Nemirni duh armenskoga domoljuba

Moje ime - borba, moj konac - pobjeda!

(Garegin Ter-Arutjunjan)

Armenski narod od pamtivijeka je bio u stalnoj borbi za samoodržanje i uspostavu svoje države, imajući prečesto za neprijatelje sile i vojske mnogo veće i jače od svojih. To je i bilo razlogom da su na oltar armenske slobode položene nebrojene žrtve. Najzaslužnije domoljube narod je očuvao u svojem sjećanju i štovanju. Mnogi su narodni vođe, zaslužnici te junaci bili ili ostali bezimeni. O njima u nedavnoj prošlosti nisu pisali. Spomenut ćemo jednoga od takvih armenskih domoljuba koji je cijeli svoj život posvetio borbi za uspostavu samostalnosti svoje domovine - Armenije.

Garegin Ter-Arutjunjan

Garegin Ter-Arutjunjan (1886. - 1955.), armenski je vojskovođa, državnik te publicist. Rodio se je u obitelji svećenika 1. sječnja 1886. god. u selu Kznut Nahičevanskoga kotara Ruskoga imperija. Osnovnu rusku školu završio je u Nahičevanu, a gimnaziju u Tiflisu. Upisao se je na Pravni fakultet Sankt- Peterburgskoga sveučilišta. Nakon dvije godine izobrazbe, unatoč izvrsnim uspjesima, napušta Sveučilište u Sankt Peterburgu te se posvećuje služenju idealima nacionalno-oslobodilačkoga pokreta. Godine 1904. stupa u redove Armenske revolucionarne federacije Dašnakcutjun koja se je borila protiv turskih okupatora. U Salmasu (Iran) studira na vojnom ušilištu, a kasnije završava časničku školu Dmitrija Nikolova u Sofiji, dobivši čin potporučnika bugarske vojske. U organizaciji Dašnakcutjun prima stranački pseudonim Nžde što znači armenski - skitnica. Sudjeluje u iranskoj revoluciji (1905. - 1911.) i Prvom balkanskom ratu (1914. - 1918.) Arutjunjanova djelaGaregin Ter-Arutjunjan je napisao sljedeća djela: Borba djece protiv otaca (1927.); Sedam zavjeta mojim suborcima; Vlastiti životopis; Etnovjera; Narod koji ispovijeda hrabrost-arijanstva; Moj kredo; Otvorena pisma armenskim intelektualcimaprotiv Turske. Odlikovan je medaljama i ordenima uključujući nagrade Bugarske i Grčke.

Godine 1918. - 1921. u Zakavkazju se bori za samostalnu Armeniju protiv turskih, azerbajdžanskih postrojba te Crvene armije. Glavni je cilj bio uspostava armenske države na njezinom povijesnom i etničkom području. 25. prosinca 1925. god., na kongresu koji je održavan u Tatevskom samostanu na oslobođenim područjima Zangezura (Sjunika) proglašuje Autonomnu Sjuniksku republiku. Stječe stari armenski naslov - sparapet (vrhovnik). Kasnije, 27. travnja 1921. god. sudjeluje u utemeljivanju Republike Gorska Armenija – Republika Armenija. Garegin Ter-Arutjunjan postaje prvi predsjednik vlade (što je poslije prepustio Simonu Vracjanu), vojni ministar te ministar vanjskih poslova, zatim ponovno vojni ministar.

Nakom pada Republike Armenije Garegin Nžde emigrira zajedno s dašnacima (dašnaci - dragovoljci u postrojbama dašnacke vojske, članovi stranke Dašnakacutjun) u Bugarsku gdje stječe bugarsko državljanstvo. Ljeti 1933. god. odlazi u SAD. U SAD-u je počeo formirati mladežnu organizaciju Dašnakacutjun (Federacija armenske mladeži). Godine 1937. prekinuo je odnose s Dašnakacutjunom i preselio se je u Njemačku gdje se je pridružio nacističkomu pokretu, dobivši čin generala. Zajedno s Drastamatom Kananjanom (nadimak - Dro) formiraju od pretežno aremenskih ratnih zarobljenika postrojbe za "oslobođenje" Kavkaza od sovjetskoga gospodstva".

Godine 1944. uhitila ga je u Sofiji sovjetska protuobavještajna organizacija Smerš i prebačen je u Moskvu. 24. travnja 1948. god. osuđen je na 25 godina zatvora. Umro je 21. prosinca 1955. god. u zatvoru grada Vladimir. Jezikoslovac Vardan Arakeljan 1983. god. premješta posmrtne ostatke G. Ter-Arutjunjana u Armeniju. Pokopan je u podnožju planine Hustup u Sjuniku (Kapan). Dio praha čuva se u samostanu Spitakavor. U čast Garegina Ter-Arutjunjana nazvani su trg i metropostaja u glavnom gradu Armenije Erevanu.

Garegin Ter-Arutjunjan je napisao sljedeća djela: Borba djece protiv otaca (1927.); Sedam zavjeta mojim suborcima; Vlastiti životopis; Etnovjera; Narod koji ispovijeda hrabrost-arijanstva; Moj kredo; Otvorena pisma armenskim intelektualcima [1].

Garegin Ter-Arutjunjan je autor sljedećih domoljubnih izreka:

- Najsvetije djelo duha je domovina.

- Nikada i nigdje bez duhovne domovine.

- Domovina živi domoljubljem i umire zbog njegove odsutnosti. Naš je narod bez domoljublja isto što je tijelo bez duše.

- Domovinu treba voljeti neovisno o političkom režimu te našim političkim uvjerenjima.

- Samo narodi koji su sposobni na duševne potrese imaju snage za obnavljanje. Duševno su bolesni narodi koji su nezadovoljni svojom domovinom.

- Odgoj branitelja domovine je osnova našega spasenja.

- Materinska zemlja jednoga naroda ne može postati vječna domovina drugoga.

- Za narod koji je ostao bez domovine najveći i sveti cilj je preporod domovine.

- Zemlja je zemljopisni oklop domovine. Domovina je duh naroda koji obrađuje ovu zemlju, njegovu kulturu.

- Poginuti za domovinu je domoljublje.

- Jedan za drugim idu domoljublje i čovjekoljublje. Samo nacionalist može ljubiti i čovječanstvo.

- Ubiti povijest naroda, pokoriti duhovnu domovinu naroda - premašuje lljudsku snagu.

- Nema većega oskvrnuća negoli zlonamjerno iskrivljivanje povijesti vlastitoga naroda.

- Nacije su najviše stradale i stradat će zbog svojih rulja.

- Ako kultura nije nacionalna - nije kultura, ako nacija nije kulturna - to nije nacija.

- Nacionalna literatura je naše duhovno more u koje utječu rijeke rodovske duše.

- Oduvijek su Armenci i kršćanstvo činili jednu cjelinu. Njihova je sudbina slična.

- Pobjeđuje uvijek onaj, tko je već pobijedio sebe, tj. pobijedio je u sebi strah od smrti.

- Osoba je ćudoredno beznačajna kada joj ne dostaje osjećaj narodnoga ponosa.

- Sudbinu naroda tražite na dlanovima matere [2].

Artur R. Bagdasarov

[1] http://ru.wikipedia.org/wiki;http://www.fedayi.ru/njdeh.php; http://nzhdeh.narod.ru/;http://www.yerkramas.org/2012/02/16/otkrytye-pisma-armyanskoj-intelligencii-garegin-nzhde/

[2] http://ru.wikiquote.org