Prešućivanje javnoga znanja u projektu demonizacije Domovinskog rata

Objavljujemo tekst izlaganja prof. dr. Mate Ljubičića "Prešućivanje javnoga znanja u projektu demonizacije Domovinskog rata" na okruglom stolu "Informacijski rat protiv oslobodilačke operacije "Oluja"", održanom u petak 9. svibnja 2008. godine u Hrvatskom institutu za povijest. U vrlom zanimljivom izlaganju o manipuliranju informacijama u hrvatskom medijskom prostoru, što je tema kojoj se i mi često vraćamo na ovom Portalu, autor iznosi i konkretne brojke i podatke koje dovoljno govore same za sebe.

Prešućivanje javnoga znanja u projektu demonizacije Domovinskog rata

Uvod 

Ulaskom u XXI stoljeće, sve srednje i male države svijeta morale su ući u novu informacijsko tehnološku mrežu velikih igrača, koji obećavaju „novu civilizaciju“ u svjetlu „javnoga znanja“. Svaka država bez odgovarajuće nacionalne strateške informacijske i komunikacijske politike ne će biti u stanju sudjelovati u globalnom informacijskom društvu.

Da bi se projekt globalnoga informacijskog društva mogao ostvariti, jedno od najvažnijih novih ljudskih prava postalo je pravo na slobodan pristup informacijama.

Ponukan upozorenjem Aleksandra Stipčevića koji u „Sudbini knjige“ kaže: „znanje je hvaljeno, voljeno, traženo i čuvano, ali isto tako znanje se mrzi, proganja i zabranjuje, njemu se sudi jer je opsanije od kuge i rata, od potresa i požara …“ . pokušao sam u ovom radu provjeriti sudbinu javnog znanja u Hrvatskoj na uzorku praćenja i prezentacije kulturnih zbivanja.

Metode i rezultati istraživanja

Cilj ovog rada bila je provjera skupljanja, distribucije i redistribucije javnoga znanja, iz područja hrvatskih kulturoloških zbivanja, od producenta do zadnjeg korisnika novih spoznaja.

Izvor podataka bila je Hrvatska informativna novinska agencija (HINA), koja skuplja, oblikuje i distribuira nove informacije do redistributera koji su dužni elektronskim ili tiskovnim putem obavijesti proslijediti do svakoga gledatelja, slušatelja ili čitatelja.

Vijesti nacionalne agencije HINA redistribuira do zadnjeg korisnika 12 dnevnih novina, 8 tjednika te 38 radio ili televizijskih postaja. Ostale brojne korisnike Hinina servisa nisam obradio jer su zanemarivi u transferu zanja do opće populacije.

Koristeći bazu „Eva“ pratio sam život novih informacija iz hrvatskoga kulturnog područja od HINE do korisnika za razdoblje 1. siječnja 2007. godine do 29. veljače 2008. godine. Sve obavijesti razvrstao sam u dvije skupine, one koje promiču i jačaju hrvatski kulturološki identitet, a druge koje ga potiru ili razaraju. Kroz promatranih 14 mjeseci, u rubrici kultura, HINA je obradila i objavila 307 vijesti iz Hrvatske. Od tog broja 223 (73 ) vijesti bile su na crti promicanja hrvatskoga kulturnog identiteta, a 84 (27%) vijesti bilo je o događajima koji ga niječu ili omalovažavaju. Neugodno iznenađenje otkrivamo u podatku, da od 223 hrvatski promotivna teksta, novine, radio i televizijske postaje prenijele su samo 48 (21%) obavijesti do čitatelja ili gledatelja, a kod vijesti koje prenose protusuverenistička stajališta, stanje je potpuno obrnuto, od 84 „termitska“ uratka javnost je o tome obaviještena u 82 (97%) slučajeva.

Rasprava

Razmatrajući informacijski rat protiv oslobodilačke operacije „Oluja“ moramo se vratiti u devedesete godine prošlog stoljeća. Raspadom totalitarne komunističke tvorevine Jugoslavije 1991. godine, djelovi međunarodne zajednice pokušavaju poništiti neovisnost novonastalih demokratskih država i to pod plaštom „regionalnih“ balkanskih integracija . Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman najveći dio svoje energije u razdoblju 1996. – 1999. godine, trošio je na raskrinkavanje ciljeva i metoda zaplotničke politike stvaranja nove, zapadno-balkanske tvorevine.

Strana središta moći, predvođena uglavnom Britancima, prvo su metodom ispitivanja javnoga mnijenja odredili vrijednosnu ljestvicu hrvatskog naroda. Na prvom mjestu je bila vjera u Boga, na drugom povjerenje u predsjednika države i treća je bila vjera u hrvatsku vojsku. Ova detekcija je u slijedećem razdoblju i odredila tri glavna napadajna cilja. To znači kako je operativno izvedeno postupno preuzimanje ključnih mjesta u proizvodnji i redistribuciji vijesti u hrvatskom medijskom prostoru.

Završni prevrat u preuzimanju hrvatskoga obavijesnog prostora dogodio se poslije 3. siječnja 2000. godine. „Gospodari „ javnog komuniciranja sotoniziraju katoličku crkvu u Hrvata, prvog hrvatskog Predsjednika i sve pripadnike hrvatske vojske iz razdoblja Domovinskog rata. Dakle, detuđmanizacija je postala zajednički nazivnik tog projekta razhrvaćivanja Hrvatske.

Završni udarac samostalnosti hrvatske države treba se odigrati na politički montiranom sudskom procesu osloboditeljskom vojno-redarstvenom pothvatu „Oluja“, koji se odigrava u Den Haagu.

U optužnici trojici hrvatskih generala Gotovini, Markaču i Čermaku, za zajednički zločinački pothvat optužuju se i svi znani i neznani sudionici Domovinskoga rata, njih nešto više od pola milijuna, kako bi se u slučaju proglašenja krivnje, Hrvatskoj oduzelo pravo na samostalno upravljanje državom. U tom sklopu, pod nazivom “senzibiliziranje javnosti”, provodi se medijska indoktrinacija pučanstva i javno ozloglašavanje prvoga Predsjednika, Katoličke Crkve, a postupnom i medijskom taktikom preko filma, književnosti, tv-dokumentaristike i t.d. sugerira se kako su hrvatski branitelji bolesni, ludi i pokvareni.

Sve navedene činjenice možemo naći znanstveno obrađene u tri zbornika radova „Haaški sud zajednički zločinački pothvat – što je to“; zbornik radova „Hrvatska i zapadni Balkan“ kao i u referatima admirala Davora Domazeta Loše, dr. Zdravka Tomca, Antuna Vrdoljaka, Zorana Vukmana, Mate Kovačevića i dr.Miroslava Tuđmana.

Zastrašujuće djeluju rezultati brojčane raščlambe proizvodnje, distribucije i redistribucije hrvatskih kulturoloških vijesti na 14-mjesečnom uzorku.

Očekivano nalazimo na 3/4 ili 73% hrvatski promotivnih vijesti, ali samo 1/5 ili 21% tih vijesti je redistribuirano do čitateljskih konzumenata, slušatelja ili gledatelja. Ali zato 97% protusuverenističkih uradaka je proslijeđeno do zadnjeg konzumenta. Imena prešućenih i promoviranih autora ukazuje na savršenu boljševičku cenzuru.

Prešućeni autori: Tomac, Vuletić, Vuković, Ricov, Strižić, Ivan Pavao II, Pavletić, Mikuljan, Čić, Vranjicani, Balog, Vrančić, Veselica, Vujić, Tolić, Krpina, Benedilt XVI. i mnogi drugi.

Promovirani autori: Pusić, Supek, Krmpotić, Savičević, Ćimić, Josipović, Desnica, Gilić, Brešan, Petlevski i drugi.

Nevjerojatno ali nažalost istinito je sustavno prešućivanje propovjedi kardinala Bozanića kad su imale nacionalne i povjesne poruke.

Raščlanjujući sveobuhvatnost informacijske blokade dolazi se do jasnoga zaključka kako je osmišljeno i sustavno postavljena mreža „protunacionalnih“ cenzora na uredničke položaje u svim medijskim kućama po hrvatskoj državi. Najnoviju demonstraciju svoje moći suvremeni cenzori pokazali su totalnom medijskom blokadom trodnevnoga znanstveno stručnog skupa „More – hrvatsko blago“, na kojem je nastupilo 120 akademika, znanstvenika i stručnjaka u organizaciji Matice Hrvatske (23. – 25. travnja 2008.), koji su između ostaloga raspravljali o ključnim pitanjima opstanka hrvatske države, njezinoj usmjerenosti na pomorstvo, međudržavnom razgraničenju sa susjednim zemljama, ZERP-u, pitanju primjene isključivoga gospodarskog pojasa te očuvanju hrvatskoga Jadrana kao ključnoga prometno-turističkoga i ekološkog oslonca cijele srednje Europe.

Unatoč svim mjerama boljševizacije transfera javnog znanja koju provode „anacionalni“ cenzori, istina uspjeva probiti postavljene prepreke i zahvaljujući vrijednim pojedincima, kulturnim udrugama te novim tehnologijama raskrinkavaju se bolesnoumne optužnice hrvatskom narodu u Den Haagu.

prof. dr. Mate Ljubičić