Hrvatski jezik

U Večernjem listu od 5. srpnja ove godine pročitali smo subesjedu s dr. sc. Željkom Jozićem, ravnateljem IHJJ-a koji tvrdi sljedeće: ”Osim školskog sustava, njime se služe (Pravopisom IHJJ-a – A.B.) gotovo svi mediji i izdavači” (poveznica). Svaka znanstvena prosudba zasniva se ili se mora zasnivati na podatcima uz pomoć raščlambe. Jezikoslovlje je znanost o jeziku, a znanost moramo ili poželjeno potkrepljivati konkretnim primjerima. Ako to ne činimo, onda to ispada kao razgovor radi razgovora ili “besjeda” za neupućenoga čitatelja. Hrvatski pravopis IHJJ-a preporučuje porabnicima sljedeće inačice tipa: podatci, neće, pogreška, Katolička crkva itd.

Je li većina općila (sredstva za priopćivanja, mediji) doista rabe sve što preporučuje porabnicima Institutov pravopis? Navest ćemo nekoliko primjera porabe “nepreporučenih” inačica u pojedinim općilima i ustanovama kao, na primjer, MZOS i AZOO:
1. “Objavljeni rezultati temelje se na podacima ... “(Večernji list, 30. lipnja 2016.).
2. “Podaci iz Centralnog obračuna plaća ...” (Jutarnji list, 23. svibnja 2016.).
3. “Osobni podaci 112.000 francuskih policajaca ...” (Slobodna Dalmacija, 27. lipnja 2016.).
4. “Natjecanje <...>, a ponekad se dogodi da budu tako teški zadaci ...” (Zadarski list, 24. veljače 2016.).
5. “To će biti prvi autentični izmjereni podaci ...” (Dubrovački vjesnik, 10. lipnja 2016.).
6.“Prema podacima ...” (MZOS, 30. rujna 2015.).
7. “Polja u koja se obavezno moraju unijeti podaci su:... ” (AZOO, 8. siječnja 2016.).
8. “(1) U poslovne knjige unose se podaci ...” (Zakon o računovodstvu, čl.13., na snazi od 1.siječnja 2016.).
9. “Od svih se naglasnih ostvaraja jedino hiperkorekcija prepoznaje kao pogrješka.” (AZOO, 11. srpnja 2016.).
10.”Ako nepovjerenje postaje normom, povjerenje se smatra pogrješkom”
(Glas Koncila, 12. lipnja 2016.).
11. “ “Ne, propasti ne ćemo, nego ćemo radom opstati!” ” (Glas Koncila, 27. travnja 2014. ).
12. “Katolička crkva uskoro će plaćati ...” (Večernji list, 19. veljače 2015.).
13. “...poznavatelja prilika u vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj ...” (Jutarnji list, 13. lipnja 2016.).

Takvih primjera porabe inačica kojih Institutov pravopis ne preporučuje u općilima je premnogo. Dakako da postoje ili mogu postojati u jednom te istom listu i dvojakosti navedenih ili sličnih inačica. Ljudi koji već imaju ustaljene pravopisne navike često vrlo se konzervativno odnose prema novim pravopisnim pravilima i nisu voljni bilo što mijenjati u svojem načinu pisanja. I sada se, primjerice, Jezik, Glas Koncila (uz pojedine iznimke), Hrvatski tjednik, Hrvatsko slovo, pa uglavnom i hrvatska Wikipedija ravnaju prema Babić—Finka—Moguševu Hrvatskomu pravopisu i zaključcima Vijeća za normu; Hrvatska revija, Kolo, Vijenac i druga izdanja Matice hrvatske prednost daju Matičinu pravopisu; Rasprave... i Hrvatski jezik rabe Institutov pravopis, a Hrvatski jezični portal Anić— Silićev pravopis, dok mnoga druga javna općila usvajaju lektorovu i uredničku volju i naviku, osim ako autori ne ustrajavaju na nečem drugom. Mnogi časopisi, listovi i različiti portali objavljuju radove i članke pravopisno uglavnom onako kako ih napišu autori. Budući da u Hrvatskoj ne postoji jedinstveni i općeprihvaćeni pravopis, utvrđivati bez odgovarajuće, makar jezikoslovne raščlambe, gotovo većinsko služenje Institutskim pravopisom u općilima i u različitih izdavača, neutemeljeno je.

Artur Bagdasarov