Hrvate su Britanci izručivali, a Bugari spašavali

 

U ponedjeljak, 22. ožujka 2010., održana je tribina Hrvatskoga kulturnoga vijeća na kojoj su predstavljene knjige dr. sc. Miroslava Međimorca «Izvršio sam zapovijed, odveo sam u smrt 900 Hrvata» i Diane Glasnove «Ratnici milosrđa». Obje knjige nas vraćaju u vrijeme neposredno nakon svršetka II. svjetskog rata u Europi, u dane kada je jugoslavenska vojska masakrirala razoružane hrvatske vojnike i mnoštvo civila kod Bleiburga i na Križnim putovima.

HKV

Uvodni govor održao je dugogodišnji saborski zastupnik Ante Beljo, dajući okvir u kojemu su se odigrala zbivanja opisana u knjigama. U Koruškoj se početkom svibnja 1945. našlo oko dva milijuna vojnika poraženih vojska (Hrvati, Slovenci, Srbi, Kozaci, Nijemci...) i onih koji su ih slijedili, civila, žena i djece. Po dokumentima koji su danas poznati, Hrvata je – vojnika i civila – bilo čak pet stotina tisuća. Najveći broj njih našao se u zoni koja je bila pod nadzorom Britanaca, a tek manji na sjeveru pod nadzorom Amerikanaca.

Što se potom događalo, uglavnom je poznato – Britanci su izručili Hrvate (Slovence i Srbe) jugoslavenskoj, Titovoj armiji, a Kozake Rusima. Uslijedila su masovna, bestijalna pogubljenja, poglavito na teritoriju Slovenije.

Britanci i dan-danas skrivaju dokumente koji svjedoče o njihovu podlom činu, pa je svojedobno i grof N. Tolstoy izgubio parnicu jer nije mogao doći u posjed dokumenta koji bi dokazao njegove tvrdnje o ratnom zločinu.

Pretorijanac obuzet grizodušjem

U knjizi «Izvršio sam zapovijed, odveo sam u smrt 900 Hrvata» (izdanje National Security and the Future», glavni urednik prof. dr. Miroslav Tuđman), dr. sc. Miroslav Međimorec opisuje sudbinu devet stotina Hrvata koji su se još 24. svibnja 1945. nalazili u Austriji, u blizini Salzburga, toliko sjeverno da su se osjećali sigurnima, to više što je vrlo blizu bila i granica američke zone. Radilo se o feldžandarmeriji, vjerojatno pod zapovjedništvom generala Pečnikara.

HKV

Poručnik kraljevskog topništva Bernard O Sullivan koji se početkom rata bio dragovoljno javio u britansku vojsku (domovina mu je Južna Afrika) dobio je toga svibnja 1945. zapovijed da 900 hrvatskih vojnika preveze na jug i preda ih jugoslavenskoj armiji. Kada je došao do Radstadta gdje su logorovali Hrvati, bilo je jutro. Hrvatski je svećenik služio misu. Poručnik Sullivan pričekao je da završi misa, časkao je s trojicom hrvatskih generala i pušio njihove (kako piše) turske cigarete. Sullivan nije puno znao o Hrvatima niti o događajima na jugu u vrijeme rata, pa su mu generali objašnjavali na francuskom, a prevoditelj prevodio na engleski. Bio je impresioniran njihovom disciplinom i civiliziranim ophođenjem. Hrvatski vojnici nisu bili razoružani – ušli su u kamione s oružjem i to će svoje oružje zadržati do kraja.

Gotovo do kraja Hrvati su bili uvjereni da ih voze u logor u Italiju. Sullivan je putem pokušao uvjeriti pretpostavljenoga časnika kod kojega su se zadržali jer su zalutali u kišnoj noći – da Hrvate ne izruče partizanima, ali je ovaj odbio. Kada je kolona kod Villacha skrenula prema jugu, i hrvatskim je generalima postalo jasno da će biti izručeni komunistima, pa se jedan od njih izgubio u noći, ali su druga dvojica ostala s vojnicima i podijelila njihovu sudbinu.

Poručnik Sullivan tek je koju godinu poslije rata postao svjestan da je Hrvate poslao u smrt. Obuzet grizodušjem dao je u dva navrata izjave pod prisegom, u želji da se dozna puna istina o britanskom postupanju, to više što je toga dana kada je predao Hrvate već bila na snazi Alexanderova zapovijest da se prestane s izručenjima.

U vrlo zanimljivom poglavlju o suradnji Britanaca i Jugoslavenske vojske čitatelj će naći opise osoba koje su s jedne i druge strane sudjelovale u pripremi genocida nad Hrvatima.

Bugarska vojska i Hrvati

Kao što je poznato, bugarska je vojska ušla u Sloveniju, a potom u Korušku u sastavu III. ukrajinskog fronta, koji je bio izravno podređen sovjetskoj vojsci. U knjizi «Ratnici milosrđa» bugarska novinarka (sada živi u Zagrebu) opisuje kakav je bio odnos Bugara prema hrvatskim zarobljenicima. Naime, viši časnici bugarske vojske – koji su već dobro znali kakva će sudbina zadesiti Hrvate ako ih predaju Titovim snagama – tražili su izlaz. Zahtijevali su da Hrvati ostanu njihovi zarobljenici, pa su u stožeru generala Tarasova našli i zagovornika te ideje. Izručenje je na neko vrijeme zaustavljeno, no tada se umiješao ruski general Tolbuhin koji je zapovjedio da sve «ustaše» treba izručiti 3. jugoslavenskoj armiji, s potpunim naoružanjem. Kako bi (valjda Bugarima) objasnio tko su «ustaše» izrijekom je objavio da su «ustaše svi Hrvati rođeni u Jugoslaviji»(!).

HKV

Zabilježeno je i da su jugoslavenski vojnici preko glava i leđa Bugara koji su sprovodili Hrvate pucali po zarobljenicima i ubijali ih usprkos prosvjedima bugarskih časnika. Neke su Hrvate Bugari ipak uspjeli spasiti – osamdeset časnika i dočasnika presvukli su u njemačke odore. Bugarski stožer bio je u to vrijeme u Leibnitzu.

Do sada ispričano samo je manji dio vrlo zanimljive knjige Diane Glasnove, koja će biti objavljena i na bugarskom jeziku. Vrlo temperamentna i upućena D. Glasnova izazvala je oduševljenje u prepunoj dvorani «Hrvatskoga slova», to više što je «pogled izvana» na hrvatsku zbilju i prošlost bio zapanjujuće točan i iskren. Za potomke onih Hrvata koji su služili u Hrvatskoj mornarici na Crnom moru, bit će interesantan dio o njihovu boravlu u Varni, gdje su poznata ljetovališta, i naklonost Borisa III. koji je Hrvatskoj mornarici «dao» Crno more jer im je Jadransko bilo nedostupno zbog talijanskoga straha. Tu je također i epizoda o pogibiji nekoliko desetaka Hrvata na Azovskom moru, stradalih u eksploziji, kao i priča o hrvatskim pitomcima u Sofiji.

U svakom slučaju, knjiga će – sudeći po reakcijama publike na predstavljanju – biti razgrabljena, kao i knjiga Mire Međimorca.

Hrvoje Hitrec

Sri, 16-10-2019, 15:23:40

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.