O Prvom nicejskom saboru

Prvi nicejski opći crkveni sabor je bio održan 325. god. u antičkom gradu Niceji (danas Iznik u Turskoj), blizu carske rezidencije u Nikomediji. Sazvao ga je rimski car Konstantin I. Veliki (272. - 337.) kako bi osigurao jedinstvo kršćanske vjere i Crkve. Postanak i povod crkveno-teoloških rasprava u tom razdoblju kršćanstva bilo je krivovjerje koje je svećenik (prezbiter) Arije (Arius) započeo u drugom desetljeću četvrtoga stoljeća propovijedati u aleksandrijskoj Crkvi. Prije grčki kršćanski teolog Origen (oko 185. - oko 254.), a zatim biskup egipatske metropole Aleksandar Aleksandrijski i njegov tada još mladi đakon, biskupov tajnik Atanazije tvrdili su da je Sin suvječan Otcu, dok je Arije zastupao drukčiji teološki nauk da Isukrst nije istobitan Otcu i da je podređen Njemu.

Nic1

U ime rimskoga cara Konstantina svim biskupima bile su poslane pozivnice, jednima u obliku naloga, drugima u obliku privatnih uljudnih pisama da dođu u Niceju sredinom svibnja 325. god. Država je snosila putne troškove dolaska i boravka biskupa i crkvenih vjerodostojnika. Prema svjedočenju biskupa Atanazija Aleksandrijskoga (oko 298. - 393.) na saboru je u Niceji sudjelovalo 318 biskupa (prema podatcima Euzebija Cezarejskoga više od 250 biskupa), a prisutan je bio i Arije. Papa Silvestar I. nije sudjelovao na saboru, ali je poslao svoje poslanike (legate), svećenike Vicenta i Vitona. Predsjedao je saborom biskup Hozije iz Kordobe koji je otvorio 20. svibnja 325. god. raspravu nakon svečanoga pozdrava upućena caru Konstantinu (prema jednim podatcima bio je to pozdravni govor Euzebija Cezarejskoga, a prema drugima Eustahija Antiohijskoga). Konstantin je na saboru govorio službeno latinski, a to su prevodili na grčki. Nakon duge, ozbiljne i isrpne kristološke rasprave, bio je sastavljen i usvojen Nicejski simbol vjere (lat. Symbolum Nicaenum) ili Nicejsko vjerovanje.

Nic2

U svojem prvom dijelu Nicejsko vjerovanje donosi izričaj Vjerovanja (lat. Credo "Vjerujem", arm. "Havatamk"), a u drugom dijelu se osuđuje Arijev nauk. Samo Arije i dva njegova prijatelja Libijca, biskup Sekunda iz Tolemaide i Teon iz Marmarike, odbili su potpisati Vjerovanje, te su bili izopćeni, svrgnuti i poslani u progonstvo u Ilirik. Sabor je također raspravljao o nadnevku Uskrsa, Melecijevu raskolu, usvojio 20 različitih kanona. Po završetku sabora prisutni crkveni otci su proslavili dvadesetu obljetnicu Konstantinova vladanja.

NIc3

Nicejski simbol vjere u Armenaca

Iz Armenije na Prvom nicejskom saboru sudjelovao je Aristakes (Aristak), sin Grgura Prosvjetitelja, i još jedan armenski izaslanik. Simbol vjere svečano pjeva puk u Armenskoj apostolskoj Crkvi kao izraz jedinstva vjere svih koji sudjeljuju u liturgiji (v. http://www.armenianchurchlibrary.com/files/creed.pdf ). Navest ćemo inačicu Nicejskoga simbola vjere ("Havatamk") Armenske apostolske crkve koja prihvaća samo prva tri ekumenska sabora te zbog toga ima malo drukčiju kristologiju u odnosu prema Rimu i Bizantu.

Nic4

Grčki tekst Nicejskoga vjerovanja, Oksirinhijski papirus, 5. st.

Vjerujemo u jednoga Boga, Otca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.

I u jednoga Gospodina, Isusa Krista, Sina Božjega, rođena od Boga Otca, jedinorođenoga, upravo, od biti Otca. U Boga od Boga, u svjetlo od svjetla, u pravoga Boga od pravoga Boga, rođena, a ne stvorena. Istobitna Otcu po kojem je stvoreno sve na nebesima, vidljivo i nevidljivo.

Radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao je s neba, utjelovio se, postao čovjekom, začet Duhom Svetim i rođen od Marije svete Djevice.

Od nje je pak primio tijelo, dušu i razum i sve što jest u čovjeku, istinito, a ne sumnjivo.

Mučen, raspet, pokopan, treći dan uskrsnuo, uzašao na nebesa u istom tijelu, sjedi zdesna Otcu.

I opet će doći u istom tijelu i u slavi Otca suditi žive i mrtve. Njegovu kraljevstvu ne će biti kraja.

Vjerujemo i u Duha Svetoga, nestvorena i savršena, koji se navješćuje u Zakonu, Prorocima i Evanđelju, koji je sišao na Jordan, koji navješćuje dolazak Poslanoga i koji prebiva u svetima.

Vjerujemo i u jednu opću apostolsku svetu Crkvu. U jedno krštenje, pokajanje, očišćenje, i otpuštenje grijeha. U uskrsnuće mrtvih, u vječni Božji sud za sve umrle i žive, u Kraljevstvo nebesko i u vječni život.

Artur Bagdasarov,
Glas Koncila, 25. siječnja 2015., str. 34.

Simbol vjere na armenskom:

Pon, 28-09-2020, 17:49:09

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.