Pojedina prijeporna pravopisna pravila

U Predgovoru Hrvatskomu pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (HP IHJJ) piše: "Dopuštena inačica ona je inačica koja u skladu s četirima navedenim načelima nema normativnu prednost, ali je zbog tradicije ili čestoće uporabe ne zanemarujemo. Uz takve smo inačice nastojali dati i objašnjenje njihova normativnoga statusa. Primjer su takvih inačica podaci, zadaci itd. uz preporučene inačice podatci, zadatci ili grješka, krjepost, pogrješka, strjelica i vrjedniji uz preporučene inačice greška, krepost, pogreška, strelica i vredniji." (Hrvatski pravopis, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2013., str. VIII.).

Usporedit ćemo donošenje jednih te istih pravopisnih rješenja u pisanju pojedinih prijepornih pravopisnih pravila ne ću/neću... i pogrješka/pogreška... u Hrvatskom pravopisu IHJJ-a sa zaključcima ukinutoga Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika koji su bili svojedobno maknuti s međumrežnih institutskih stranica i objavljeni ponovno u posebnom izdanju časopisa Jezik (Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika, Jezik, god. 60., br. 2. - 4., str. 41. - 160., Zagreb, 2013.).

Zapisnici Vijeća za normu

Navest ćemo dva važna zaključka dviju sjednica Vijeća za normu, održanih 2005. i 2006. god. U raspravi pod nazivom Sastavljeno i rastavljeno pisanje niječnice i enklitičkih oblika Casopis Jezikglagola htjeti na sedmoj sjednici Vijeća za normu od 15. prosinca 2005. god. piše: "Za zaključak da rastavljeno pisanje niječnice i enklitičnih oblika prezenta glagola htjeti ne valja odbijati glasovalo je sedam članova Vijeća (Brozović Rončević, Katičić, Kolenić, Ladan, Peti, Turk, Zoričić), protiv takva zaključka glasovala su dva člana (Božanić, Pranjković), a suzdržana su bila također dva (Ježić, Mamić).

Vijeće je time prihvatilo temeljito raspravljen većinski zaključak kojim preporuča pravopisno rješenje po kojem se u zanijekanom prezentu glagola htjeti niječnica piše rastavljeno od glagolskih oblika." (Jezik, str. 77.). U zapisniku devete sjednice od 20. travnja 2006. god., na kojoj se je raspravljalo o Pisanju kratkoga jata iza pokrivenoga r, čitamo: "Na kraju je predsjednik rezimirao zaključke sjednice.

Rekao je da je postignut dalekosežni konsenzus oko njegove uvodne Riječi (o nužnosti pisanja - grješka, krjepost, pogrješka, strjelica itd., A. B.) iz kojega se je potpuno isključio samo Ivo Pranjković. Dio prisutnih članova izrazio je veće ili manje rezerve. Na njegov izričit upit nitko od prisutnih članova Vijeća nije izrazio neslaganje." (Jezik, str. 91.).

Pravopisna autorska nedosljednost

A sada ćemo usporediti navedene dvije odluke Vijeća za normu s pravopisnim rješenjima autora Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a. U Hrvatskom NedosljednostTijekom samo jedne godine jedni te isti autori su pisali rastavljeno ne ću, ne ćeš ... i pogrješka, strjelica ... potom sastavljeno neću, nećeš ... i pogreška, strelica ... što je valjda dobar primjer nedosljednosti onih od kojih se očekuje dosljednost u normativnim stavovima i rješenjima. Komu da vjeruju školarci, njihovi nastavnici pa i hrvatska jezična zajednica? Nije moguće da su institutovci sami sa sobom u proturječju i da mijenjaju kao čarape svoje pravopisanje ako na njih netko ne utječe!pravopisu IHJJ-a normativni status dobivaju preporučene inačice tipa: neću, nećeš ... i greška, krepost, pogreška, strelica ... uz dopuštane: ne Katicic pravopisću, ne ćeš... i grješka, krjepost, pogrješka, strjelica....

Gledište autora Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a prema normativnomu statusu preporučenih inačica podudara se s gledištem Ive Pranjkovića, člana Upravnoga vijeća IHJJ-a, također i s poznatim stavom Josipa Silića prema tomu pitanju (i Josip Silić je član UV IHJJ-a) te pojedinim institutskim pravopiscima. Sve bi bilo lijepo i sjajno, ali većina autora Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a rabe u svojim knjigama i člancima upravo u Hrvatskom pravopisu dopuštene inačice tipa ne ću, pogrješka.

Evo nekoliko primjera: "... u Babić-Ham-Moguševu pravopisu ne ćemo ga naći..."; "... što HJS savjetuje ne čini nikakvu pogrješku"; "Na pitanje jesu li pogrješke označene u tekstu zaista pogrješke..."; "Na tekstu koji smo dobili proveli smo analizu pogrješaka"; "Upozoravamo na to da dvije pogrješke povjerenstvo..."; "Česte su pogrješke i kolebanja..."; "Napomenimo da se prijedlog putem pogrješno upotrebljava..." i "Da je sigurno riječ o tiskarskoj pogrješci "; "Ovdje se ne ćemo upuštati ..."; "... ne treba smatrati normativno pogrješnima ..." . "... pa je ovdje ne ćemo ponavljati ..."; "... ali ih po našemu mišljenju pogrješno obrađuju" (v. Artur Bagdasarov, Novi hrvatski pravopis, Kolo, god. XXIII., br. 6., Zagreb 2013., poveznica; Artur Bagdasarov, Čitamo jedno, a vidimo drugo, poveznica, 27. veljače 2013.).

Ne cu i necuuU Uvodu Školskomu rječniku hrvatskoga jezika IHJJ-a, u pisanju kojega su sudjelovali mnogi od autora Hrvatskoga pravopisa, može se pročitati: "U pravopisu su provedena ova pravopisna načela: <...> bilježi se j i u slučajevima kad mu prethodi zatvornik + r, tj. donose se oblici strjelica, unaprijeđenje, zanijekani nenaglašeni oblik glagola htjeti piše se ne ću, ne ćeš." (Školski rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje - Školska knjiga, Zagreb, 2012., ХII.).

Tijekom samo jedne godine jedni te isti autori su pisali rastavljeno ne ću, ne ćeš ... i pogrješka, strjelica ... potom sastavljeno neću, nećeš ... i pogreška, strelica ... što je valjda dobar primjer nedosljednosti onih od kojih se očekuje dosljednost u normativnim stavovima i rješenjima. Komu da vjeruju školarci, njihovi nastavnici pa i hrvatska jezična zajednica? Nije moguće da su institutovci sami sa sobom u proturječju i da mijenjaju kao čarape svoje pravopisanje ako na njih netko ne utječe!

Ispada da se radi o jezičnom pritisku u pojedinim prijepornim upitima hrvatskoga pravopisa pa se unaprijed znalo da sastavljeno pisanje neću, nećeš ... i pogreška, strelica ...bude institutsko normativno rješenje. Ako griješimo, tada nije jasno srljanje iz jednoga pravopisnoga pravila u drugo jednih te istih autora.

Pravopisne izjave

U protuizjavama Uredničkoga vijeća i Autorskoga vijeća Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a u povodu Izjave Razreda za filološke znanosti HAZU-a od 23. travnja 2013. god. i Izjave jezikoslPredsjedništva Matice hrvatske od 7. svibnja 2013. god. čitamo: "Kako smo već objasnili u Izjavi od 24. travnja, publikacije Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, terminološka baza Struna i Školski rječnik hrvatskoga jezika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje doista su pisani u skladu s rješenjima dosadašnjih pravopisa. U tom smislu Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje najjasnije se očitovao o tome da treba poštovati pravopisna rješenja koja su na snazi." (poveznica; poveznica).

Dopuštenje za školsku porabu Ministarstva kulture i prosvjete RH-a prije HP IHJJ-a imao je Hrvatski pravopis S. Babića, jeziksalaB. Finke i M. Moguša (18. travnja 1994.), a preporuku za školsku porabu Ministarstva znanosti, obrazovanja i PritisakInstitut kao znanstveno-istraživačka ustanova, koliko je poznato, ne pripada ni osnovnoj, ni srednjoj školi što znači da su njegovi djelatnici u svojim publikacijama slobodni odabrati bilo koju pravopisnu normu standardnoga jezika. Ako toga nije bilo, tada se radi o mogućem pritisku na institutovce u njihovoj porabi standardnoga jezika (njegovih pojedinih pravila) ili izvanjskom jezičnom zahvatu u pisanju znanstvenih publikacija.športa RH-a imao je Hrvatski školski pravopis Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša (16. veljače 2005.) koji je usklađen s pojedinim pravopisnim zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika. Na osnovi pojedinih pravopisnih odluka Vijeća za normu i navedenih službenih pravopisa napisan je niz školskih priručnika i publikacija koji su izdani i u IHJJ-u.

Na snazi su bila samo dva pravopisa (Stjepan Babić i dr.) koji su imali službeno odobrenje jer je Matičin pravopis Agencija za odgoj i obrazovanje odobrila je 2013. god. samo kao pomoćno nastavno sredstvo. Institutski pravopis postao je obvezujući samo za osnovne i srednje škole kojima je nadležno Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta, zamijenivši svojega prethodnika ponajprije Hrvatski školski pravopis S. Babića, S. Ham i M. Moguša.

Institut kao znanstveno-istraživačka ustanova, koliko je poznato, ne pripada ni osnovnoj, ni srednjoj školi što znači da su njegovi djelatnici u svojim publikacijama slobodni odabrati bilo koju pravopisnu normu standardnoga jezika. Ako toga nije bilo, tada se radi o mogućem pritisku na institutovce u njihovoj porabi standardnoga jezika (njegovih pojedinih pravila) ili izvanjskom jezičnom zahvatu u pisanju znanstvenih publikacija.

Slobodan pravopisni odabir

Bilo koji školovan čovjek piše polazeći od norme standardnoga jezika i naravno svojih stečenih jezičnih navika, a ne što je trenutačno na snazi. Ako norma dopušta i jednu i drugu normativnu inačicu u pravopisanju, onda čovjek samostalno može odabrati ono što mu više odgovara u pismu. Nitko mu ne može zabraniti njegovo pravo na slobodan odabir jedne od normativnih inačica.

jezikslogaŠtetaNagli i nepromišljeni prelazak iz jednoga pravopisnoga pravila u drugo u njihovu vlastitom pravopisanju nanosi štetu ugledu institutskih filologa i zajedno samomu Institutu. Pravopisno srljanje iz jednoga u drugo pravilo remeti uravnoteženost postignutih norma i njihov slobodan razvoj.Ima puno primjera kada su jezikoslovci, književnici, novinari pa i obični pismeni ljudi pisali i pišu prema stečenim jezičnim navikama i uvijek su uravnoteženi u svojem pravopisanju. Ako institutovci drže do zakonitosti i "poštuju pravopisna rješenja koja su na snazi", tada su se i dalje trebali držati prijašnjega pravopisa, koji je bio na snazi u Hrvatskoj, a ne izrađivati novi.

Nagli i nepromišljeni prelazak iz jednoga pravopisnoga pravila u drugo u njihovu vlastitom pravopisanju nanosi štetu ugledu institutskih filologa i zajedno samomu Institutu. Pravopisno srljanje iz jednoga u drugo pravilo remeti uravnoteženost postignutih norma i njihov slobodan razvoj.

Pravopisno glavinjanje i vrludanje zamućuje normu, zapravo smućuje ljude i dovodi ih u stanje da ne znaju kako pisati. Hrvatska pravopisna norma u prijepornim pitanjima u određenoj mjeri još je neuravnotežena zbog kuloarnosti jezične politike i neusuglašenosti različitih stavova pojedinih subjekata jezične politike.

Pravopis je dobrim dijelom dogovorne naravi i rješava se strukovno za okruglim stolom Pravopisnoga povjerenstva ili Vijeća za normu sastavljenoga od predstavnika različitih znanstveno-istraživačkih, nastavnih i kulturnih ustanova. Bez strukovnoga dogovora i zajedničke sloge različitih subjekata jezične politike bilo koji pravopis i dalje će raslojavati i zbunjivati etnolingvokulturnu hrvatsku zajednicu.

Artur Bagdasarov
Hrvatsko slovo

Sub, 31-10-2020, 17:57:24

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.