Obljetnica povijesnog referenduma

Dosta je vremena prošlo od prijelomnih događaja koji su odredili suvremenu hrvatsku povijest i na obljetnice tih događaja s ponosom ih se prisjećamo. Jedan od važnih datuma za suverenu Republiku Hrvatsku je 19. svibnja 1991., dan održavanja referenduma o neovisnosti.

Godine 1990. bilo je razvidno da se SFR Jugoslavija ne može održati, jer bi to značilo prevlast Srbije na cijelom teritoriju ili na većini prostora bivše Jugoslavije, po projektu Velike Srbije. Republike su tražile način da, bez ratnog sukoba (jer Srbija je imala komandu nad JNA ), ostvare razdruživanje i postignu svoju neovisnost.

referndum

Hrvatska je u travnju i svibnju održala prve višestranačke izbore na kojima je HDZ osvojio 42 % glasova. 30. svibnja 1990. konstituiran je prvi višestranački Hrvatski sabor s 351 zastupnikom. HDZ je dobio 205 zastupničkih mjesta, SDP 107, Koalicija narodnog sporazuma 21, SDS 5 zastupnika, a ostalih 13 mandata dobili su nezavisni zastupnici. Kao većinska stranka u Saboru, HDZ je otada određivao smjer hrvatske politike. U svom prvom govoru Franjo Tuđman, tadašnji predsjednik Predsjedništva Republike Hrvatske, naglasio je da " ... konstituiranje prvog višestranačkog Sabora predstavlja prvi korak na povratku hrvatskog naroda i njegove države europskoj civilizacijskoj, političkoj, kulturnoj i gospodarskoj tradiciji."

Na prve korake u proglašenju neovisnosti Hrvatske Srbija je reagirala poticajem pobune srpskog stanovništva u Hrvatskoj. Na prostorima naseljenom pretežno Srbima u Slavoniji, Banovini i Lici počele su terorističke akcije, a pobuna je kulminirala 17. kolovoza 1990. takozvanom "balvan revolucijom". Postavljale su se barikade na prometnice, usljedile su pljačke, zločini i progon nesrpskog stanovništva. Pobunjenici su imali zaštitu jugoslavenske vojske, takozvane JNA.

Suzbijanjem terorizma s jedne strane i diplomacijom u Predsjedništvu SFRJ Hrvatska je nastojala ograničiti intervenciju JNA, a u međunarodnoj zajednici dokazati da je žrtva agresije. Jedino pravo rješenje te političke krize bilo je ostvarenje neovisnosti. U vodstvu HDZ-a predviđali su da to neće biti lako ostvariti i zato su trebali podršku većine stanovništva u Hrvatskoj. Predsjednik Tuđman donio je 25. travnja 1991. Odluku o raspisivanju referenduma u Republici Hrvatskoj, za dan 19. svibnja 1991.

Referndum odluka

Referendumska pitanja bila su:

1. Jeste li za to da Republika Hrvatska kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize u SFRJ)?

2. Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?

Na objavu referenduma bile su burne reakcije, od podrške do najave bojkota. Postavljena referendumska pitanja skeptično je komentirao Ivan Zvonimir Čičak: " . . . Kako će reagirati biračko tijelo na ponuđeni listić za referendum i hoće li birači nezadovoljni činjenicom da im se nudi izjašnjavanje između karađorđevićevske i avnojske Jugoslavije, a da nemaju mogućnost izjašnjavanja za tzv. treću 'hrvatsku varijantu', bojkotirati referendum? Prve reakcije među mojim bliskim krugom su takve da će mnogi građani naprosto odbiti izaći na referendum, smatrajući obmanom to što što im se ne nudi i treća varijanta. . . " (Danas, 30. 4. 1991. )

Na bojkot referenduma pozivala je Stranka Jugoslavena i Savez komunista-pokret za Jugoslaviju. "...Riječka podružnica Saveza komunista - pokreta za Jugoslaviju i Stranke Jugoslavena pozivaju na bojkot referenduma, jer se on provodi po nedemokratskoj proceduri, kojoj nije prethodila šestomjesečna rasprava o pitanjima o kojima se traži izjašnjavanje. Predstavnici obje podružnice smatraju da su referendumi nelegalni u svim republikama i priznaju samo 'referendum svih jugoslavenskih građana, koji će, prema propisanom postupku, organizirati savezna Skupština' . . . " ( Andrea Latinović, Vjesnik 14. 5. 1991.)

Prije održavanja referenduma o hrvatskoj samostalnosti, Srbi su na okupiranim područjima, u takozvanoj SAO Krajini 12. svibnja 1991. organizirali referendum o statusu SAO Krajine. Time su, "prema volji srpskog naroda" htjeli dati legitimitet za odcjepljenje od Hrvatske. Referendum je bio protuustavan, nije ga priznala ni Hrvatska ni Europska zajednica. Unatoč svemu, izlaznost na referendum 19. svibnja bila je golema, 84 % birača potvrdilo je svoju zainteresiranost za rješenje političke krize, 93, 24% bilo je za neovisnost Hrvatske, a 4,15% protiv. Poslije objave rezultata predsjednik Tuđman je izjavio: " . . . Mislim da smo s ovim referendumom, gdje smo samo potvrđivali ono što smo na temelju izbora utvrdili u svom Ustavu, ponovo dokazali svima u današnjoj Jugoslaviji i svijetu da je hrvatski narod odlučan u svom zahtjevu da bude gospodar na svome, odlučan da se osigura sloboda, demokracija, suverenitet i samostalnost Republike Hrvatske. Ponavljam i ovoga puta, ukoliko je to moguće u savezu suverenih država, suverenih republika u okviru Jugoslavije. Ali u takvom savezu koji osigurava Hrvatskoj i međunarodni subjektivitet i vlastite oružane snage. Ukoliko to nije moguće, oda, razumije se, puna suverenost i puna samostalnost na putu prema europskoj zajednici . . .". (Večernji list, 20. 5. 1991.)

Ref1

Oslanjajući se na plebiscitarnu podršku hrvatskog naroda i nakon neuspjelih pregovora sa republikama u Jugoslaviji za rješenje političke krize, 25. lipnja 1991. Sabor Republike Hrvatske donosi Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, kojom se utvrđuje da "ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za međunarodno priznavanje". Na istoj sjednici Sabor je donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Hrvatske.

Brijunskom deklaracijom, posredstvom Europske zajednice, donešena je odluka o tromjesečnoj odgodi neovisnosti, da bi 8. listopada 1991. Republika Hrvatska raskinula sve državno -pravne veze s ostalim republikama i postala samostalna i neovisna država.

* Korištena je Vjesnikova dokumentacija iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu

Vlado Kvitek

Pon, 24-06-2024, 22:45:53

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.