugi (Džuljfa, Azerbajdžan) 2005. god. Nekropola u Noratusu se prostire približno na oko sedam hektara i ima više od 800 spomenika. Većina hačkara i stećaka u Noratusu nastala je u razdoblju od 13. - do 17. st., najstariji potječu čak iz 9. st.

Armanski hačkar je (arm. hač 'križ' + kar 'kamen' > 'kameni križ') obično predstavlja uspravni potporanj uokviren obostranim "ogrankom" koji izvire iz osnove križa što je dodalo nazivu križa atribute: odvijeni, prorasli, u cvjetanju. Obično su visoki oko 1,5 m. Najčešći su im motivi križ kao središnja figura hačkara ili katkada raspelo na zaleđu u obliku rozete ili Sunčevih diskova koji simboliziraju vječnost. Hačkari mogu biti urešeni uzorcima grožđa, šipka (mogranja), lišća i različitim apstraktnim oblicima. Izrađivani su uglavnom od bazalta ili briga (Armenski hačkari). Iako su hačkari nalik jedni na druge, ipak ne postoje istovjetni jer svaki od njih ima svoju osebujnost. Stećci su uglavnom vodoravni i imaju na sebi motive iz života, a hačkari su većinom uspravni i imaju samo stilizirane križeve sa spomenutim uzorcima ili bez njih. Na stećcima su uklesani ljudski likovi i životni prizori koji se tiču pokojnika. Po njima možemo odrediti i čim su se bavili pokojnici pa čak i od čega su umrli. Armenski hačkari i stećci zorno pokazuju kakvo je bilo imovno stanje pokojnika: najbogatiji su imali vrlo urešene nadgrobne spomenike, najsiromašniji pak spomenike bez uresa, baš kao i hrvatski stećci. U Noratusu su radili poznati majstori klesari: Akop, Avanes, Hačatur, Kiram, Melikset, Nerses, Ovanes i dr.

Prema predaji, kada su mongolski osvajači došli blizu Noratusa, stanovnici su obukli hačkare ljudskom odjećom. Neprijateljska se je vojska prestrašila i otišla odatle.

 U središtu sela nalaze se crkva sv. Bogorodice (arm. Surb Astvacacin) iz 9. st. i crkva sv. Grgura Prosvjetitelja iz 10. st. Hačkari kao srednjovjekovni spomenici zauzimaju vrlo važno mjesto u armenskoj etnokulturi i smatraju se jednim od najtipičnijih obilježja umjetničke baštine Armenaca. Armenski hačkari u studenom 2010. god. s formulacijom "Simbolika i majstorstvo hačkara, armenski kameni križevi" uvršteni su na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Fotogalerija

 Izvori

Noratus

Кладбище хачкаров Норатус. фото

Noratus

Videoprilog

Pripremio: Artur Bagdasarov