Mesrop Maštoc - tvorac armenskoga pisma

Mesrop Maštoc (arm. Մեսրոպ Մաշտոց, oko 361. - 440.) je armenski jezikoslovac, izumitelj armenskoga alfabeta, vjerovjesnik, prevoditelj Svetoga pisma, utemeljitelj školstva i pedagoške misli u Armenaca, bogoslov te prosvjetitelj. Rođen je u selu Nacik u provinciji Taron blizu jezera Van. Otac mu je bio poluslobodni seljak. Mesrop Maštoc je svetac Armenske apostolske crkve i Armenske katoličke crkve.

Službovanje i početak propovijedanja

Početnu naobrazbu Mesrop je dobio god. 370. u jednoj od grčkojezičnih škola Tarona. Služio se je grčkim, sirijskim i perzijskim jezikom. Poslije 385. god. došao je u grad Vagaršapat, armensku prijestolnicu, gdje je neko vrijeme služio u cara Hosrova III. Na dvoru armenskoga cara bio je u početku dvorski pisac, a kasnije je služio vojsku. Godine službovanja na dvoru imale su jak utjecaj na oblikovanjePrvotno pismoPrvotno armensko pismo, koje je stvoreno oko 405./406. god., sastojalo se je od 36 slova, od kojih su njih 7 samoglasnici, a 29 - suglasnici, nakon 12. st. nadodana su još dva slova (Օ i Ֆ). Mesrop je odredio zvukoslovna (fonetska) i pravopisna pravila armenskoga jezika, a po uzoru na grčki pravopis uveo je način pisanja slijeva udesno njegovih političkih i vjerskih nazora. Godine 392. ili 393. primio je kršćanstvo nakon čega se je zaredio, počevši propovijedati evanđelje među armenskim neznabošcima. Sa skupinom učenika prešao je u mjesto Rotasak u pokrajini Goltn blizu današnjega Nahičevana (Azerbajdžanska autonamna pokrajina). Usput budi rečeno da je prema legendi Nahičevan vezan uz ime patrijarha - pravednika Noe koji se je upravo tamo spustio s planine Ararat nakon općega potopa. Mesrop je u svojim propovijedima tumačio tekstove Svetoga pisma na grčkom i sirijskom jeziku jer tada Armenci nisu imali vlastito pismo. Valja još dodati da je početkom 5. st. Armenija bila podijeljena između Bizantskoga Carstva i sasanidske Perzije. Maštoc je shvatio potrebu da se stvori armensko pismo.

Svearmensko saborište u Vagaršapatu

Vrativši se u Vagaršapat, Mesrop je isprosio u istomišljenika katolikosa Saaka Parteva (338. - 439.) pomoć i potporu za svoje blagotvorne pothvate. U cilju stvaranja armenske pismenosti na pobudu Maštoca u Vagaršapatu je održano svearmensko saborište (sinoda) na kojem su sudjelovali svi biskupi Armenske crkve koja je izrazila potpunu potporu općedržavnomu pitanju stvaranja pismenosti i prevođenja Biblije te crkvenih spisa na narodni jazik. Saborište je uz potporu cara Vramšapuha (vladao je do 414. god.) poduprlo tu boguugodnu zamisao. U radu saborišta su sudjelovali ne samo svećenstvo nego i svjetovni čelnici.

Putovanje u Mezopotamiju

Prije stvaranja armenskoga pisma Mesrop se je sa skupinom svojih učenika, a po naredbi i uz blagoslov katolikosa Saaka, uputio u Mezopotamiju, u gradove Amida, Edessa (Urfa) i Samosat. Učenike je podijelio u dvije skupine. Jedna skupina je ostala u Edessi i počela izučavati sirijski jezik, a druga je otputovala u grad Samosat radi učenja grčkoga jezika, literature i mudroslovlja. Mesrop je najprije posjetio biskupa Danijela u Siriji koji je otkrio "pismene znakove". Boraveći u biskupa Danijela shvatio je da ti znakovi uglavnom ne odgovaraju armenskomu jeziku jer ne označavaju sve njegove glasove. Nakon boravka u Siriji, Mesrop je krenuo u Edessu gdje je posjetio ondašnju glasovitu knjižnicu u kojoj je proučio pismena različitih jezika, upoznao se sa strukturom i oblicima slova, načinom pisanja te je tek nakon toga počeo stvarati armenski alafabet. U radu na stvaranju alfabeta Maštoc je rabio grčki, pehlevijski (srednjoperzijski), etiopski i niz drugih pisanih sustava. Iz Edesse Mesrop je prešao u Samosat gdje je zajedno s izvrsnim grčkim krasopiscem Rofanosom (Rufinom) radio na konačnom izgledu i obliku armenskih slova. U Samosatu je završio svoj rad i vratio se je u Armeniju.

Armensko pismo

Prvotno armensko pismo, koje je stvoreno oko 405./406. god., sastojalo se je od 36 slova, od kojih su njih 7 samoglasnici, a 29 - suglasnici, nakon 12. st. nadodana su još dva slova (Օ i Ֆ). Mesrop je odredio zvukoslovna (fonetska) i pravopisna pravila armenskoga jezika, a po uzoru na grčki pravopis uveo je način pisanja slijeva udesno za razliku od sirijskoga pravopisa gdje se je pisalo obratno. Nekoć su, prije preuzimanja sustava arapskih brojeva, sva slova armenskoga pisma imala brojevnu vrijednost, kao i slova hrvatske glagoljice kojoj nalikuju.

Mesrop je uvjetno podijelio 36 znakova u 4 reda gdje prvi (od Ա do Թ) znači jedinice, drugi (od Ժ do Ղ) - desetice, treći (od Ճ do Ջ) - stotice, a četvrti (od Ռ do Ք) - tisućice. Zahvaljujući većem broju znakova negoli u grčkom i hebrejskom alfabetu, brojevni sustav dopušta pisanje i tisuća uz pomoć pojedinih znakova (sve do 9.999). Za označivanje deset tisuća i njenih množitelja nad odgovarajućim slovom je pisan znak ^ koji je nazvan "bjur" ("deset tisuća"). Tako je npr. slovo Ա sa znakom "bjur" značilo 10.000, a zadnje slovo alfabeta Ք s istim znakom - 90 milijuna. Takav je sustav brojevnoga pisanja rabljen u Armeniji sve do 17. st.

Utemeljivanje škola i prevoditeljska djelatnost

Po povratku u prijestolnicu Vagaršapat Mesrop je utemeljio bogoslovsku školu, prvu visoku školu na području kršćanske Armenije. On je bio i jedan od prvih predavača te škole. U bogoslovskoj školi predavana su tri predmeta (trivium): slovnica, logika te retorika, a također naravno i pojedine teme iz bogoslovlja. Škola je bila osnovana po uzoru na grčke škole. Mesrop je razradio metodiku nastave armenskoga jezika. Osim jezika posebna je pozornost posvećivana crkvenomu pjevanju te tjelesnomu odgoju. Mesropovom zaslugom diljem Armenije su se započele širiti armenske škole na vlastitom, osebujnom armenskom jeziku. Istodobno nakon stvaranja armenskoga pisma S. Partev i M. Maštoc su odabrali između svojih učenika sposobne ljude koje su poslali na nauke u inozemstvo ponajprije u Bizant, Edessu, Aleksandriju, Atenu.

Učenici su morali u inozemstvu proučiti onodobnu kršćansku duhovnu i kulturnojezičnu baštinu i kasnije ju prevesti na armenski jezik. Tako je nastala u Armeniji škola ili akademija "otaca prevoditelja". Osim vjere armenski alfabet je postao važan čimbenik koji je očuvao nacionalni identitet tijekom stoljeća. Snažni kulturno-prosvjetni pokret (stvaranje alfabeta, utemeljivanje škola, prijevod Biblije, prevođenje bogoslovne i mudroslovne literature) na čelu sa sv. Mesropom, sv. Saakom te plejadom njihovih učenika postao je jedan od razloga kanonizacije prevoditelja. Armenska crkva je ustanovila poseban spomendan svetih prevoditelja. U ovaj se dan spominju neki od njih - Mesrop Maštoc, biskup Egiše (ljetopisac povijesti Avarajrske bitke 451. god.), Movses Horenaci (autor je Povijesti armenskoga naroda), mudroslov David Nepobjedivi (autor je mnogih mudroslovnih i bogoslovnih traktata, prevoditelj Aristotelovih djela), Grigor Narekaci (autor je Knjige tužnih vjerskih pjesama), katolikos Nerses Klajeci.

Misionarska djelatnost na Kavkazu

Nakon završetka misonarske djelatnosti u istočnoj Armeniji, Mesrop je sa skupinom učenika krenuo u Bizant s namjerom osnivanja armenskih škola u zapadnoj Armeniji koja je bila tada pod upravom Bizanta. Na granici je susreo zapovjednika bizantske vojske Anatolija Flavija koji je cara Teodozija II. izvijestio o Mesropovim namjerama. Mesropovoj molbi nije bilo udovoljeno i on odluči bez učenika otputovati u Carigrad k caru Teodoziju II. s namjerom da zatraži dopuštenje za misionarsku djelatnost na istoku Bizanstskoga Carstava. Nakon sastanka s carem Teodozijem II. dobio je od njega dopuštenje za prosvjetiteljsku djelatnost na istoku Carstava. Prema staroarmenskim spisima, usput budi rečeno, Mesrop je prije putovanja u zapadnu Armeniju boravio u Iberiji (dio stare Gruzije) gdje je uz pomoć prevoditelja Džaga sastavio slova iberskoga (gruzijskoga) pisma. Prema životopisu sv. Mesropa, koji je sastavio njegov učenik Korjun, Mesrop je početkom 420. god. napisao i alfabet za kavkaske Albance, zajedno s poznatim svećenikom i prevoditeljem Benjaminom.

Mesrop Maštoc je posvetio 45 gidina svojega života propovijedanju kršćanstva te 35 godina širenju armenske pismenosti. Umro je u gradu Vagaršapat. Armenski vladar Vaan Amatuni i Amajak Mamikonjan s počastima su ga pokopali selu Ošakan blizu Erevana gdje se sada nalazi crkva sv. Mesropa Maštoca. Na osnovi novoga armenskoga alfabeta razvijala se je, zaslugom katolikosa sv. Saaka, sv. Mesropa i njegovih učenika, bogata armenska literatura koja je podigla nacionalnu samosvijest te učvrstila armenski identitet i osigurala narodni opstanak pod onodobnom tuđinskom vlašću.

Artur Bagdasarov

Literatura

Korjun, Žitije Maštoca, Erevan, 1962.

E. Agajan, Mesrop Maštoc, u: Vidnye dejateli armjanskoj kul'tury, str. 9. -17., Erevan, 1982.

Istorija svjatogo patriarha Saaka i vardapeta Maštoca,

www.armenianchurch.ru/diocese/Saints_and_shines/1527

Istorija Armenii,http://historyam.ru/index/mesrup_mashtoc/0-48;http://www.araratian-tem.am/holdetails.php?id=1917