Ahpat

Ahpatski samostan se nalazi u selu Ahpat (područje Lori). Stari spomenik Ahpat datira iz 2. - 1. tisuljeća pr. Kr. Prema predaji samostan je počela graditi obitelj majstora, ali otac je kasnije otišao raditi u drugi samostan, a sin, bez obzira na nagovaranje otca, ostao je na izgradnji Ahpata. Sin je dogradio samostan, a kada je otac ugledao njegov rad, uzviknuo je: "Ah pat!" (To ti je zid!), zagrlio je sina i pomirio se je s njim.

Izgradnja samostana počela je 976. god. uz pomoć carice Hosrovanuiš, a bila je završena 991. god. Smatra se vrhunskim djelom armenske crkvene arhitekture i sastoji se od brojnih građevina. U samostanski kompleks ulazi troredni zvonik s unikatnim stilom, crkva sv. Nšana ("Božje znamenje"), predvorje (1185., preuređeno je 1209. - 1210.), a također i crkva sv. Grigora (10. st.) i sv. Bogorodice (11. st.), kapelica, sjajni hačkari, blagovaonica, memorijalni studenac, ahpatska pisarnica (13. st.) te bogata knjižnica. Samostan je bio više puta oštećen: potresom 1130. god. i 1988. god., a također i osvajačkim pohodima različitih vojski, Seldžucima 1105., Mongolima 1241. Bez obzira na strašne tragedije, samostan i još uvijek stoji bez velikih preinaka izvornoga oblika.

U Ahpatu je živio i radio znanstvenik, ckveni i društveni djelatnik iz 13. st. Vardan Arevelci. U ahpatskom samostanu je postojala sitnoslikarska škola, istaknuti predstavnik koje je bio slikar Margar. Tu je u posljednje godine života proveo i radio ašug (pjesnik-pjevač) Sajat-Nova (1712. - 1795.). Godine 1996. samostan je uvršten na UNESCO-ovu listu svjetske baštine.

Aričavank

Arič je jedno od starih naselja Armenije u području Širak. Ovdje na južnom kraju sela je smještena ciklopička utvrda i staro groblje. Od 4. tisuljeća pr. Kr. do srednjega vijeka moćne zidine su štitile naselje od osvajača. Ovdje se nalazi samostan Aričavank gradnja kojega počinje u 8. st. Godine 1201. knezovi Ivane i Zakare kupuju Arič od roda Pahlavuni i grade tu crkvu sv. Bogorodice. Samostan je bio središte tiskanja knjiga i umjetnosti. Tijekom 800 godina samostan je više puta rušen, ljudi su ga napuštali i ponovno mu se vraćali. Godine 1850. samostan postaje ljetno sjedište katolikosa.

Samostanski kompleks Aričavank (7. - 13. st.) ima dvije crkve (sv. Grgura Prosvjetitelja i sv. Bogorodice), predvorje (do 1224.), zvonik, gospodarske građevine, školu i kapelicu na ostatku stijene. Natpis na jednom krovnom vijencu lijevoga pročelja glavne crkve glasi: "Gospodine, smiluj se onima koji su ju gradili. Amen".

Artur Bagdasarov