ThompsonU «Hrvatskom listu» od 28. kolovoza 2008. veliki hrvatski književnik Ivan Aralica odgovara na pitanje: Dotakli smo se i pjevača M. P. Thompsona. Smatrate li da je današnja država u moralnom i demokratskom smislu izobličena s obzirom da smo dospjeli u vrijeme zabrana. Njemu ne daju pjevati kao nekad Vici Vukovu? odgovara: Između progona Thompsona, a to jest progon, i progona bilo kojeg pjevača ili intelektualca u vrijeme komunizma nema nikakve razlike. Progoni ga se zbog nacionalizma. U komunizmu je 95 posto političkih progona bilo zbog iste stvari. Dakle zbog pjevanja pjesama, knjiga i sl. Sada se to ponovno javlja. Doduše, kada se očitava taj slučaj do kraja, može se pronaći i nešto novo. Svi oni, osobito Mesić i oni koji ga slijede i savjetuju, mislili su da će kroz ovih desetak godina proganjanja nacije i vjere, postavljanja pitanja vjeronauka, dakle da će istisnuti i rodoljublje i vjeru. I kad nema pjesme, kad nema manifestacije, oni imaju dojam da su to i učinili, da su uspjeli jer vladaju dobrim dijelom medija i javnog mnijenja. Međutim, kad Thompson dođe na trg i skupi onoliku masu ljudi, oni vide da je njihov trud uzaludan, vide da vjera i nacija žive. Da su malo pametniji, mogli bi zaključiti sljedeće: vjeru i naciju nisu mogli istisnuti ni zatvori ni progoni za 50 godina komunističke represije, pa kako će ih istisnuti u slobodnoj zemlji bez komunističkog sustava, kako će ih uništiti njihove riječi preko televizije.(J.Pečarić)
Add a comment        
 

 
lignjePredsjednik SDP-a Zoran Milanović izjavio je komentirajući sastanak hrvatskog premijera Ive Sanadera i slovenskog Boruta Pahora u Mokricama, kako je, eto, «na naplatu došlo pet godina neaktivnosti i odugovlačenja rješavanja problema sa Slovenijom». Jasno da se radi o isključivo aktualnoj Vladi. Dodao je međutim, kako se ne može ne spomenuti nekorektan i ucjenjivački stav Slovenije što je otežavajuća okolnost koja, kako je kazao, ide u prilog(?) premijeru Sanaderu i hrvatskoj Vladi. Vjerujem kako je i Milanoviću jasno da odugovlačenje rješenja pitanja granica generira upravo slovenska strana godinama izbjegavajući ili odbijajući rješenje tog problema pred međunarodnim sudovima. Nu, možda je i on zaboravio kako su njegovi SDP-istomišljenici ne tako davno, ordinarnom ugrozbom hrvatskih interesa pokušavali riješiti granični spor na moru i od problema napravili pravu 'trakavicu' kojoj se, nažalost, ni danas ne nazire kraj. A posljedice su nesagledive. Uostalom, evo kako je to bilo: Pregovori u četiri oka koji su rezultirali famoznim sporazumom Drnovšek-Račan vođeni su iza zatvorenih vrata i za njih nisu znali čak ni članovi Državne komisije za granicu, koju je predvodio vrhunski stručnjak za to pitanje, danas potpuno zaboravljeni Hrvoje Kačić. Neposredno prije predstavljanja toga sporazuma u ljetu 2001.g. u Rijeci tadašnji je hrvatski premijer Ivica Račan čak i Komisiju raspustio. (D.Kalafatić)
Add a comment        
 

 
PuhovskiOvih sam dana slušao jedan intervju na prvom progamu Radio Zagreba sa gospodinom Žarkom Puhovskim koji je spomenuo „visoku granicu tolerancije“ u Europskoj Uniji. Isto tako traži visoki stupanj tolerancije i u „svojoj“ domovini Hrvatskoj. Moram priznati da se u meni tada pobudila misao da smo mi kao narod jedan od najtolerantnijih naroda na svijetu. Kao prvo, mi kao narod nevjerojatno dugo toleriramo rukovodstva ključnih hrvatskih sredstava informiranja Hrvatskog radija i Hrvatske televizije, koje na svoje ekrane i pred svoje mikrofone više od pedeset posto vremena koje se odnosi na pojedinačne razgovore (ili barem tako osjećamo) dovode upravo – gospodina Žarka Puhovskog, a vjerojatno više i od 90% gledateljstva radije ga ne bi ni slušalo ni gledalo jer jednostavno ne mogu smisliti logiku njegove filozofije, a poglavito logiku njegovog „domoljublja“.. Ali već kad smo tu, gospodin Puhovski je spomenuo „visoku granicu tolerancije u EU“ , ali nije spomenuo predznak ili moralni predznak, ili karakter tih visokih europskih tolerancija. I mi u našoj Hrvatskoj imamo dosta visok nivo tolerancija, ali te naše tolerancije bilo pozitivne ili negativne mogu koristiti ili štetiti i to - samo Hrvatskoj.(M.Prpa)
Add a comment        
 

 
PlivaNapomena: zbog pogrešne informacije koju smo dobili ovaj smo prilog prethodno potpisali krivim imenom te se ovim putem pogrešno potpisanoj osobi, kao i pravoj autorici teksta ispričavamo. Donosimo tekst autorice Doroteje Kirhmajer Vujčić u kojem se opisuje propast zadnjeg diva ekspertnih znanja u Hrvatskoj - Plive. Na žalost niti jedan od medija nije htio ovaj tekst objaviti, stoga  mi objavljujemo ovdje njegovu cjelovitu inačicu ma koliko ona nekima ne bila po volji. U ovom uvodu  izdvajamo: "Za to „sjajno“ vrijeme „stari“ radnici postali su smetnja - pamtili su valjda „bolja vremena“. Forsiralo se dovođenje sasvim mladih školovanih ljudi, koji su bez ikakvog iskustva nakon „skraćenih“ tečajeva (od po par dana) za upravljačke i komunikacijske vještine postavljani na managerske pozicije kao „vrhunski“ stručnjaci. Ljudi su se šalili da ne smiješ dječicu šetati ispred Plive u Vukovarskoj, jer ti Pliva odmah „otme“ dijete i postavi ga za managera. Gore od mladih ljudi bili su neki, koji su se, rekli bi stari "plivaši" - „dobro zvali“. Imali su prava imena sa porijeklom zna se odakle. Za Široki brijeg su znali, ali ni nakon više godina nisu bili u stanju niti izgovoriti (ponoviti) imena proizvoda u odjelima čiji su bili veliki (čitaj skupi a niškoristi) direktori. Kao da tada već nije bilo poznato: čovjek koji nije radio posao - ne može njime rukovoditi! Dovođeni su „stručnjaci“ iz stranih zemalja, s minornim znanjem u odnosu na Plivine stručnjake u Plivi. Plaćalo ih se vrhunski, postavljani su na top-pozicije u firmi za plaće veće od onih koji bi takvi „stručnjaci“ mogli zaraditi u svojim zemljama. A sve što su radili ti stranci – zapravo su uz odobravanje upravljačke strukture, pljačkali firmu, demonstrirajući tako „nove vrijednosti“ na koje se stari "plivaš" imao ugledati. A za te „nove vrijednosti“ slušao je stari "plivaš" u kuloarima, viđao fakture u dokumentima. Više nitko mu se i tako nije obraćao, osim kad mu je predlagao da ode iz firme."(D.K.Vujčić)
Add a comment        
 

 
Sanader i PahorNitko iole pametan u Hrvatskoj ne očekuje ništa posebno pametnog od formalnog sastanka premijera Pahora i Sanadera u Mokricama. Potpuno pravo ovaj put ima i predsjednik Mesić kada kaže da nema nikakve logike i dalje razgovarati sa Slovencima jer jedini razgovor s njima moguć je pred Međunarodnim sudom u Haagu ili onim o pravu mora u Hamburgu. Uza sve to dogovoren je kurtoazni sastanak dvaju premijera-političara danas u dvorcu u Mokricama a dogovor bi se mogao svesti tek na izbor jelovnika u čemu bi se mogli vjerojatno, jedino i složiti. Jednako tako Ivo Sanader je mogao pristati (u znak poniženja, nap.a.) da se bilateralni sastanak održi u 'slovenskoj' kući Joška Jorasa-tudi, tukaj je Slovenija-u hrvatskoj Plovaniji ili u 'vojnoj karauli' na Svetoj Geri okupiranoj bez borbe po Slovencima…..jednog maglovitog jutra '91g. Evo što je glede hrvatsko-slovenskih odnosa izjavio bivši slovenski predsjednik Milan Kučan, srpnja 2004.g. za 'Večernji list', cit.: «Svoj autoritet i vjerodostojnost politika ne može dobiti negativnim odnosom prema susjednoj državi. Kratkotrajno to može dati neki rezultat ali dugoročno treba razmisliti o tome može li se na zgarištu jednom razbuktala javnog mnijenja stvoriti novi život. O Svetoj Geri/Trdinovu vrhu sam često govorio ali je u slovenskoj politici moje mišljenje na žalost ostalo usamljeno(?). Vrijeme je da Slovenija to vojničko uporište isprazni Namjena je tog objekta nakon iseljavanja jugo-armije određena još u vrijeme mojih razgovora s predsjednikom Tuđmanom kada je dogovoreno da se to prepusti u zajedničku uporabu planinarima i ljubiteljima prirode Hrvatske i Slovenije». Barem toliko(D.Kalafatić)
Add a comment        
 

 
Thompson Dolaskom Račanove vlasti učinjen je najvažniji korak u stvaranju ovakve Hrvatske koju imamo – izvršena je kriminalizacija Domovinskoga rata i svih branitelja. Oni koji su donijeli slobodu svome narodu, umjesto da budu slavljeni – ponižavaju se na sve moguće načine. I dok su ljudi poput mr. Ivezića ili prof. Mrkocija praktično onemogućeni u iznošenju svojih spoznaja, tj. učinjeno je sve da one ne budu dostupne svim građanima RH, dotle je mimo izbora za profesora povijesti 20. stoljeća na zagrebačkom Filozofskom fakultetu postavljen dr. sci. Ivo Goldstein, dakle jedan od «pronalazača» velikosrpske brojke Goldsteinovih i Draže Mihailovića. Karakteristika današnjeg vremena je da se svako malo pokreću prave hajke na sve što ima veze s NDH ili se može takva veza izmisliti (slanje provokatora «ustaša» na skupove, montiranje fotografija s «ustašama» i sl.). Poslije kriminalizacije branitelja i Domovinskog rata treba ponovno uvjeriti Hrvate da su ustaše samo zato što su željeli i žele neovisnu državu. Takvim histeričnim hajkama provocira se poznata «hrvatska šutnja», a onda oni koji takve histerije nameću mogu mirno vladati. Kao rezultat takvih histerija postiže se i mir onih koji su još živi a koji su sudjelovali u stvaranju lažnih slika i negativnih mitova o Jasenovcu i o ustašama.(J.Pečarić)

 

Add a comment        
 

 
Branko SalajS predstavljanja knjige dr. Miroslava Tuđmana pod nazivom "Informacijsko ratište i informacijska znanost" održanog 17. veljače 2009 u Novinarskom domu u Zagrebu donosimo uvodno izlaganje Branka Salaja, ratnog ministra informiranja, bivšeg veleposlanika RH u Francuskoj, Nizozemskoj i nekadašnjeg direktora HINA-e. "Na 300-ak stranica profesor Miroslav Tuđman je sabrao devet studija pisanih uglavnom posljednjih par godina. U naslovu je informacijsko ratište s pravom stavljeno na prvo mjesto, jer teorijska razmatranja u svakoj od ovih studija služe u prvom redu kao metodološki okvir rasprava kako se oko određenih konkretnih tema javno znanje u Hrvatskoj iskrivljuje ciljanim dezinformacijama. Te konkretne, vrlo temeljito dokumentirane i sustavne raščlambe zauzimaju i do ¾ knjige i mogu poslužiti kao dragocjen referentni materijal o nekima od najznačajnijih tema vezanih uz prva dva desetljeća suvremene hrvatske države i uz informacijski rat kome je Hrvatska bila a u dobroj mjeri još uvijek jest izložena". 
Add a comment        
 

 
HaagU ovom tekstu želim se osvrnuti na događanja kroz samo tjedan dana koja se moraju pratiti i uzeti u obzir da bi se sagledala istina u obrani Hrvatske. Iz nekoliko kratkih osvrta vidjet ćete da je obrana Hrvatske temelj stvaranja Hrvatske države, da je dio svjetskih napora za sprečavanje genocida, da su sveučilišni profesori odgovorni da doprinose dobrobiti svoje zemlje, da stručnjaci za povijest sudjeluju u sadašnosti, a da se sada ne može sagledavati bez pogleda unatrag. U ovom tekstu namjerno ne iznosim svoj odnos prema ovim događajima, svoje sudjelovanje i povezivanje. Kada to iznesem, bolje ćete razumijeti zašto tražim potpuniji prikaz istine o stvaranju i obrani Hrvatske. Prošli tjedan, 17 veljače, nakon deset godina zatvora u Phnom Penhu je počelo suđenje Kaing Guek Eavu – Drugu Holandezu. Prije toga se 20 godina skrivao. Optužen je kao sudionik genocida u kom su Crveni Kmeri ubili više od milion ljudi u Kambodži od 1975 do 1979. Prikaz je napisao sveučilišni profesor koji je prije više od 30 godina istraživao u Kambodži, bio zatvoren i preživio.(dr.S.Lang)
Add a comment        
 

 
ZrinskiU tri nastavka donosimo tekst akademika i člana Upravnog odbora HKV-a Josipa Pečarića na temu poistovjećivanja hrvatskog naroda s ustaštvom, jednako aktualan danas kao i prije nekoliko mjeseci kada je napisan, i kao što će biti vjerojatno još dugo vremena. "Još kao student u Beogradu zapazio sam da se svaka rasprava s kolegama završava s tim njihovim «najsnažnijim» argumentom (Svi Hrvati su ustaše, op. ur.). Zato sam ubrzo takve rasprave počinjao tvrdnjom kako sam ja ustaša. Uslijedila bi uvjeravanja mojih kolega kako ja to nisam. Tako bi im glavni «argument» bio eliminiran, pa se onda moglo raspravljati i s argumentima. Slično je bilo kada sam 1987. došao u Zagreb. Shvatio sam da je taj «argument» i tu najsnažniji. Zato sam znao u društvu izjaviti kako sam ja ustaša. Nastupila bi konsternacija, a ja bih nastavio: «Znate, ja sam živio u Beogradu, a tamo vam Hrvate djele na ustaše i srpske sluge. A ja vam ne volim biti sluga!» Poslije toga bi i sugovornici rekli da i oni ne vole biti sluge. ".(J.Pečarić)
Add a comment        

Potkategorije

Ivan Raos

Pet, 29-05-2020, 00:36:59

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.