Muš

Muš je povijesni armenski grad, prijestolnica Mušske provincije u Turskoj. Nalazi se zapadno od jezera Van u južnom dijelu Mušske doline, sjeverno od Armenskoga ili istočnoga Tavra (greben u Maloj Aziji), kod podnožja brda Korduk i Ciranakatar. Grad je smješten na rijeci Megraget koja dijeli Muš na dva dijela.

Povijest

U povijesti Muš se spominje kao tvrđava, naselje, a od 9. - 10. st. armenski povjesničari pišu o njem iznimno kao o gradu. U Mušu je pronađen klinopis urartskoga cara Menua (810. - 778. pr. Kr.). U okolini Muša postoje tragovi ciklopičeskih tvrđava. Povijesno Muš se je nalazio u gavaru (kotaru) Taron provincije Turuberan Armenske kraljevine (ili Velike Armenije). Početkom 360-ih godina blizu Muša rođen je tvorac armenskoga pisma Mesrop Maštoc. Do 4. st. Muš je pripadao rodu Slkuni, a zatim je zajedno s većim dijelom istočnoga Tarona pripao grani roda Mamikonjan. Nakon ustanka protiv arapskih osvajača u 8. st. Muš zajedno s Taronom prelazi u posjed roda Bagratuni.

Kao rezultat osmanlijske vladavine od prve polovice 16. st., prodora nomadskih kurdskih plemaena, a također nacionalnoga i vjerskoga tlačenja znatan dio armenskoga puka prisiljen je bio iseliti se. Koncem 18. i početkom 19. st. mnoga su armenska sela mušskoga kotara postala napuštana. Nakon rusko-turskoga rata 1828. - 1829. god. znatan broj Armenaca se seli u istočnu Armeniju, Alaškert, Karakilisu (sadanji Vanadzor) itd. Od 1830. god. turska vlada je počela napuštena armenska sela naseljavati Kurdima. Zbog pomanjkanja poslova i sredstava za život Muš napuštaju tisuće Armenaca koji se iseljavaju u Carigrad, Rusiju, Europu i Ameriku. Bez obzira na iseljavanje armensko stanovništvo je i nakon toga bilo većinsko u Mušu.

Ruševine samostan Arakeloc (sv. Apostola)

Pokolj u Mušu

Uoči Prvoga svjetskoga rata 1914. god. u Mušu je živjelo 12.450 Armenaca koji su se većinom bavili obrtom i trgovinom. Funkcioniralo je 5 crkava i 7 škola. Nasilje i pljačka su počeli u ožujku 1915. god. i već u lipnju i srpnju dobili su masovni karakter. Sva su armenska sela bila razorena, a njihovo je stanovništvo pobijeno. U pojedinim selima i u Mušu je počela stihijska ili organizirana samoobrana, ali otpor je pretrpio poraz zbog slabe naoružanosti Armenaca i nadmoćnosti turske vojske. Prema podatcima mušske biskupije za 109 sela život je spasilo samo 1.500 Armenaca koji su se pod prisilom preselili u istočnu Armeniju. Uništeni su mnogobrojni povijesni i kulturni spomenici, uključujući: samostan Arakelos (Targmančac) (sv. Apostola), sv. Karapet (sv.Ivana Krstitelja) s bogatim rukopisnim knjigama. U različito vrijeme u Mušu je bilo čak sedam crkava: sv. Kirakos, sv. Sargis, sv. Prkič (sv. Spasitelja), sv. Avetaranoc, sv. Stepanos, sv. Marine i sv. Arutjun. Glavna i najbogatija je bila crkva sv. Marine, a najstarija crkva sv. Prkiča iz 9. st. Grad je imao i dvije džamije, jedna je od njih je nastala preinakom armenske crkve. Armenski seljaci su uspjeli spasiti Evanđelje sv. Karapeta, mušske pisane propovijedi, izrezbarena vrata samostana Arakelos i neke druge crkvene relikvije.

Ruševine crkve sv. Karapeta (sv. Ivana Krstitelja), poveznica

Kulturna baština

U srednjem vijeku Muš je bio jedno od središta armenske pismenosti. U 13. - 15. st. ovdje su napisane ili prepisane mnoge crkvene knjige, od kojih su neke sačuvane: Čašoc (Lekcionar), Tonakan ili Mšo čarntir iz 1200./1202. (zbirka crkvenih govora i propovijedi), Novi zavjet i dr. Koncem 19. i početkom 20. st. u Mušu je bilo sedam škola od kojih njih pet pri crkvi, jedna za djevojčice koju je osnovao Ovsep Izmirjanc 1884. god. i još jedna gimnazija. U gradu je postojalo sirotište koje je uzdržavala Armenska apostolska crkva. U Mušu je također izlazio list-dvotjednik "Lratar Arcvik Tarono" u uredništvu G. Srvandztjana. U gradu znatno je mjesto zauzimao obrt, poglavito u području lončarstva, zlatarstva, bravarstva, šivanja odjeće. Uoči Prvoga svjetskoga rata grad je imao više od 300 armenskih obrtnika. (v. poveznica).

Izrezbarena vrata samostana sv. Arakelos

Križ - moćnik, 1753., Muš, srebro, dragulji, tirkiz

Artur Bagdasarov