Ahtamar

A(g)htamar (arm. Աղթամար) je otok na jezeru Van u Turskoj. Opća površina otoka je 16. - 17. ha. Otok je bio naseljen odavno. Na sjeverozapadu su sačuvani tragovi ciklopičeskoga zida u dva, tri reda koji su činili, prema mišljenju ruskoga orijentalista, akademika Josipa Orbelija (1887. - 1961.), dio dourartskoga naselja. A prema svjedočanstvu Movsesa Horenacija, armenskoga povjesničara iz 5. st., u 4. st. na otoku se je nalazila tvrđava armenskoga kneževskoga roda Rštuni. Sredinom 7. st. u borbi protiv arapske vladavine Ahtamar je bio oslonac armenskoga vojskovođe Teodorosa Rštunija (590. - 654.). Godine 927. u vrijeme katolikosa Ovanesa V. Ahtamar postaje središte katolikosata premještenoga iz grada Dvina i sačuvao je svoj status do stupanja na prijestolje katolikosa Ananija Mokacija (946. - 968.) u Argini. U 10. st. po nalogu armenskoga kralja Gagika Arcrunija u Ahtamaru je počela gradnja samostana. Još ranije tu je bio sagrađen novi grad s kraljevskom rezidencijom koji nije sačuvan do sadanjega vremena.

Legenda Ahtamar

Ahtamar je stara armenska predaja o nesretnoj ljubavi kraljevine i ribara. Armenski kralj Artašez je imao lijepu kćer imenom Tamar. Krasoticu Tamar kralj je smjestio u zlatni dvorac na otoku velikoga jezera Van da se ne bi mogla zaljubiti ni u koga dok joj ne pronađe dostojnoga, plemenitoga mladića. Ali očeve nade su pale u vodu jer se je kći zaljubila u običnoga, siromašnoga ribara koji je živio na kopnu. Svaku noć Tamar se je spuštala na obalu i palila vatru za svojega voljenoga. Mladić je svaku noć plivao prema obali jezera Van gdje je gorjela vatra. Plamen ognja je za mladića bio putokoz kamo mora plivati i znak da ga čeka Tamar. Voda je bila hladna, ali njegova nada u skori susret s dragom djevojkom i sjaj plamička su ga grijali i ohrabrivali. Ujutro mladić se je vraćao natrag. Kako vele, sreća u nesreći s obzirom na to da su sluge opazilo noćno izbivanje Tamar, vatru na obali i dolazak mladića. Kralju su priopćili sve što se događa s njegovom kćeri. Jedne noći kad je mladić, kao i obično, plivao u susret, sluge su po nalogu kralja zotočili Tamar u toranj, a vatru na obali ugasili. Mladić, ostavši bez svijetloga putokaza, dugo je plivao, boreći se s uzburkanim valovima jezera Van. I kada je izgubio svaku nadu i snagu, tonući u vodama jezera, zdvojno je uzviknuo - "Ah, Tamar!" Za sjećanje na nesretnu ljubav otok su nazvali Ahtamar.

Crkva sv. Križa

Crkva sv. Križa (arm. Surb Khač/Hač) je jedan od rijetkih (unikatnih) crkvenih spomenika armenske arhitekture 10 st. na otoku Ahtamar. Crkva je sagrađena između 915. i 921. god., a graditelj joj je bio Manuel. Od 13. st. u doba mongolske vladavine ahtamarski katolikosi (prvi katolikos Ahtmara je bio David) su se birali iz roda Arcrunija-Hedenekida. Uz pomoć pokroviteljstva Džahan-šaha (Kara-Kojunlua) katolikos Zakarija III. (1434. - 1464.) mogao je na kratko vrijeme spojiti Ahtamarski katolikosat s Ečmiadzinskim s 14 biskupija. Koncem 19. st. Ahtamarski katolikosat je imao dvije biskupuje s 302 crkve i 58 samostana. Godine 1895. biskupije su prešle u pravnu nadležnost (juridikciju) carigradskoga patrijarhata Armenske apostolske crkve. Crkva je ostala bez naroda nakon genocida nad Armencima 1915. god.

Arhitektura

Ahtamar je križno-kupolna crkva. Arhitektonski tip crkve nalik je sakralnim spomenicima iz 7. st. Godine 1316. sazidana je kapela, a 1763. god. crkvi je dodan visoki zvonik. U 18. st. u zapadnom dijelu crkve sagrađeno je četveropotporno predvorje (gavit). Blizu crkve se nalazi groblje s hačkarima (kameni križevi) iz 13. - 17. st.

Vanjski zidovi crkve bogato su urkrašeni dekorativnom skulpturom, rezbarijem u kamenu. Majstori su oblikovali na pročelju crkve različite skulpture vjerskoga i svjetovnoga karaktera. To su skulpture na biblijske teme, prizori životinjskoga i biljnoga svijeta, a također likovi apostola i proroka. Posebno se na gornjem dijelu pročelja ističe tzv. vinov friz („berba grožđa"). Na reljefu vinove loze prikazani su sižei berbe grožđa, lova, gozbe, životinja, likovi ljudi. Na istočnom dijelu pročelja prikazan je armenski kralj Vaspurakana (Vaspurakanskoga kraljevstva) Gagik Arcruni. Crkva je urešena različitim freskama iz Kristova života i drugim vjerskim slikama.

Godine 2005. počela je obnova crkve, a 2010. god. nakon devedeset i pet godina održana je prva liturgija. Iste godine na vrh kupole vraćen je križ premda, nažalost, crkva i sada funkcionira kao muzej. Ahtamarska crkva sv. Križa vrhunsko je djelo srednjovjekovne armenske arhitekture.

Artur Bagdasarov

Videoprilog: Legenda 'Ahtamar'

http://www.youtube.com/watch?v=

Fotogalerija