O novom hrvatskom pravopisu (3)

Pravopis s normativne strane

Hrvatski pravopis IHJJ-a ima 504 stranice i sastoji se od pravopisnih pravila, napomena, objašnjenja, savjeta, pojmovnika i pravopisnoga rječnika. Institutski pravopis je zapravo nova redakcija zbirke pravopisnih pravila hrvatskoga jezika. Sastavljen je na osnovi prethodnih glasoslovno-oblikoslovnih pravopisa. Pokušao je spojiti pojedina prijeporna pravopisna pravila prethodnih pravopisa, dodavši i neka svoja.

U Predgovoru Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a možemo pročitati da su se pri rješavanju spornih pitanja autori pravopisa oslanjali, uz ostalo, i na načelo normativne hijerarhije. S obzirom na normativni status zapisa u pravopisnim pravilima institutski pravopisci razlikuju preporučenu, dopuštenu i istovrijedne inačice.

U Predgovoru pravopisu pišu:

"Preporučena inačica ona je inačica za koju smatramo da u skladu s navedenim načelima ima normativnu prednost pred drugom inačicom koju navodimo. Tu inačicu preporučujemo za školsku i opću uporabu. Stoga se preporučena inačica nalazi u osnovnome tekstu pravopisnih pravila. Dopuštena inačica ona je inačica koja u skladu s četirima navedenim načelima nema normativnu prednost, ali je zbog tradicije ili čestoće uporabe ne zanemarujemo. Uz takve smo inačice nastojali dati i objašnjenje njihova normativnoga statusa. Primjer su takvih inačica podaci, zadaci itd. uz preporučene inačice podatci, zadatci ili grješka, krjepost, pogrješka, strjelica i vrjedniji uz preporučene inačice greška, krepost, pogreška, strelica i vredniji. Dopuštene se inačice ne nalaze u napomenama." [1]

Inačice, kao što znamo, ne čine jezično bogatsvo književnoga (ili standardnoga) jezika, a ako jesu, onda samo u iznimnim slučajevima kada su stilski raslojene. One se ne mogu, na primjer, istodobno rabiti u jednoj rečenici, tekstu ili knjizi. I ako dopušta norma, valja po mogućnosti izabrati jedan lik inačice i njega dosljedno primjenjivati u svojem pisanju ponajviše kada se radi o znanstvenom ili administrativnom stilu. Naravno, inačice kao posljedica lingvokulturnoga razvoja ne valja uvijek razmatrati kao neki "odraz nesavršenosti" književnoga (standardnoga) jezika ili njegove nenormiranosti, ali njihova uporaba navlastito u objasnidbama normativnih pravila mora biti dosljedna i jasna.

Pravopisna norma propisuje kako što zapisati, a savjetnik u procesu standardizacije (izbora) pojedinih pravila savjetuje rabiti jednu od inačica koja se ostvaruje u jeziku. Pravopis pripada kodificiranomu priručniku, a u kodificiranom priručniku postoji norma koja ne preporučuje, nego koja propisuje. U savjetniku mogu postojati inačice, a pravopis ili drugi normativni priručnik rješava kako ih zapisati, a ne opisuje u čem je normativna prednost ove ili one inačice. Od preporuke idemo prema normi, a ne obratno.

U normiranju od standardizacije (izbora norme) ide se prema kodifikaciji, a ne od kodifikacije prema izboru norme. U kodifikaciji je izbor već završen. Ponovit ćemo još jednom da savjetnik preporučuje jedno od više rješenja, a pravopis propisuje. Savjetnik nije pravopis, a pravopis nije savjetnik jer jedno odbacuje mogućnosti drugoga.

Inačice

U institutskom pravopisu dvostrukosti pokušavaju podijeliti na preporučene i dopuštene inačice i pri tom jednu, preporučenu inačicu otpremaju u školu i službenu komunikaciju i daju joj prednost, a drugu, dopuštenu - u opću, osobnu InačiceU institutskom pravopisu dvostrukosti pokušavaju podijeliti na preporučene i dopuštene inačice i pri tom jednu, preporučenu inačicu otpremaju u školu i službenu komunikaciju i daju joj prednost, a drugu, dopuštenu - u opću, osobnu komunikaciju. To sliči savjetnicima kada autori pišu da npr. aktualan ima prednost pred aktuelan, situacijski pred situacioni, filmski festival pred filmfestival itd.komunikaciju. To sliči savjetnicima kada autori pišu da npr. aktualan ima prednost pred aktuelan, situacijski pred situacioni, filmski festival pred filmfestival itd.

Prednost u sličnim slučajevima može imati npr. samo gledatelj, slušatelj pred gledalac, slušalac jer su navedene riječi bile do razmjerno nedavnoga vremena ispravne, a u njihovu su slučaju ispravne samo jedne, a druge pogrješne. Jozic uceniciSličnu katkada neopravdanu sliku vidimo u stilskim odrednicama i uputnicama pri izradbi pojedinih natuknica u Anićevu, Šonjinu i Školskom rječniku hrvatskoga jezika. Ista se ili slična slika ponavlja i u pravopisu npr. s ne ću/neću, pogrješka/pogreška i sl. inačicama kada ih uvjetno stilski žele podijeliti.

Navedene inačice pripadaju normi standardnoga jezika i polazeći upravo od norme ne imademo pravo uvjetno davati jednoj inačici prednost ("preporučenost"), a drugoj - "neprednost" ("dopuštenost"). Ili obje i slične inačice pripadaju istovrijednicama ili samo jedna inačica predstavlja kodificiranu pravopisnu normu. Norma je uvijek izbor između inačica, a kada kodifikator ne može naći u sadanjoj pravopisnoj situaciji jednu inačicu, onda on ih mora priznati kao privremene istovrijednice. Slično je mnijenje prema preporučenim i dopuštenim inačicama izrazilo Društvo profesora hrvatskoga jezika tijekom javne rasprave: "2. Društvo profesora hrvatskoga jezika predlaže ukidanje inačica (preporučenih, dopuštenih i istovrijednih). To će i ubuduće voditi ideologijskim rasprama, a njima svakako nije mjesto u institucionalnoj naobrazbi. Ako trebaju, zbog rasprave u kroatistici, postojati inačice, onda one moraju biti istovrijedne." [2]

Nije jasna stilska podjela norme na tzv. preporučenu i dopuštenu u kodificiranom priručniku. Većina institutskih suradnika rabi u svojim knjigama i člancima dopuštene u pravopisu inačice tipa ne ću, pogrješka. Evo nekoliko primjera: "... u Babić-Ham-Moguševu pravopisu ne ćemo ga naći...", "... što HJS savjetuje ne čini nikakvu pogrješku", "Na pitanje jesu li pogrješke označene u tekstu zaista pogrješke...", "Na tekstu koji smo dobili proveli smo analizu pogrješaka", "Upozoravamo na to da dvije pogrješke povjerenstvo...", "Česte su pogrješke i kolebanja...", "Napomenimo da se prijedlog putem pogrješno upotrebljava..." [3]

U Uvodu Školskoga rječnika hrvatskoga jezika IHJJ-a iz 2012. god. nalazimo: "U pravopisu su provedena ova pravopisna načela: ...; bilježi se j i u slučajevima kad mu prethodi zatvornik + r, tj. donose se oblici strjelica, unaprjeđenje; zanijekani nenaglašeni oblik glagola htjeti piše se ne ću, ne ćeš." [4] U pravopisnom rječniku IHJJ-a prednost se daje uz pomoć normativnih uputnica jezikoslovnim nazivima dvotočka, trotočka: dvotočje > dvotočka, trotočje > trotočka, a u Školskom rječniku obratno: dvotočka v. dvotočje, trotočka v. trotočje.

Proturječje

Jedan normativni priručnik je u proturječju s drugim normativnim priručnikom jer se jedan određuje jedan normativni status riječi, a drugi - drugi. Kako je moguće da isti ljudi kao autori normativnoga Školskoga rječnika hrvatskoga jezika iz 2012. god. propisuju jedne norme, a u Hrvatskom pravopisu iz 2013. god. - druge? Sada samo neću i pogreška, prema institutskomu pravopisu, idu, na primjer, u školske udžbenike i administrativne tekstove. Zar se administrativni stil ili tekstovi iz službene komunikacije razlikuju u pravopisanju od znanstvenoga stila u znanstvenoj literaturi?

Može li se administrativni stil razlikovati od znanstvenoga stila u pravopisanju? U mnogim jezicima s razvijenim funkcionalnim stilovima toga nema. Ista metoda opisa pripada i pravopisnomu rječniku. U rječniku pravopisni normativci svoj odnos prema normi pokazuju uz pomoć odrednica i uputnica (>), usmjerujući svojega porabnika (korisnika) na normativno bolji, preporučljiviji oblik. Preporučljivost i dopuštenost, što je pravilno, prihvatljivo, a što nije pripadaju standardizaciji. Standardizacija i jest u biti svojoj zapravo izbor između više mogućnosti. Pravopisne se pa i druge poželjnice prema nepoželjnicama ostaju po pravilu iza normativnoga, kodificiranoga priručnika.

Pravopis nije mjesto za funkcioniranje različitih stilova standardnoga jezika i rješavanja što je standardno, a što nestandardno u pravopisanju. Pokušaj da se pronađe pravopisna nagodba (kompromis) među prethodnim pravopisima nije ovdje, čini se, ni moguće ostvariti, osim što se priznalo da su navedene pojedine inačice istovrijednice.

Hrvatski pravopis - pravopis sloge i dobre volje

Da pravopisna problematika stalno uzbuđuje javnost i ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim državama, dobro je poznato. Pravopis kao društveno-jezikoslovna pojava mora Katicic jezikuploviti u mirne etnolingvokulturne vode i ne burkati ih. Etnolingvokultura mora biti što više odvojena od kuloarne politike, skupnih ili osobnih interesa, opterećenosti i emocija te se razvijati samostalno kao jedan od odsječaka bogate hrvatske kulturne baštine. Ne valja zaboravljati da je jezik zrcalo društva, čuvar te instrument etnokulture.

Svaka općeprihvatljiva odluka mora polaziti od struke i samo struke i to bez upletanja izvanjezičnih čimbenika na razvoj jezika. "Jezik je bitno pitanje nacionalnog interesa i temeljna odrednica nacionalnog identiteta pa stoga svako nasilje, improvizacija i igra politike s jezikom može izazvati nesagledive štete, što nam je već bezbroj puta povijest pokazala." [5]

Što prije jezikoslovna zajednica pronađe opće, uzajamno prihvatljivo rješenje, to će se i prije jezična situacija smiriti, a javna glasila usmjeriti svoju pozornost na važnije stvari. Ustroj izradbe pravopisa, prema našemu subjektivnomu mnijenju, trebalo bi ubuduće povjeriti Pravopisnomu povjerenstvu sastavljenom od predstavnika svih ustanova bitnih za rad s hrvatskim književnim (ili standardnim) jezikom u Republici Hrvatskoj. Povjerenstvo bi se moglo nalaziti pri HAZU-u, odnosno njezinu Razredu za filološke znanosti.

SlogaStrukaSvaka općeprihvatljiva odluka mora polaziti od struke i samo struke i to bez upletanja izvanjezičnih čimbenika na razvoj jezika. "Jezik je bitno pitanje nacionalnog interesa i temeljna odrednica nacionalnog identiteta pa stoga svako nasilje, improvizacija i igra politike s jezikom može izazvati nesagledive štete, što nam je već bezbroj puta povijest pokazala."Pravopis je dobrim dijelom dogovorne naravi i rješava se strukovno za okruglim stolom vodećih kroatista i svih onih iza kojih stoji odgovarajući znanstveni i praktički rad na pravopisno-jezičnoj problematici. Naravno da u samoj raspravi bude i neslaganja što je normalno za teme o aktualnom stanju hrvatskoga pravopisanja, ali većih otvorenih mjesta nema mnogo i to potvrđuju većina kroatista. U jezičnom planiranju pravopisne problematike najbolje je strukovno usuglasiti normativne prijepore i imati konsenzus subjekata jezične politike, a zatim pak ići u akciju pisanja novoga pravopisa. U diplomaciji najprije se priprema nagodba tijekom koje se razrješuju neriješena pitanja, a zatim se potpisuje dogovor.

Samo strukovni dogovor subjekata jezične politike može dati doličan učinak. Hrvatski pravopis je stvar dogovora i polazeći od toga, samo slogom može se doći do jednoga pravopisa. Hrvatski pravopis bez sloge ništa ne rješava, nego samo stvara dodatnu pravopisnu pa i javnu zbrku. Kroatisti prečesto troše puno svoje energije i gube vrijeme na pravopisne dvojbe što i kako pisati, premda u mnogočem to je stvar dogovora. Srljanje iz jednoga službenoga pravopisa u drugi bez srukovnoga dogovora nanosi štetu pokušaju stvaranja mogućega pravopisnoga etnolingvokulturnoga jedinstva u hrvatskoj jezičnoj zajednici, pojačava, a ne smanjuje napetost u unutaretničkim jezičnim prijeporima ili prenjama (polemikama).

Dosadanje stanje u kojem sada supostoje već četiri ili pet pravopisa, na veliku žalost, i dalje bude zbunjivati i djelomično raslojavati govornika hrvatskoga jezika.[6]Hrvatski je pravopis u sadanjoj društveno-jezikoslovnoj situaciji stvar dobre volje, sloge i dogovora, a ne pravopisnih "bitaka" i politike. List Naša sloga, prve novine u Istri na hrvatskom jeziku, imao je moto koji bi trebao motivirati i današnju hrvatsku etnolingvokulturnu zajednicu „Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari".

Artur Bagdasarov
Kolo, god. XXIII., br., 6, Zagreb 2013., str. 135-151.

[1] Hrvatski pravopis, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2013., VIII.
[2] Mišljenje o Hrvatskomu pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Društvo profesora hrvatskoga jezika, poveznica
[3] Hudeček, Lana / Mihaljević, Milica / Vukojević, Luka: Jezični savjeti, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 201018, 69, 109, 110, 115, 133.
[4]Školski rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje / Školska knjiga, Zagreb, 2012, XII.
[5] Katičić, Radoslav: Hrvatski jezik, Školska knjiga, Zagreb, 2013., 242.
[6] Zanimljivo je da sam ocjenjivač Pravopisa prof. dr. Ante Bežen zagovara nesuvislost tiskanja Pravopisa ako on ne dobije status u svim područjima državne djelatnosti, a ne samo u školama: "Nužno je da HPIHJJ za službenu uporabu u zakonitoj pravnoj formi odobri odgovarajuće državno tijelo (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta) kao obvezujući standard u svim djelatnostima i ustanovama u državnoj mjerodavnosti. Osim njega ni jedan drugi pravopis ne bi trebao imati taj status. Pridržavanje službenog pravopisa valja propisati u svim administrativnim, obrazovnim i drugim područjima u kojima se govori o službenoj uporabi hrvatskoga jezika (udžbenički standard, zakoni, javne službe dr.). Ako HPIHJJ ne dobije taj status, bio bi samo još jedan, šesti pravopis u Hrvatskoj, čime bi se još pogoršalo „stanje više pravopisa" pa je opravdano pitanje treba li ga tada uopće izdati" (Bežen, Ante: Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Pravopisni rječnik (HPIHJJ), Recenzije, str. 4.,poveznica).

Sub, 24-10-2020, 14:27:19

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.