Crkva sv. Hripsime

Prvo pojavljivanje Armenaca na području Kryma bilo je u 8. st., a prvi val naseljavanja u 9. st. Od tih davnih dana pa sve do danas krymski Armenci čuvaju i poštuju svoje tradicije na području Krymskoga poluotoka. Stvorili su golemu zajednicu koja je imala 1897. god. jedanaest tisuća, 1914. oko petnaest tisuća, a 1919. oko sedamnaest tisuća Armenaca. Početkom 20. st. Armenci su dolazili na Krym iz Otomanskoga Carstva nakon pokolja u tom carstvu. Godine 1944. Armenci su, zajedno s krymskim Tatarima, Bugarima, Grcima i Nijemcima, deportirani u Permsku oblast, Povolžje, Kazahstan. Danas na Krymu živi više od jedanaest tisuća Armenaca. Armenska naseobina u Krymu sagradila je nekoliko sakralnih objekata u Evpatoriji, Feodosiji i Jalti. Jedan od najpoznatijih objekata je crkva sv. Hripsime u Jalti. Sveta Hripsime je jedna od prvih starokršćanskih mučenica u Armeniji u doba Dioklecijanovih progona (v. A. Bagdasarov: Starokršćanske mučenice Ripsime i Gajane).

Armenski samostan sv. Križa (arm. Surb Hač) iz 14. st. blizu grada Staryj Krym

Crkva sv. Hripsime

Crkva sv. Hripsime pripada Armenskoj apostolskoj Crkvi i nalazi se u Jalti na padini brežuljka Darsan. Crkva je izgrađena 1909. - 1917. prema nacrtu arhitekta Gabriela Ter-Mikaeljana (1874. - 1949.). Za osnovu projekta uzeta je skica crkve sv. Hripsime iz 618. god. u Ečmiadzinu, duhovnom središtu Armenske apostolske crkve. Uređivanje crkvenoga interijera kao i skice crkve pripadaju poznatomu slikaru Vardgesu Surenjancu (1860. - 1921.). Slikar je slikao u crkvi sve do svoje smrti gdje je našao vječni pokoj pod njezinim zidinama. Pokopan je oko crkve, u njezinom južnom dijelu. U crkvenim radovima su također sudjelovali kipar Sergej Merkulov (1881. - 1952.) i slikar Taragros Ter-Vardanjan (1878. - 1953.).

Crkva je izgrađena po narudžbi bakuanskoga naftnoga industrijalca Pavla (Pogosa) Ter-Gukasova (1858. - 1937.). Prema predaji Ter-Gukasov je izgradio crkvu uz sjećanje na kćer koja je umrla u djetinjstvu od sušice i koja je pokopana u crkvenoj grobnici kao i njegova dva sina. Nakon Listopadskoga prevrata u Rusiji Ter-Gukasov se je iselio u Francusku, pokopan je 1937. na groblju Père-Lachaise u Parizu.

Crkva sv. Hripsime je građena od vulkanskoga kamena iz Forosa. Prema crkvi vodi slikovito kameno stubište koje se sastoji od sto stuba, a s obiju strana stubišta rastu visoki čempresi. Kada se penje uz stubište, dolazi se do južnoga ulaza, ali on je “lažan” jer se pravi ulaz u crkvu nalazi s njene zapadne strane. Zidovi crkve bogato su urešeni ornamentom, različitim pleterom, rozetama. Lijepa je niša s lukovima i lođa iznad koje je u zidu oblikovan veliki križ. Interijer crkve također je krasan. Dvanest polukružnih prozora rasvjetljavaju kupolu koja je oslikana zidnim slikama: bijelo i tamnoplavo stilizirano cvijeće na zelenoj osnovi je okrenuto prema suncu u središtu kupole, tamnoplave rajske ptice vješto se upletene u biljni ornament. S ukusom je oslikan i svijetli oltar od majolike. Crkva ima dobru akustiku pa se stoga tu održavaju, osim bogoslužja prema armenskomu obredu, koncerti orguljaške glazbe i različiti armenski blagdani.

Sveta Hripsime

Artur Bagdasarov