Armenska mitologija

Armenska se mitologija temelji na skupu protoindoeuropskih vjerskih i kulturnih shvaćanja starih Armenaca koja su postojala do 301. god. kada je službeno prihvaćeno kršćanstvo kao državna religija. Armensku mitologiju ubrajaju u sustav starih predodžaba predaka suvremenih indoeuropskih naroda. Osnovni podatci o armenskoj mitologiji sačuvani su u djelima starogrčkih i staroarmenskih autora, a također, dakako, u usmenim narodnim predajama. Prve protoindoeuropske predodžbe starih armenskih plemena na Armenskoj visoravni povezane su s višom snagom, razumom koji nazivaju Ar. Fizičkim vidljivim oličenjem je smatrano Sunce (Arev) koje su obožavali. Sebe su nazivali “Arevordi” što znači - čedo Sunca. Između zajedničkih idndoeuropskih kultova se ističu kult neba, orla, lava, bika i jelena. Tijekom vremena panteon staroarmenskih bogova (dic - bog, dicui - božica, dicatun - panteon bogova) se obnavlja i pojavljuju se nova božanstva:

Amanor ili Vanatur (“Nova godina”) poosobljuje (personificira) Novu godinu koja donosi prve plodove. U staroarmenskom am znači ‘godina’, a nor - ‘novi’. Prema legendi bog prirode Amatur je izjavio ljubav božici Amanor i darovao joj jubuku. Vjenčali su se kasnije. Ova je legenda na neki način postala tradicija u Armenaca da se uoči nove godine međusobno oprašta i daruje jabuku. Prema staroarmenskomu kalendaru nova godina počinje u kolovozu.

Anait/Anahit(a) je božica-mati, božica poroda i ljubavi, kći (ili žena) boga Aramazda. Nazivali su ju Velika gospođa, zaštitnica Armenske zemlje. Sliči u antičkom razdoblju starogrčkoj Artemidi i starorimskoj Dijani.

Kip Anait, Britanski muzej

Aramazd je vrhovni bog u staroarmenskom panteonu, tvorac neba i zemlje, bog poroda, otac bogova. Sliči starogrčkomu Zeusu.

Arev je bog Sunca. Prikazuju ga u vidu kotača koji zrači svjetlost, češće u liku mladića.

Asthik/Astgik (“zvjezdica”) je božica ljubavi i ljepote, voljena žena Vaagna, boga oluje i munje. Prema predaji, nakon ljubavnih susreta Asthik i Vaagna padala je kiša.

Asthik je smatrana zaštitnicom djevojaka i trudnica. Kult Asthik je bio povezan također s navodnjavanjem vrtova i polja. Predaja priča o pretvaranju Asthik u ribu. I sada u Armeniji slave blagdan Vardavar (doslovno - “blagdan ruža” ili “vodni rat” koji je posvećen Asthik. Tijekom blagdana ljudi polijevaju i prskaju jedan drugoga vodom, daruju jedan drugomu ruže.

Bahr je duh u armenskoj mitologiji, poosobljenje sreće.

Baršam(in)/Baršimnija (doslovno - “Sin neba”) je božanstvo koje nastupa protiv bogova i heroja (Vahagna, Arama i dr.).

Covinar/(T)covjan) je božica vode, mora i kiše. Ona je bila plameno biće koje uz pomoć svojega gnjeva prisiljavalo kišu i tuču da padaju s nebesa.

Demetr/Denetrios je brat Gisanea. Prema mitu, knezovi Demetr i Gisane su braća iz Indije. Oni su razgnjevili svojega vladara i pobjegli u Armeniju. Armenski kralj

Vagaršak im daruje zemlju Taron (povijesno područje Velike Armenije, sadanja turska provincija Muš) u kojoj grade grad Višap. Za petnaest godina kralj ubija obojicu braće, a vlast predaje njihovim trima sinovima koji grade na planini Karke kipove svojih roditelja i nalažu svojemu rodu da im služe.

Gisane je bog životvorne prirode koji umire i uskrsava.

Groh je duh smrti. Vodi popis ljudskih grijeha i dobrih činova. Na čelu čovjeka pri rođenju zapisuje njegovu sudbinu koju određuje bog Baht. Ljudski činovi očekuju čovjeka na Sudnjem danu.

Lusin je bog Mjeseca. Prema mitu njegova je majka mijesila tijesto za kolače. Lusin ju je zamolio da mu da još nepripremljeni kolačić. Majka se je razljutila i opalila mu pljusku od koje je Lusin uzletio na nebo. I sada se na njegovu licu mogu vidjeti tragovi tijesta (Mjesečevo grotlo).

Mihr/Mger/Mher (Mitra) je bog sunca i pravednosti. Sin je Aramazda, brat Anait i Nane. Prikazuju ga u vidu čovjeka koji se bori s bikom. Mithr(a) je indoiransko božanstvo sunca i svjetlosti. Njegov je kult bio raširen u rimskih vojnika.

Nane je božica rata, materinstva i mudrosti. Kći je vrhovnoga boga-tvorca Aramazda. Prikazuju ju kao mladu ženu u odori vojnika koja drži u rukama koplje i štit, slična je Ateni. U armenskim narodnim govorima opće značenje imenice nane je ‘baka; majka”.

Spandaramet je bog podzemlja i carstva mrtvih, sliči u helenističkom razdoblju Hadu.

Tarku/Turgu/Tork je bog plodnosti i raslinja.

Tir je bog pismenosti, mudrosti, znanja, zaštitnik znanosti i umjetnosti, pisac boga Aramazda. On je otvarao ljudima u snovima njihovu buduću sudbinu. Sliči u helenističkom razdoblju Apolonu i Hermesu.

Vage je bog Sunca.

Vahagn je bog-zmajoborac, a kasnije bog rata, lova, vatre i munje. Katkada se smatra pretkom Armenaca. U helenističkom razdoblju usporediv je s Heraklom. Prema predaji, oštroj zimi Vahagn je ukrao od začetnika Siraca Baršama slamu i sakrio se je u nebu. Na svojem putu prema nebu ispuštao je slamu i od toga se je stvorila Kumova slama ili Slamotres, armenski doslovno – “put slamokradljivca”.

Vanatur je bog gostoljubivosti (poveznica).

Panteon, planina Nemrut, Turska

U armenskoj mitologiji postoje životinjski, biljni, prirodni totemi. Primjerice, ptica Aragil (“roda”) je vjesnik Are Prekrasnoga, a također zaštitnik polja, Akahah - pijetao, glasonoša jutarnje svjetlosti, Artciv - orao, poslanik bogova i drugi. U jednom od mitova planine Masis (Ararat) i Aragac su bile sestre, Zagroc i Tavr – rogati višapi (zmajevi) koji su se borili između sebe. Prema jednomu od mitova, vatra i voda su bili brat i sestra, ali su se zavadili i sada je u njih vječna mržnja.

Hajk – praotac armenskoga naroda

Za stare mitove u pismenoj tradiciji karakteristična je historizacija sadržaja. Prastari bogovi i heroji su se preobrazili u eponime Armenaca, u osnivače države: Hajk, Aram, Ara Prekrasni, Vaagn i drugi. Primjerice, prema staroarmenskoj mitologiji samonaziv Armenaca “haj” (hay) potječe od imena velikana, legendarnoga praotca armenskoga naroda Hajka koji je prema Bibiliji bio Noin prapraunuk. Prema predaji, ljeti 2492. godine pr. Kr. Hajk je stigao na morsku obalu Vana iz Mezopotamije na čelu s 300 ljudi i njihovim obiteljima. Utemeljio je armensku državu i nacrtao njezinu granicu unaokolo jezera Van, Urmija i Sevan, a svi zajedno – unaokolo planine Ararat. Babilonski car, tiranin Bel je provalio u Hajkovo kraljevstvo i među njima 11. kolovoza 2492. godine pr. Kr. se je odigrala bitka kod mjesta Hajoc dzor (doslovno – “Hajkova dolina”). U ovoj bitki Hajk ubija Bela odapetom strijelom iz luka. Belovo truplo su podigli na vrh planine i spalili. Njegov pepeo se je pretvorio u vodu, a Belovi vojnici i karavana su se skamenili od straha. Haj postane utemeljitelj Armenskoga kraljevstva. Hajk se svrstava među božanstva, a narod počne sebe nazivati riječju “haj”, naglašujući da su Hajkovi predci. Česta glavna tema u staroarmenskoj mitologiji je otpor Armenaca inozemnomu pokoravanju.

Juliano Zasso (1822. - 1889.), Hajk pogađa Bela, poveznica

Ara Prekrasni i Šamiram

Spomenici narodnoga stvaralaštva čuvaju svjedočanstva o vjerovanjima straih Armenaca, o njihovim molitvama i animističkom tumačenju prirode. Veliku povijesnu, umjetničku i kulturnu vrijednost predstavljaju narodne pjesme, predaje, legende, bajke, poslovice, zagonetke: ”Artašes i Artavazd”, “Artašes i Satenik”, “Hajk i Bel”, “Rođenje Vaagna”, “Tigran i Aždaak” i druge u kojima je prikazana borba Armenaca protiv tuđih osvajača, veličanje podviga junaka-diva, ljubav prema slobodi i neovisnosti. U “Povijesti Armenije” Movsesa Horenacija (5. st.) i drugim legendama ispričana je zanimljiva legenda o armenskom kralju Ari Prekrasnom (arm. Ara Gehecik) i asirskoj kraljici Šamiram (Semiramida) koja je pokušala zadobiti ljubav zgodnoga kralja. U legendi pripovijeda o tom da je Šamiram doznala o čudesnoj ljepoti armenskoga kralja i poslala mu je pismenu poruku u kojoj ga je zamolila da postane njezin muž, izrazivši želju da se tako ujedine dvije države, Asirija i Armenija. Međutim, primila je od svojih poslanika niječan odgovor od strane armenskoga kralja. Šamiram se je razbjesnila na Aru, skupila je vojsku i krenula u Armeniju. Unatoč nalogu vojskovođama da ga samo zarobe, u krvavoj bitki kod padine brda Arai-ler (Arino brdo) Ara je bio smrtonosno ranjen. Šamiram je poslala ratne pljačkaše da donesu Arino tijelo u njezin šator.

Juliano Zasso (1822. - 1889.), Ara Prekrasni i Semiramida, poveznica

Tijelo su donijeli u šator, ali Ara je već umro. Tada je naložila žrecu Mirasu da ga oživi. Miras je položio mrtvo Arino tijelo na vrh planine Amenprkič i pozvao duhove u vidu krilatih pasa (arm. aralezi) koji su se spuštali s neba i oživljavali vojnika, ližući im rane. Pokušaj oživljenja Are nije uspio. Armenci su krenuli u napad da se osvete Šamiram. Tada je Šamiram bacila tijelo u jamu, maskirala jednoga od svojih priležnika koji je sličio Ari i počela širiti glasine da je kralj živ. Armenci su joj povjerovali i zaustavili daljnji napad, a rat je prestao.

Artur Bagdasarov