Isusova majka ili Isusova Majka?

U pravopisnom rječniku Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a na stranici 226. čitamo: “Gospa (Marija, Isusova majka)” i istodobno iza natuknice Gospa - “Gospa Lurdska, Gospa od Ružarija, Gospa od Snijega, Gospa od Zdravlja, Gospa Trsatska (1. Marija, Isusova Majka, 2. bogomolja)” (Hrvatski pravopis, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2013.), tj. jednom je napisana riječ majka malim početnim slovom (Isusova majka) i pet puta početnim velikim slovom (Isusova Majka).

U crkvenim općilima (medijima) susrećemo dvojakost pisanja sveze riječi, ali češće Isusova majka: “... rasprave o tome kakvo mjesto Marija, Isusova majka, zauzima...” (Glas Koncila, poveznica). “... jer ona je Isusova majka i naša nebeska majka” (Zagrebačka nadbiskupija, poveznica). “Papa odmah na početku Angelusa kaže da naš pogled privlači ljepota Isusove Majke...“ (Križ života, poveznica). Primjere u kojima se riječ majka pojavljuje s malim početnim slovom susrećemo također u Evanđelju po Luki (scena u hramu sa Šimunom Bogonoscem: “Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori: “Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj...” (Lk 2, 33) (Novi Zavjet i psalmi, Kršćanska sadašnjost. Zagreb, 2008., str. 160.). Veliko početno slovo u riječi majka u značenju Gospa pojavljuje se uglavnom u molitvama i drugim osjećajnim i uzvišenim tekstovima kao npr. u naslovu ili iz velike počasti.

S jedne strane, nije sasvim jasna motivacija pravopisca u ovakvom načinu tumačenja riječi Gospa, Bogorodica, Majka Božja (str. 175., 284.), tj. da se druga imena Majke Božje u definiciji pravopisnoga rječnika navode uz pomoć navoda njezina imena i dodatnoga objašnjavanja tko je Marija. Valja li to baš tako činiti i pet puta u tumačenju ponavljati jedno te isto, kad već postoji kratka i jasna definicija u pravopisu S. Babića i dr.: “Gospa (Majka Božja)” (Babić Stjepan; Moguš, Milan. 2011. Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, str. 200.). Da su navedena sva Gospina svetišta u Hrvatskoj i izvan nje, taj bi broj bio znatno veći (npr. Gospa Aljmaška, Gospa Bistrička, Gospa Krasnarska...).

Uzgred budi rečeno, francuski gradić u kojem se je pojavila Gospa zove se Lourdes, pa slijedom toga Gospa Lourdeska, a ne Gospa Lurdska, kako to piše u navedenom pravopisu. Za objašnjenje Gospina imena postoje i druge mogućnosti - npr. Gospa (Blažena Djevica Marija, Bogorodica Marija). Ako se je išlo s tom definicijom, kakva je u navedenom pravopisu, tada je valjalo navesti, na primjer, i “Krist (Isus, Spasitelj svijeta)” i mnoge druge sličnice, ali Krista, nažalost, nema u pravopisnom rječniku pa školarac ne zna kao se piše ime Krist, niti tko je on bio... Zanimljivo je, uzgred budi rečeno, da riječ Krist ne postoji ni u institutskom Školskom rječniku hrvatskoga jezika. U svakom slučaju kako navoditi definiciju, to je posao glavnoga urednika i autora pravopisa što su oni i učinili. Ali stvar je još u tom da na jednoj te istoj stranici kodificiranoga pravopisnoga priručnika imamo i “Isusova majka” i “Isusova Majka”, tj. u navedenoj neujednačenoj svezi riječi majka se piše i malim i velikim početnim slovom.

Pisanje jedne te iste riječi na jednoj stranici u međusobnom je protuslovlju što je nedopustivo u pisanju bilo kojega teksta koji poštuje normu književnoga (standardnoga) jezika. Ako pravopis ne može ni sada rješiti pojedine dvojakosti, tada navodi kratko objašnjenje koje katkada postoji u pravopisu, ali uz druge riječi. Kada zbog kojih pravopisnih ili drugih razloga uz pojedine riječi navodimo njihovo osnovno značenje, tada u opisivanju tih značenja sa stajališta pisane norme moramo biti dosljedni.

I na kraju, kako treba pisati riječ majka u sljedećim izrazima u kojima se objašnjava tko je Marija: Marija, Isusova majka / Marija, majka Isusova / Marija, majka Božja. U navedenim izrazima riječ majka se piše samo početnim malim slovom. Isusova majka u hrvatskom jeziku ima više imena: Blažena Djevica Marija, Bogorodica, Gospa, Madona i Majka Božja, a u osobnim imenima sve se riječi pišu početnim velikim slovom.

Artur Bagdasarov