Legenda o kralju Avgaru

U crkvi sv. Bartola Armenskoga (San Bartolomeo degli Armeni) iz 1308. god. u Genovi (Italija) pohranjen je jedan od najstarijih likova Isusa Krista (www.gruppocarige.it). Prema predaji edesski kralj Avgar V., za vrijeme Kristova ovozemaljskoga života, razbolio se je od neizlječive bolesti gube. Čuvši za Isusa i njegova izlječenja, Avgar mu šalje list (pismo) u Jeruzalem po svojem pisaru i slikaru Hananu (Anastasiju) u kojem ga moli da dođe u Edessu/Urfu da ga izliječi. Ako Spasitelj ne bude mogao doći u Edessu, Avgar je naložio Hananu da mu nariše i donese Kristovu sliku. Hanan je u Jeruzalemu zatekao Isusa Krista opkoljena mnoštvom naroda. Pokušao je stati na poveći kamen s namjerom da naslika Krista, ali bez ikakva uspjeha. Gospodin, zamijetivši nekoga čovjeka kako stoji na kamenu da bi ga naslikao, naloži apostolu Tomi da mu ga dovede. Krist ga je odmah oslovio po imenu i zanimanju, rekavši: "Gdje je list vladara tvojega Avgara, koji si mi donio iz Edesse?" Pročitavši Avgarov list, Spasitelj mu odgovara: "Blažen si, Avgare, što si povjerovao u mene ne videvši me. Jer je pisano o meni: da oni koji me vide ne će vjerovati, a oni koji me ne vide povjerovat će u mene i zadobit će vječni život. Ti mi pišeš da dođem tebi, ali meni valja izvršiti ono radi čega sam poslan, i po izvršenju vratiti se Otcu koji me posla. Kada budem uznesen Otcu, ja ću ti poslati jednoga od mojih učenika koji će te potpuno izliječiti od tvoje bolesti i kroz krst darovati vječni život tebi i onima koji su s tobom." Nakon toga Isus je zatražio vodu da umije svoje lice koje potom obrisa četvrtastim ubrusom. Voda se odmah pretvori u boju, a na platnu se ocrta nerukotvoreni (nenaslikani) Kristov lik. Svemogući je predao platno Hananu i naložio da ga zajedno s odgovorom odnese natrag u Edessu.

Isus

Isus

Primivši s velikom radošću sliku i poklonivši se Kristu, Avgar je uskoro ozdravio, jedino mu mali dio gube ostade na licu. Nakon Duhova u Edessu stiže apostol Tadej koji je potpuno izliječio kralja Avgara, obrativši ga na kršćanstvo. Avgar je Kristov lik, utisnut u platno, pričvrstio na dasku od netrulećega drva i postavio u zidnu udubinu iznad gradskih vrata, nakon što je s toga mjesta uklonio kip idola. Avgar se je trudio na širenju kršćanstva u svojem narodu. Međutim, njegov se je praunuk vratio na mnogoboštvo i zaželio uništiti Kristov lik. Zbog toga je edesski biskup zajedno sa svojim klericima noću zazidao u gradske bedeme svetu Kristovu sliku sa zapaljenom uljanicom. S vremenom je to sveto mjesto palo u zaborav, ali tijekom zauzimanja Edesse od strane perzijskoga cara Hozroja 545. god., ponovno je čudom pronađeno. Jedne se noći javi Evlaviju, biskupu edesskomu, neka u velikoj slavi nevjesta, i ukazujući prstom na gradski bedem i mjesto u zidu ona mu reče: "Iznad ovoga bedema skrivena je božanstvena nerukotvorna slika Spasitelja Krista, izvadi ju iz zida i dobro ćeš učiniti." Kristova slika bila je pronađena netaknuta i pred njom je još uvijek gorjela uljanica. I ne samo da je Kristov lik ostao netaknut, nego se je i preslikao na unutarnju stranu opeka kojima je bio zazidan. Tako su grad Edessa i njegovi stanovnici bili izbavljeni od svojih neprijatelja milosrđem Spasitelja i javljanjem nerukotvornoga Kristova lika. Sveto platno s Kristovim likom čuvano je u Edessi kao najveća svetinja, a glas o njoj se je širio po cijelom kršćanskom Istoku.

Daljnja povijest Kristove slike

Prvi o svetoj slici piše biskup u primorskoj Cezareji Euzebije Cezarejski (oko 265. - 340.), a zatim armenski povjesničar Movses Horenaci (410. - 490.), Evagrij, crkveni otac i naučitelj Ivan Damašćanski (oko 675. - 753.). Drugi carigradski sabor iz 787. god. spominje svetu sliku nekoliko puta, a bizantski car Konstantin VII. Porfirogent (905. - 959.) piše da je Avgaru vijest o Kristu donio njegov sluga Hanan (Ananija) po povratku iz Egipta.

Isus

Slika se je nalazila u Edessi do 944. god., a nakon pobjede vojskovođe Ivana Kurkuasa, bizantski car armenskoga podrijetla Roman I. Lakapen sa svojim zetom Konstantinom, sinom Lava Mudroga, na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza svečano su prenijeli iz Edesse u Carigrad (Konstantinopolj) otisak Kristova lika na ubrusu. U liturgiji se slavi 16. kolovoza kao uspomena na dan prenošenja svetoga Kristova lika. Prije prenošenja bizantski car u zamjenu za sliku dao je Arapima 12.000 srebrnih moneta i 200 zarobljenika. Slika je bila pohranjena isprva u crkvi Presvete Bogorodice u Vlaherni, a zatim u crkvi Presvete Bogorodice Faroske.

Isus

Nakon triju stoljeća boravka u Carigradu sveti lik je bio smješten u dragocjenu rizu od zlata i srebra s filigranom - deset medaljona rize prikazuju povijest svetoga lika do njegova svečana dolaska u bizantsku prijestolnicu. Slike počinju s lijeve strane gore s naredbom bolesnoga Avgara da se donese Kristova slika, a završavaju se čudom izlječenja uz pomoć svetoga lika u Carigradu.

Isus

Sredinom 14. stoljeća turski nasrtaji prisilili su bizantskoga cara Ivana V. Paleologa da zatraži vojnu pomoć od Republike Genove. Genova šalje u Carigrad vojni odred pod zapovjedništvom satnika, a zatim jednoga od duždeva Genove Leonarda Montalda (1319. - 1384.). Godine 1362. Montaldo prevozi sveti Kristov lik u Genovu i čuva ga u skrovištu svojega dvorca. Tek je na samrti otkrio postojanje svetoga lika i darovao ga je crkvi sv. Bartola (Bartolomeja) Armenskoga. Godine 1507. lik je bio ukraden od strane francuskih postrojbi, ali genovski veleposlanici i bankari pri dvoru Luja XII. vratili su ga u Genovu.

Genova

Likovni portret Krista naslikan je temperom (najstariji primjerci slikarske tehnike potječu još iz staroga Egipta) na lanenom platnu pričvršćenom na osnovi cedra. Istraživači smještaju vrijeme postanka portreta u doba Rimskoga Carstva. I sada se Kristov lik čuva u srebrnoj pozlaćenoj navlaci crkve sv. Bartola Armenskoga u Genovi koju su utemeljila dvojica armenskih redovnika bazilijanaca reda sv. Bazilija s planine Crna gora (arm. Sev Ler) u cilicijskoj Armeniji. Prema armenskoj predaji prvi navjestitelji evanđelja u Armeniji bili su apostoli koje je sam Krist poslao u Armeniju. Prema jednoj legendi apostol Armenije bio je sv. Bartol, a prema drugoj - sv. Juda Tadej.


Artur Bagdasarov
Glas Koncila

Prilog

Uto, 19-11-2019, 03:09:38

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.