Mostarsko sveučilišteBez obzira na različite pristupe, određena neslaganja, nesporazume i podjele među Hrvatima u BiH po većini pitanja postoji (formalno) nedvojbeno suglasje svih o važnosti i značaju Sveučilišta i potrebi njegovog očuvanja, jačanja i razvitka. Bez obzira što se tako izjašnjavaju svi i što (vjerojatno) tako uistinu misle i žele, ponašanja i događanja na Sveučilištu i oko Sveučilišta ne potvrđuju da se o toj instituciji vodi računa koliko bi trebalo i da zbog toga mogu nastati nesagledive negativne posljedice: da može biti upitan njegov opstanak ili da umjesto modernog europskog sveučilišta ostane lokalno, provincijsko (balkansko) na kojemu se neće moći kvalitetno obrazovati studenti kao što će to na drugim sveučilištima i na kojemu će predavati profesori bez odgovarajućih kvalifikacija, profesori koji će svoju djecu slati na druga sveučilišta, a predavati tuđoj djeci discipline za koje nisu osposobljeni.[1] Ako su ljudi (kadrovi, stručnjaci, znanstvenici) najvažniji činitelj, a trebali bi biti, onda se postavlja pitanje što se i koliko pomaže ljudima (osobito mladima), kako ih se potiče i stimulira za bavljenje znanstvenim radom i strukom, a bez toga nema kvalitetnog Sveučilišta i kvalitetnog obrazovanja studenata, nema provedbe Bolonjskog procesa na pravi način. Može se razumjeti nezavidna financijska situacija, ali se ne može razumjeti zašto djelatnici Sveučilišta nisu među redovitim korisnicima proračunskih sredstava i zašto ne dijele sudbinu drugih korisnika tih sredstava.(F. Ljubić)
Add a comment        
 

 
Hrvati u BosniVišegodišnja upozorenja kako bi kolonijalni položaj Hrvata u Bosni Hercegovini, zbog muslimanske politike apartheida, koju su otvoreno podupirali i neki visoki međunarodni upravitelji u BiH, premda je ovih dana kao problem sramežljivo isplivao čak i u nekim inozemnim medijima, mogla bi ostati tek kao glas vapijućega u pustinji. Jedan ovdašnji list navodi riječi američkoga znanstvenika Patricka Gearyja koji tvrdi kako su nesposobna i korumpirana politička nomenklatura, posvemašnja izočnost intelektualne kritične mase, bezidejnost te izvaranost i izmanipuliranost naroda tolike slabosti koje bi mogle označiti početak kraja hrvatskoga naroda u BiH. Unatoč tomu što se taj bijedni položaj može vidjeti čak i iz daleke Amerike, u hrvatskom javnom prostoru herceg-bosanski Hrvati su i dalje izloženi tankoćutnoj negativnoj promidžbi te i dalje slove kao glavni krivci za sve hrvatske nedaće. Nakon što su, uz pomoć službenoga Zagreba izgubili i minimalnu mogućnost, da bar na razini svojih županija mogu odlučivati o sudbinskim pitanjima vlastitoga života, ukinuto im je pravo na materinski jezik, pa za razliku od desetaka muslimanskih radio i televizijskih postaja te mnoštva listova oni i dalje informativni program moraju slušati na jeziku svojih okupatora. Izobrazba i školovanje na hrvatskom jeziku također postaje sve skučenija, jer muslimanski pritisci taktikom tzv. zajedničkih škola, kao što je aktualni slučaj s djecom u Čapljini, urušavaju i zadnje ostatke školskoga sustava koji je jamčio hrvatskoj djeci da će bar djelomično sačuvati svoj identitet.
Add a comment        
 

 
HrastovNaši čitatelji zasigurno pamte jednog od junaka Domovinskog rata, hrvatskog branitelja Mihajla Hrastova. Njemu je tri puta bilo suđeno za navodni ratni zločin. Naime, Mihajlo Hrastov, pripadnik MUP-a Republike Hrvatske, dana 21. rujna 1991. godine, hicima iz automatske puške, ubio je 13 rezervista JNA i ranio dvojicu na Koranskom mostu u Karlovcu. Dva suđenja održana su pred Županijskim sudom u Karlovcu, dva puta je donijeta oslobađajuća presuda, s obrazloženjem da je optuženi pucao u nužnoj odbrani. Vrhovni sud Republike Hrvatske je, međutim, dva puta ukinuo oslobađajuću presudu. Druga oslobađajuća presuda je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda RH od 9. ožujka 2004. godine i predmet je bio vraćen prvostupanjskom sudu, te se postupak vodio pred potpuno izmijenjenim Vijećem. To je vijeće 28. ožujka 2007. godine donijelo oslobađajuću presudu. Danas je gospodin Mihajlo Hrastov, zajedno sa suprugom i njihovom kćerkicom, ponovno u teškoćama.(djl)
Add a comment        
 

 
George W. BushDolazak predsjednika najmoćnije države svijeta u Hrvatsku 4. i 5. travnja nesumnjivo jest veliki diplomatski uspjeh i snažan „vjetar u leđa“ na putu, kako se to kaže, prema euroatlantskim integrativnim asocijacijama. U potpunosti stoje tvrdnje da je posjet Hrvatskoj istovremeno i snažan signal potencijalnim ulagačima o stabilnosti i sigurnosti investicija, te od samog posjeta treba i očekivati koristi. U političkom smislu, posjet i pozivnica pridruživanja NATO savezu, znak su da se Hrvatska, konačno, svrstala na „pravu“ stranu u današnjem globalizacijskom svijetu. O stupnju razvoja demokracije, slabostima demokratskih „euroatlantskih“ država, o tome kakva bi demokracija mogla i trebala biti, može se beskrajno dugo raspravljati i teoretizirat. No, činjenica jest, da je upravo taj krug država, danas, sagledavši globalno svijet, dosegle vrhove kojima ostale države streme. Dakako, ima i onih država kojima to nije na kraj pameti, poput Kube, Sj. Koreje i mnogih drugih koji traže neki različiti put i formu „demokratskog“ ili demokratskog uređenja. Kako stvari stoje, izgleda da baš i nema primjera zemlje, za koju bi mogli reći da je, danas, „ispred“ stupnja demokratskog razvoja ovog kruga euroatlantskih zemalja!(D. Tučkar)
Add a comment        
 

 
telefonijaIako nam se čini kako su mobilni telefoni oduvijek u uporabi i ne možemo više zamisliti život bez njih, ove 2008 godine korištenje mobilnih aparata doseglo je zapravo u Hrvatskoj punoljetnost. Točnije, 1990, u sam osvit Domovinskog rata, u Zagrebu je puštena u komercijalni rad prva mobilna telefonska mreža u bivšoj državi. U ime istine, treba reći da su planovi o lansiranju prve mobilne mreže trebali biti ostvareni za Univerzijadu 1987, kada su i obavljeni prvi „eksperimentalni“ mobilni pozivi u Zagrebu, no tadašnja je „politika“, vođena iz Beograda, onemogućila još jednu implementaciju tehničkog dostignuća, poput prve radio stanice, na Gornjem Gradu, u ovom dijelu Europe, i opet u Hrvatskoj. Iako to nigdje nije dokumentirano, ali to je učinjeno namjerno, kako bi se pružila prilika Srbiji da ponese primat u primjeni ovog, tada izuzetnog tehničkog dostignuća. No, kako isključivo novac, kojeg tadašnjoj Zajednici PTTa lociranoj u Beogradu , nije nedostajalo, očito nije bio i dovoljan preduvjet, već su to, dakako, primarno bili stručnjaci tehnologije, ipak je prva mobilna telekomunikacijska, analogna, mreža, poznata po predbroju 099, puštena u komercijalni rad u Zagrebu.
Add a comment        
 

 
SADDonosimo pismo članice Hrvatskoga kulturnog vijeća gospođe Mire Ivanišević, upućeno  Veleposlanstvu SAD-a u Zagrebu, u svezi s zadnjom izjavom predstavnika Vlade SAD-a, da je Republika Hrvatska dužna između ostalih zahtjeva osigurati i 12000 stanova srpskim povratnicima u gradove izvan područja posebne državne skrbi. Iako je gospođa Ivanišević izrazila sumnju u smisao građanskih obraćanja stranim  dužnosnicima, kada ni od obraćanja vlastitim nema puno koristi, smatramo kako su svi pokušaji ovakve vrste, s ciljem zaštite nacionalnih vrijednosti, interesa, a naposlijetku i ljudskih prava, upravo suprotno - uvijek dobrodošli i hvalevrijedni. Izdvajamo: "Za očekivati bi bilo, od jedne nama prijateljske zemlje, više poznavanja naših zakona kao i prilika u našoj zemlji. Pa je jedan razlog mog obraćanja i vaše netočno informiranje o svemu. Gospodin Žarko Puhovski, bivši predsjednik HHO-a, organizirao je okrugli stol u Zagrebu, 21. lipnja 2005.god., na temu « Stanarsko pravo – pravo vlasništva – ljudska prava « na koji su bili pozvani i predstavnici vašeg veleposlanstva. Udruga Proljeće – privatnih vlasnika stanova, kuća i zemljišta Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije iz Splita uputila je svoje pismo br. 194/05 od 13. srpnja 2005. svim sudionicima okruglog stola, pa i vašem veleposlanstvu, u kojem je razjasnila pojam stanarskog prava. Izgleda bez uspjeha. Jer se uporno govori o povratu stanarskog prava, njegovom nasljeđivanju i kupnji stanova po uvjetima po kojima su se prodavali društveni stanovi – i to prema Zakonu o prodaji društvenih stanova Narodne novine broj 43 iz 1992. godine, o stalnom produljivanju roka za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje izvan PPDS-a. Zadnje produljivanje isteklo je 30. rujna 2005."
Add a comment        
 

 
ŽepčeIzdržavši sve strahote nedavnoga rata, uspjevši se obraniti od srpske agresije, a zatim i od napada muslimanskih postrojba, preko svake mjere izmoreni svim tim nedaćama, priličan broj Hrvata Žepča, Zavidovića i Maglaja, od 1995. godine, dakle nakon što su se obranili, odselio je s ovih prostora. Po svršetku rata, ono što nisu uspjeli oružjem, protivnici postojanju Hrvata na prostorima Bosne i Hercegovine, nastavili su svoju borbu za njihovo raseljavanje drugim metodama. Svjesni toga, Hrvati navedenih prostora svoju zaštitu i opstanak na svojoj rodnoj grudi vidjeli su na način da se izbore za ispravljanje višedecenijskih nepravdi provođenih, uglavnom, kroz svekolike oblike velikosrpske politike. Ta politika je, raznim administrativnim cijepanjem tog, po svemu jedinstvenoga, hrvatskoga prostora, radila sve kako bi Hrvate učinila što slabijima. Sukladno toj svojoj, poslije rata, političkoj borbi, Hrvati navedenih prostora uspjeli su se izboriti da, u velikoj mjeri isprave te nepravde, na način da su ostvarili, još devedesete, odmah nekako poslije demokratskih promjena svoj zacrtani i obznanjeni, politički cilj, uspostavu općine Žepče sa hrvatskom većinom. Nažalost i danas neki od Hrvata s ovih prostora, ali i šire, sumnjivo vrte glavama ne vjerujući u to da Hrvati mogu ovdje opstati i razvijati se.(A. Marinčić)
Add a comment        
 

 
vjeraNekoliko pitanja svim prosvjednicima i onima koji su se izjasnili ili se izjašnjavaju protiv rata, bez obzira jesu li vjernici li ne:"Odobrava li Bog rat? Postoji li biblijski razlog odlaska u rat? Koje su posljedice iči u rat, a koje su poslijedice ako se ne ide u rat? Je li zločin ubiti neprijatelja u ratu? Meni kao vjerniku kršćanske vjeroispovijedi najmjerodavnije je što Sveto pismo, Biblija kaže u svezi s ratom, a ne stajališta pojedinih ljudi, koji potpuno isključuju Boga, našega Spasitelja, Sina Božjega, Gospodina Isusa Krista kao da ne postoji i nije uopće bitno što Bog misli i govori o tome!? Kad nacija ide u rat, Božja djeca (Nisu svi Božja djeca, već samo oni koji su "Nanovo rođeni" i koji su vjerom prihvatili Isusa za svog osobnog Spasitelja i imaju intimni odnos s Bogom) moraju pravilno razumijeti što Bog misli i kaže o ratu. Oni moraju objasniti s mnogo ljubavi, razumijevanja i uz pomoć Duha Svetoga, koji je u njima, i drugim ljudima bez obzira da li su vjernici ili ne, što Bog misli i govori o ratu!
Add a comment        
 

 
PilatU kršćanskome se vjerovanju kaže, da je Isus Krist „mučen pod Poncijem Pilatom“, i zbog toga mnogi Pilata smatraju zločincem, sadistom i okrutnim čovjekom. No, psihologija Pilata se mnogo jasnije može uočiti iz njegovog upita koji je postavio nevinome. Kada mu je Krist rekao, da je došao svjedočiti za istinu, Pilat ga je upitao :“Što je istina?“ U tome se pitanju ne nazire žeđ, ili čak rezignacija, tragača za istinom, nego cinizam lukavog političara i sudca. Pilat nije vjerovao u istinu, nego u pragmatičnost. A pragmatika je tražila da osudi nevinoga, da on, rimski namjesnik, ne bi izgubio svoj položaj. I kroz koridore povijesti, od Pilatovog vremena sve do današnjih tribunala, poput onoga u Haagu, iz usta mnogih Pilatovih nasljednika, političara i sudaca, odzvanja to cinično Pilatovo pitanje upućeno pravedniku. Poput Pilata oni sumnjaju da je moguće saznati istinu čak kada bi ona i postojala, a kamo li da je moguće živjeti u istini. Ti Pilatovi nasljednici vjeruju, da moć diktira što je istina i pravda, i često citiraju englesku izreku, da „might makes right“. Da bi sačuvao privid savjesti Pilat tada čini drugu pogrješku; on ide na nagodbenjaštvo, na kompromis između pravde i pragmatike. On predaje pravednika na bičevanje, da bi pokušao zadovoljiti one koji traže osudu i krv nevinoga. Pilat nije smogao hrabrosti, da bude dosljedan i da brani svoje uvjerenje o optuženome, da se usprotivi tužiteljima. I doista, povijest se ponavlja. Zar se, na primjer, današnji Pilati u Haaškome tribunalu ne opredjeljuju za politički pragmatizam umjesto za istinu? Zašto, na primjer, imaju različite aršine za granatiranje Vukovara i Knina?(B. Lukšić)
Add a comment        
Sri, 11-12-2019, 11:08:53

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.