Uvođenje pravopisnih dvostrukosti povećava neujednačenost pisanja stranih riječi u jezičnoj praksi. Nedosljednost njihove daljnje službene, javne, školske porabe u knjigama, udžbenicima, školskim atlasima, novinama izaziva jezičnu eroziju (podlokavanje jezičnih norma), nonosi štetu normi standardnoga jezika te samim tim takva će nesređenost opet upućivati normativce na nužnost standardizacije (izbora) i kodifikacije. (A. Bagdasarov)

Add a comment        
 

 

Pravopis1Normativni priručnik propisuje normu, a jezični savjetnik ju preporučuje. Jezični savjetnik mora biti odvojen od pravopisnoga rječnika jer ne pripada noramativnoj „završnici". Katkada se stvara dojam da želimo ubaciti u jednu knjigu sve što se zna o hrvatskom jeziku. Svojim opsegom, odabirom i načinom opisivanja pojedinih skupina riječi pravopisni rječnik prelazi granice normativnoga priručnika koji je namijenjen za porabu u školama. (A. Bagdasarov, HT)

Add a comment        
 

 

Sveta Ripsime i sveta Gajane su starokršćanske mučenice. Prema Životopisu sv. Grgura Prosvjetitelja, koji je napisao Agafangel, tajnik kralja Trdata III. (287. - 330.), rimski car Dioklecijan (oko 243. - 316.) razaslao je glasnike po svim rimskim provincijama da mu nađu za ženu najljepšu djevicu. Takva je bila nađena u jednom ženskom samostanu i zvala se je Ripsime. Mlada djevojka je zavjetovala svoj život Kristu... (A. Bagdasarov)

Add a comment        
 

 

Hrvatski pravopis1Zagana (problem) pojedinih priručnika je u tom da nakon više od dvadeset godina samostalnoga razvoja hrvatskoga jezika i sada pri njegovu opisivanju rabimo usporedbu sa „srpskohrvatskim" ili srpskim jezikom. Ima li smisla pisati da na primjer aktualan, komunist, operacijski i sl. imaju prednost pred aktuelan, komunista, operacioni i sl. Ispada tako da katkada sami sebi izmišljamo tzv. pogrješke uzimajući ih često upravo iz srpskoga jezika, od drugih autora ili nepismena čovjeka, a zatim pišemo da to ne treba rabiti. (A. Bagdasarov)

Add a comment        
 

 

Armenski duduk je jedno od najstarijih puhačkih glazbala u svijetu. Pojedini istraživači tvrde da se duduk spominje u pisanim spomenicima države Urartu što znači da mu je približno tri tisuće godina. Drugi pak istraživači smatraju da se njegovo pojavljivanje odnosi na vrijeme vladavine armenskoga kralja Tigrana II. Velikoga (95. - 55. pr. Kr.). (A. Bagdasarov)

Add a comment        
 

 

Pravopis nviRadi se načelno o jednom službenom pravopisu u dvjema knjigama. Možemo govoriti samo o zamjeni jednoga službenoga drugim službenim za škole i ništa više jer nitko ne može zabraniti porabu nijednoga od prijašnjih pravopisa u drugim sferama djelatnosti. Dosadanje stanje u kojem sada supostoje već četiri ili pet pravopisa i dalje će zbunjivati i djelomično raslojavati govornika hrvatskoga jezika. Treba imati na umu i to da većina pismenih, obrazovnih ljudi uglavnom u pravopis ne zagleda, pišući po svojem pravopisu. (A. Bagdasarov)

Add a comment        
 

 

U Ečmijadzin, duhovno središte armenske etnokulturne baštine, stizali su u prošlosti, a stižu danas bogati darovi u vidu različitih crkvenih predmeta i primijenjene umjetnosti. Za čuvanje moći (relikvija) i darova 1869. god. uz ečmijadzinsku katedralu bile su dograđene još tri prostorije u kojima se sada nalazi riznica-muzej Ečmijadzina. (A. Bagdasarov)

Add a comment        
 

 

Ečmijadzin je samostan u gradu Vagaršapat (od 1945. do 1992. - grad Ečmijadzin), nalazi se 20 kilometara zapadno od prijestolnice Armenije Jerevana. Duhovno je središte armenskoga naroda i Armenske apostolske crkve, sjedište vrhovnoga patrijarha i katolikosa svih Armenaca. Povijest samostana potječe s početka 4. stoljeća kada je sv. Grgur Prosvjetitelj (239. - 325./6.) obratio i pokrstio kralja Trdata III. koji je 295. god. proglasio kršćanstvo državnom vjerom Armenije. (A. Bagdasarov)

Add a comment        
 

 

Na području Armenije, prema UNESCO-ovu popisu, nalazi se desetak starih spomenika koji se ubrajaju u svjetsku kulturnu i duhovnu baštinu i jedan od njih je samostan Geghard (arm. geghard 'koplje') ili Geghardavank (arm. geghardavank 'samostansko koplje'). Suvremeni naziv Geghard samostan je dobio u 13. st. kada je tamo doneseno Longinovo koplje kojim je proboden Isus na križu. Koplje je donio u Armeniju prema legendi apostol sv. Juda Tadej, a čuva se danas u Ečmijadzinu, duhovnom središtu Armenske apostolske crkve. (A. Bagdasarov)

Add a comment        
Pon, 6-07-2020, 08:00:28

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.