Jednima preporučeno, drugima dopušteno

Učenik je navratio u kuhinju po sendvič i ugledao na stolu list 'Glas Koncila' koji kupuje i čita njegov otac. Na drugoj stranici lista velikim slovima pročitao je naslov članka: "Ne ćemo umrijeti, nego živjeti!" ('Glas Koncila', br. 17., 27. 4. 2014., str. 2.) Uzeo je list sa sobom, ušao u dnevnu sobu i zapitao otca:
- Tata, naša učiteljica kaže da moramo pisati ne ćemo sastavljeno, a u listu koji čitaš pišu rastavljeno. Je li to pogrješka?
- Pitaj mamu, nemoj mi smetati, zar ne vidiš da gledam utakmicu.
Učenik je otišao mami u drugu sobu te i nju zapitao isto.
- Zar ne vidiš da sam zauzeta, pitaj tatu.
Učenik je opet otišao otcu u dnevnu sobu, usput jedući sendvič.
- Ne dosađuj mi s tim, zar ne vidiš da gubimo utakmicu. Ponesi sutra list u školu pa pitaj svoju učiteljicu.
Došao je učenik sutradan u školu i prije početka nastave iz hrvatskoga jezika pokazuje učiteljici list pa ju pita.
- Rekli ste prekjučer da moramo pisati ne ću sastavljeno, a tu piše rastavljeno.
- Dragi Ivane, sada u školama svi pišu ne ću sastavljeno. Odrična riječca ne srasla je s glagolom htjeti. Od ne hoću dobili smo neću, a odrasli neka pišu rastavljeno, novi pravopis im to dopušta. Dakle, pravilno je, dragi moj, "neću" sastavljeno, a ali može i rastavljeno "ne ću", ali ne u školi. Ivan je ostao u nedoumici, kako je to moguće, mi učenici moramo pisati sastavljeno, a odrasli kako tko hoće, ali ništa nije više pitao učiteljicu i otišao je šutke na svoje mjesto.

O novom institutskom pravopisu često možemo pročitati da je "jedinstven" što znači da je različit od svih drugih, osobit, izniman i da drugih takvih nema. Je li doista istina da imamo "jedinstven pravopis" koji svi rabe što se tiče njegovih preporuka? Prema Hrvatskomu pravopisu IHJJ-a, koji je tiskan 2013. god., niječni NormaAko u jeziku postoji norma i jezični porabnik ju poštuje, tada mu ne treba preporuka jer on sam rješava koja mu normativna inačica više odgovara. Norma je kriterij književnoga (standardnoga) jezika, a ne bilo koje upute. Upute su dobro došle u jezičnom savjetniku, a ne u kodificiranom pripručniku koji propisuje, a ne preporučuje već postojeću normu.oblici prezenta glagola htjeti pišu se kao jedna riječ: neću, nećeš, neće, nećemo, nećete, neće, ali zbog tradicije dopušteno je pisati i rastavljeno: ne ću, ne ćeš, ne će, ne ćemo, ne ćete, ne će. Također u oblicima imenica muškoga roda na -dak, -tak, -dac i -tac u kojima je suglasnik a nepostojan pišu se t i d: zadatak > zadatci, ali zbog tradicijskih je razloga i čestoće uporabe dopušteno i izostavljenje d i t: zadatak > zadaci. Pravopis je dao prednost također riječima npr. greška i pogreška, ali dopušta i pisanje grješka i pogrješka (Hrvatski pravopis, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb, 2013., str. 121.). Nije do konca jasno, kako možemo nekomu bilo što u jeziku preporučivati, a drugomu bilo što dopuštati. Tko izdaje "dopusnicu" za to što i kako ljudi moraju pisati? Ako u jeziku postoji norma i jezični porabnik ju poštuje, tada mu ne treba preporuka jer on sam rješava koja mu normativna inačica više odgovara. Norma je kriterij književnoga (standardnoga) jezika, a ne bilo koje upute. Upute su dobro došle u jezičnom savjetniku, a ne u kodificiranom pripručniku koji propisuje, a ne preporučuje već postojeću normu.

Bez obzira na gore navedeno, pogledajmo kako funkcionira preporučeno pravopisno pravilo nakon gotovo dviju godina njegova postojanja u pojedinim dnevnim listovima kao što su: Jutarnji list, Večernji list, Slobodna Dalmacija. Evo nekoliko primjera nepoštivanja preporučenih pravopisnih normâ u tim listovima:
"...pokazuju podaci iz Izvješća..." (Jutarnji list, 20. 4. 2015., Rupa u državnom proračunu 18,8 milijardi kuna)." Prema podacima Državnog izbornog povjerenstva na birališta... (Jutarnji list, 11. 1. 2015., Na birališta izašlo 48,23 posto birača, 470.000 više nego u prvom krugu). "...mini zadacima i logičkim smicalicama..." (Jutarnji list, 23. 10. 2014., Besplatno izdanje magazina Jutarnji IQ + bogata nagradna igra); "...govori o zadacima nove vlasti..." (Večernji list, 23. 2. 2015., BiH treba konstruktivna rješenja, a ne nove podjele). "Ovi namirnici i dodaci smanjuju..." (Večernji list, 28. 2. 2015., Ove namirnice i dodaci prehrani smanjuju visoki krvni tlak!); " ...prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje..." (Slobodna Dalmacija, 4. 2. 2015., Porazni podaci: za 100 umirovljenih radi 114 zaposlenih). "...kako podaci o imovini dužnosnika..." (Slobodna Dalmacija, 14. 5. 2015., Grbin: Nas političare plaćaju građani i podaci o našoj imovini moraju biti javni). Nažalost, i do danas na mrežnim stranicima MZOS-a u životopisima visokih ministarskih dužnosnika u jednoj od rubrika susrećemo izraz "osobni podaci", a ne "osobni podatci".

Nije do kraja jasan jezikoslovni razlog izradbe pravopisa jer se s jedne strane govori o cilju rješavanja temeljnih pravopisnih prijepora: "U lipnju 2012. godine u Odjelu za hrvatski standardni jezik Instituta pokrenut je projekt izrade Hrvatskoga pravopisa s ciljem rješavanja temeljnih pravopisnih prijepora u hrvatskome jeziku" (poveznica), a s druge pak strane da je riječ o takvim sitnim razlikama da one čak izazivaju smijeh: "Naime, postoje dvije glavne pravopisne prakse koje na izvjestan način dijele korisnike hrvatskoga jezika. Takva se, da apsurd bude veći, dihotomija bazira na, zamislite, samo 3 - 4 pravopisna rješenja: pisanje niječnice sastavljeno i rastavljeno u primjeru neću/ne ću, pisanje j u slučaju tzv. pokrivenoga jata u nekim slučajevima, primjerice pogreška/pogrješka i pisanje tc/c ili dc/c u primjerima poput zadaci/zadatci, reci/redci. Eto, to je gotovo sve ono zbog čega se većina govornika hrvatskoga jezika dijeli. Pa zar to nije smiješno?" (Povijesni projekt Instituta za hrvatski jezik: Počinjemo raditi novi pravopis!). U mnogim pravopisima postoje pojedina neriješena pravopisna pitanja, ali sitne razlike obično ne dovode do potrebe tiskanja u žurbi novoga pravopisa. Izdavanje novih pravopisa zahtijeva obrazloženje potrebe njihova izlaska, savjetovanje strukovnjaka iz različitih ustanova, dakako s obzirom na sadanju jezičnu situaciju. Društveno-jezikoslovna povijest hrvatskoga jezika i prijašnih pravopisa svima nama je dobar učitelj i pouka. Novi pravopisi se izdaju obično po isteku mnogo godina.

Institutski pravopis postao je obvezujući samo za osnovne i srednje škole kojima je nadležno Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta RH, zamijenivši ukinuti Hrvatski školski pravopis S. Babića, S. Ham i M. Moguša od 16. veljače 2005. god. koji je bio na snazi i imao preporuku za školsku porabu. U svakodnevnoj praksi glasila i administracija ostali su pri svojem: pristaše Babić-Ham-Finka-Moguševa pravopisa rabe upravo taj pravopis, pristaše Matičina pravopisa - Matičin pravopis, a pristaše Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a - upravo taj pravopis. Primjerice suradnici Wikipedije na svojim stranicama o porabi pravopisa pišu: "Samo bih htio skrenuti pozornost da je službeni pravopis hrvatske wikipedije onaj Vijeća za normu, ukoričen u pravopisnim udžbenicima Babića-Moguša i Hamove, te školskom pravopisu Babića i Hamove, te školskom rječniku - http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-13653-skolski-rjecnik-hrvatskoga-jezika.

Pravopis IHJJ-a obvezatan je za škole, nu, ne i za wikipediju, a čini se, pravo će pokazati, da i nema PravopisPravopis IHJJ-a obvezatan je za škole, nu, ne i za wikipediju, a čini se, pravo će pokazati, da i nema pravnu podlogu ukidanje preporuka za dotadašnje pravopise i pokušaj ustoličenja "Jovanovca". Dakle, pravopis na wikipediji ostaje onaj Vijeća za normu (sprječavati, ne ću, pogrješka, vrjedniji, prijekid...), dok se preporuke iz Institutova pravopisa eventualno mogu rabiti ponekad, no tek kao sekundarna opcija"pravnu podlogu ukidanje preporuka za dotadašnje pravopise i pokušaj ustoličenja "Jovanovca". Dakle, pravopis na wikipediji ostaje onaj Vijeća za normu (sprječavati, ne ću, pogrješka, vrjedniji, prijekid...), dok se preporuke iz Institutova pravopisa eventualno mogu rabiti ponekad, no tek kao sekundarna opcija" (poveznica). I sam glavni urednik institutskoga pravopisa u subesjedi listu Glas Slavonije smatra da "ne postoji nikakva obveza da ga se pridržavaju novinari, lektori i pisci" (poveznica).

To još jednom potvrđuje da nije jedinstven osim škole. Ljudi i sada pišu polazeći od svojih jezičnih navika i naobrazbe. U Hrvatskoj nema ni vijeća za hrvatski jezik pri Vladi, ni jezičnoga zakona koji bi regulirao osnovne pravopisne priručnike. Na veliku žalost moramo priznati kako nije došlo do pravopisne pomirbe i pravopisnoga jedinstva među pojedinim sudionicima jezične politike, a pravopis je i dalje ostao jabuka razdora u hrvatskoj lingvokulturnoj zajednici jer je došao na javnu pozornicu pod utjecajem izvanjezičnih čimbenika (Polemika u Hrvatskom tjedniku na temu pravopisa) (*) u žurbi i bez strukovne usuglašenosti. Od djelovanja odraslih najviše stradaju školarci kojim valjda i sada nije jasno zašto je jednima nešto preporučeno, a drugima to isto dopušteno.

Artur Bagdasarov

*U vezi s tvrdnjom ravnatelja IHJJ-a, glavnoga urednika institutskoga pravopisa dr. sc. Ž. Jozića o mojem "umišljenom lansiranju u javnost teze dolaska jedinstvenoga pravopisa" navodim još jedan ulomak subesjede posebnoga savjetnika primjera Vlade za kulturu Slavka Goldsteina za Globus od 13. ožujka 2012.: "Usto, osobno sam inicirao razrješenje dilema oko hrvatskog pravopisa. Kao premijerov savjetnik javno ste prvi put nastupili s prijedlogom razrješenja sada kaotičnih pravopisnih dilema. Što zapravo predlažete? - Predložio sam da se pravopisna zbrka, katastrofalna za školsku djecu, riješi tako da se dvije do tri godine u školama ravnopravno upotrebljavaju pravopisi po obje suprotne koncepcije, dakle po koncepciji Anića i Silića, kao i Babića, Finke i Moguša. Kroz to vrijeme trebalo bi mjeriti učestalost upotrebe pojedinih varijanti, ne samo u školama nego i u javnoj uporabi, na osnovi čega će nadležno Ministarstvo na koncu donijeti odluku o jedinstvenom pravopisu, u kojem će možda biti i elementi iz jedne i druge varijante" (poveznica).Goldsteinova i kasnije Jozićeva inicijativa i koncepcija stvaranja novoga jedinstvenoga pravopisa na osnovi spajanja postojećih pravopisa podudaraju se, sviđa li se to voditelju izradbe institutskoga pravopisa g. dr.  sc. Joziću ili ne sviđa.