Ivan Aralica: Problem nijekanja Tuđmana
- Detalji
- Objavljeno Srijeda, 16 svibnja 2012 18:00
Sa svečane akademije kojom je u organizaciji UHIP-a 14. svibnja u Zagrebu obilježena 90. obljetnica rođenja prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana donosimo izlaganje akademika Ivana Aralice.
Izlaganje Ivana Aralice s akademije povodom 90. obljetnice rođenja dr. Franje Tuđmana
Kad mi je bilo dano da nad otvorenom rakom Predsjednika Tuđmana, posljednji, kažem ukratko nekoliko riječi, jer u toj prigodi dugi govori ne priliče, našao sam se u muci što iz bogate riznice njegova života odabrati i istaknuti kao posebnu vrijednost, vrijednost bez koje se njegovo temeljno djelo, nastanak suvremene hrvatske države, ne bi moglo ostvariti. Od nekoliko mogućnosti odabrao sam njegovu politiku nacionalnog pomirenja, uz veliki rizik da me se shvati kao frazera, jer 
sam bio uvjeren da bez politike nacionalnog pomirenja državu u ovakvom obliku gotovo da ne bi mogao ostvariti. Tuđmanove porukePredmet je za političku raspravu u kolikoj smo se mjeri nakon njegova odlaska držali načela nacionalnog pomirenja i koliko smo slušali riječi poruke koja je iz te politike proizlazila, da moramo ljubiti jedni druge, jer nas, ne ljubimo li se međusobno, nitko drugi nema voljetiDa se na to odlučim bio je i jos jedan valjan razlog! Govoreći o pomirbi, čisto političkoj kategoriji, imao sam u vidu i pomirbu kao evanđeosku kategoriju, imao sam u vidu ono mjesto u evanđeljima kad Učitelj predaje posljednje poruke svojim učenicima.
Koliko god se koga dojmilo smionim, učinilo mi se to mjesto iz evanđelja usporedivim s politikom nacionalne pomirbe. Nisam vidio čovjeka koji bi hrvatski narod onoliko volio koliko ga je Tuđman volio. Volio ga je koliko taj narod zaslužuje da ga se voli i preko toga! Toliko da mi se učinilo kako se iz njegova ustrajavanja na politici nacionalnog pomirenja, dok je živio, može izvuči poruka koja će, upučena hrvatskom narodu kao posljednji pozdrav, glasiti isto onako kao što je na posljednjoj večeri glasila poruka Učitelja učenicima: Kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.
Predmet je za političku raspravu u kolikoj smo se mjeri nakon njegova odlaska držali načela nacionalnog pomirenja i koliko smo slušali riječi poruke koja je iz te politike proizlazila, da moramo ljubiti jedni druge, jer nas, ne ljubimo li se međusobno, nitko drugi nema voljeti.
Svjedoci smo, međutim, da tijekom proteklih godina otkako nije među nama, ništa tako sustavno nije napadano i dovodeno u pitanje kao nacionalno pomirenje. I kao politička pragma i kao izvorište poruke da ljubimo i pomažemo jedni druge! Na trenutke se stiče dojam da sve što se čini - a pogotovo što je urađeno ovih zadnjih nekoliko mjeseci - čini se samo zato da se nacionalna pomirba 
razbije i narod rascijepi, ne na dva, nego na stotinu dijelova. Čini se to na mnoštvo rafiniranih i grubih načina, a najviše tako da se pokušava zatrti spomen na Tuđmanovo ime kao preduvjet zatiranja njegova djela.
Zanijekali, zatajili, zaobišli i prešutjeli
Detuđmanizatorima se od početka do danas činilo da oživljavanje njegova imena oživljava i njegovo djelo, pa se bez potiskivanja u zaborav toga imena njegovo djelo u zaborav ne može protjerati. I kad je to s tim imenom i tim djelom tako kako sam kazao, postoji potreba da se jos jednom oslonim na tekst evanđelja, na ono mjesto kad se Petar na posljednjoj večeri zaklinje Učitelju da će i svoj život dati za njega, a Učitelj mu odgovara: Zaista, zaista, kažem ti, sigurno pijetao neće zapjevati dok me tri puta ne zaniječeš.
Nemoguće je kategorizirati i nabrojati sve one koji su tijekom proteklih godina Tuđmana zanijekali, zatajili, zaobišli i prešutjeli. Otkako nas je napustio do današnjih dana, kad su pijevci iz kukuriku legla toliko glasno kukurijeknuli da su i začepljene uši mogle čuti kako svojom zorom najavljuju naš sumrak! Bez pretenzija da sve negatore svrstam u grupe i nabrojim, nabrojit ću ih tek nekolicinu i nasuprot njima, negatorima, samo jednog jedinoga koji TuđmanovoTko nije?Pa, kod tolikih što ga niječu i zaobilaze, tko je taj, jedan jedini, koji ga nikada nije zanijekao i zaobisao? To je onaj čije je pomirenje tražio, to je onaj na čijem je pomirenju stvorio državu ime nikad nije zatajio. Ni prije nego su kukuriku pijevci zapjevali ni nakon toga, ovih dana!
Nijekali su ga oni koji su imali dobre namjere kao i on, ali ih nisu znali ostvariti kao što ih je on ostvario, a taština im nije dopuštala da se uključe u političku formaciju kojoj je on bio na čelu.
Zanijekali su ga oni koji su s njim išli dio puta prema ostvarenju hrvatske države, ali su ga napustili, jer tu državu, opterećeni prošlošću građenu na diobama, nisu pristajali graditi na nacionalnom pomirenju.
Presućivali su ga oni koji su mislili, kad su nakon njegove smrti došli na vlast, da će njegovo djelo prisvojiti, a ime sa stranica povijesti, da bi tamo upisali svoje, izbrisati tako lako kao što se mokrom spužvom sa skolske ploče briše pismo napisano kredom.
Nijekali su ga, u cijelosti ili u dijelovima, oni
kojima je odricanje od njega trebalo poslužiti da bi se, neopterećeni identifikacijom s njim, lakše uključili u političku garnituru koja ga je oduvijek nijekala.
Nijekali su ga i blatili oni koji su tim nijekanjem i blaćenjem krili vlastitu ništavnost i umočenost u blato do grla.
Nijekali su ga i oni kojima je ograničena pamet priječila da shvate što u konačnici sva ta nijekanja znače.
I, najzad, zaobilazili su ga oni koji su došli na njegovo mjesto uz oslonac na njegov lik i djelo, ali su njegov moralni potencijal zloupotrijebili i počinili nezakonita djela s nesagledivo lošim posljedicama.
Pa, kod tolikih što ga niječu i zaobilaze, tko je taj, jedan jedini, koji ga nikada nije zanijekao i zaobisao? To je onaj čije je pomirenje tražio, to je onaj na čijem je pomirenju stvorio državu i to je onaj komu je slao poruke neka voli sebe sarna, jer ne 
bude li se sam volio, ni drugi ga neće voljeti. Taj narod, kad god bi mu se pružila prilika da se oglasi o Tuđmanu i njegovu djelu, u kom god to obliku bilo, i prije smrti i nakon nje, davao mu je osamdeset postotnu podršku.
I, kad je tako, u čemu je onda problem toga nijekanja, kad ono, koliko god ga bilo, ne teži više od dvadeset postotaka narodne podške? U tomu što politički predstavnici onih dvadeset posto protivnika i hrvatske države i njena duhovnog izmirenja, zahvaljujući tom nijekanju, prešućivanju i zaobilaženju Tuđmanova djela i imena, već po drugi put preuzimaju vlast da bi nam suton otkukurijekali kao zoru. U tomu je problem nijekanja!
I zato na devedesetu godišnjicu njegova rođenja usuđujem se reći:
Ne niječite ga, jer se on, bez štete za onoga tko ga niječe i za sve nas, ne da ni u dijelu zanijekati, a nekmoli u cijelosti.
Akademik Ivan Aralica
Na STAROM SUSTAVU KOMENTIRANJA VIŠE NIJE MOGUĆE POSTAVLJANJE NOVIH KOMENTARA
Zato molimo sve one koji se još nisu prebacili na novi sustav da to što prije učine, a mi ćemo s naše strane vrlo rado pomoći u slučaju problema. Za pomoć samo se treba javiti na admin@hkv.hr.
Za komentiranje u novom sustavu Disqus potrebno je biti registriran na jednoj od tri socijalne mreže, Facebook, Twitter ili g+ (Google), odnosno imati korisnički račun na samom Disqusu. S takvim korisničkim računom svatko se može prijaviti u sučelju za komentiranje Disqus i postavljati svoje komentare.
Komentirajte
Radio i TV
Poveznice
Snalaženje
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".
Posjetitelji
Imamo 195 gostiju i 4 članova online
Prijava
Preporučite članak
'+1' na Googleu
Kolumne
Lijepa Naša
HEADER
Naime, ako pogledamo politička događanja u Hrvatskoj u zadnjih, nešto više od 10 godina, vidjet ćemo neprekinut slijed izdaje hrvatskih nacionalnih interesa, počevši od prvog detuđmanizatora Žepe Bevande, Račana, Sanadera, Yusipovića, Milanovića, pa do svih ovih današnjih kandidata za predsjednika HDZ-a, izuzev prof. dr. Kujundžića, koji su obnašajući najviše funkcije u hijerarhiji državne vlasti mišlju, riječju i djelom provodili detuđmanizaciju , točnije dekroatizaciju Hrvatske.
MIJO F
preporod
3 korisnika
74 gostiju
Veliki pozdrav mojim političkim istomišljenicim a, velikim štovateljima našeg Franje.
Strikane, di su nam Vava i Zagalo?
Dokada ćete šutjeti o ovome?
Nije valjda da vas je strah da će vas optužiti za "govor mržnje"?
Boljunac
MIJO F
bosanac
Živjeli Hrvati!
4 korisnika
87 gostiju
Izbrisano Admin. Molimo bez mržnje.
Nas koji smo u krvi stvarali državu nitko nije tribao miriti,mi nismo pitali tko je čiji i nismo brojili nikome krvna zrnca.
I zato poštovani akademiče danas nas djele crveni fašisti, a djele nas jer su dobro uhljebljeni na grbači ovog jadnog naroda, crvena mafija koja je opljačkala državu i narod želi podjele, podjele kojih u narodu nema.
U hrvatskoj nema zmija, zmija je cjeli narod, Bog nek pomogne crveno mafijaškim fašistima od narodne odmazde koja slijedi,a slijedi to je neminovno.
Kad bi se mene pitalo redoslijed bi bio ovaj : 1. DR Kujundžić, 2. Domagoj Ivan, krajnje neprikladnog prezimena, Milošević. I nitko drugi.
Kosorica nije osoba formata koji može unijeti korijenite promjene u HDZ-u. Milinović je isti kao i Kosorica. Karamarko je enigma. A s enigmom ne valja mati posla. Nitko ne zna što taj čovjek stvarno misli. On je kao zatvoreni sanduk.
Jaaa misliiim...da bi najbolji kandidat bio...Prof.dr. Pero Kvrgić...:)))
Možda bi on, svojim monologom, mogao potaknuti naciju na razmišljanje...
P.S. Bok Socrates, trenutačno sam u depresiji pa mi samo ovakve bedastoće padaju na pamet...:)
..ali ja samo odlično identificiram, lociram, hapsim i transferiramudbaško-neočetničke uljeze..haha..admine..pa mrzitelj svehrvatskog, a poglavito povijesnog hrvatskog VELIKANA je upravo Miljenko Jergović..
..koji je tu svoju mržnju protiskivao i proklamirao i još uvijek, putem tiskanog medija, elektroničkog i OTVORENO na tzv. javnoj i državnoj TV-e kući.napr..kult ličnosti, diktator s Markovog trga ili Pantofćaka, lešina sa Mirogoja..itd..itd..(nisam čuo niti jednog hrvatskog, ali hrvatskog intelektualca, koji je to nazvao govorom mržnje ili govorom vrijeđanja čovjeka,a i jednog naroda, koji bi i danas da je ŽIV ili da mu USTAV dozvoli SVE pobjeđivao na političkoj sceni i to u prvom krugu od tog istog NARODA!!!..
Citat:..to je uistinu GOV OR MRŽNJE, ali ja to ne doživljavam tako..jer takove osobe su poremećene..sim ptomatično je, a to sam i potcrtao..ime i prezime(zbog tri Ostojića u tzv.VLADI u ovoj Soroševoj republici..kako Hitrec kaže..sve Srbi pokoji 'zapadnobalkans ki' hrvat..haha) i zašto su se osokolili(jer ovog tipa policija nalazi za 2 sata)..taman posla, pa da ide u zatvor, neka mu duša trune u jalu za ČETNIČKOM državom tkz.Jugoslavijo m..i to na SLOBODI..haha
CITIRAO sam kršćanske (znači ne samo katoličke)misti ke bar stotinu puta ovdje..napr. kako lju biti neprijatelja svog..itd. .itd..pa to se treba učiti cijeli život..prvih 500-ina komentara mi nije zbrisano niti jedno slovo, a sad cijeli komentari??..i znadem zašto?..pa ECCE HOMO intervenira preko svojih udbaških i to organiziranih protuhrvatskih spletkaroša..ka d ponovno izmakne SVE kontroli???..ne ma više nazad, niti ti repetiranje parabola pita jesi li ti intelektualac ili si ratar ili ribar..haha
Prvo, sama ideja o javnom sučeljavanju u Hloverkinoj emisiji je budalaština bez premca. Nisu ovo parlamentarni izbori, javnost ne odlučuje ništa. Čak ni članovi stranke, samo njihovi izaslanici. Kakvo javno sučeljavanje na unutarstranački m izborima?!
Zatim, to da su se „oni koji nisu sudjelovali sami eliminirali“ je iskaz vašeg totalnog bijega od stvarnosti i nepoznavanja političkog marketinga. Ovo dvoje su, sasvim ispravno, zaključili (ili ih je, što je vjerojatnije, savjetovao netko tko zna) da sučeljavanjem ne bi dobili ništa, a mogli bi ponešto izgubiti, izložiti se neugodnim pitanjima. Njima to ne treba, igraju tamo gdje je bitno i gdje oni diktiraju pravila. Znaju da nikakve ekstaze boljunaca, mija, preporoda, gojmira i drugih, izazvane ponavljanjem ispraznih fraza na javnoj televiziji, na izborima neće značiti apsolutno ništa. Ali će zato rad sa samim izaslanicima odlučiti sve. I Karamarko i Jadranka u ovoj igri imaju nedohvatljive prednosti – Karamarko je po definiciji i backgroundu iznimno vješt u skrivenim igrama, a Jadranki je na raspolaganju stranačka infrastruktura.
Gubitnicima ostaju Hlo i javnost.
Dakle, Boljunac, još jedan komentar iz vaše serije „što je babi milo...“ Ne dvojim da je ovakvo nešto neophodno Kujundžiću, pa i Miloševiću. Relativno su nepoznati stranačkom članstvu, bacaju mrežu široko (a najšire je putem javne televizije), pa – možda neka ribica i zaluta. Ali, prava igra se odvija negdje drugdje, daleko od očiju javnosti i članova stranke.
I, pobogu Boljunac, ne čini li vam se pomalo drskim i nekulturnim bilo čije prezime nazivati neprikladnim? Pa, u hrvatskom javnom prostoru imamo i Šešelja, i Miloševića i mnoge druge... vi idete čak korak dalje od nacionalista, korak dalje i od vaše već legendarne podjele Zagrepčana na stare i nove, vi sad diskriminirate ljude i na osnovu prezimena! Priznajem da mi je ta vaša crta dugo ostala nezamijećena. Čovjek uči dok je živ.
Svaki dan, htio -ne htio, moram korigirati svoju predodžbu o inteligenciji dotičnoga. Sad mi je jasnije zašto jaše na beznačajnostima i ispravlja komentarore kad nešto pogriješe u pisanju, kad nsu jasni i sl.
Eto, našao niz nedostataka u mojem komentaru i u meni kao osobi.
Pođimo redom :
1. Priznajem da je prejaki izraz da su se eliminirali oni koji nisu sudjeloivali u sučeljavanju, ali bez sumnje nesudjelovanje u sučeljavanju pokazuje njihovu slabost. Boje se da bi u sučeljavanju nešto važno izgubili. Vjerojatno bi izgubili na ugledu u široj pa i u HDZ-ovoj javnosti. Jer, zaboga HDZ-ovci su vjerojatno najbrojniji gledatelji sučeljavanja pa tako i izaslanici za izborni Sabor stranke. I sam priznaje " da sučeljavanjem ne bi dobili ništa, a mogli bi ponešto izgubiti, izložiti se neugodnim pitanjima."
2. Veli da je sučeljavanje budalaština bez premca. U normalnim okolnostima bi to bilo tako, ali kad se igra " tamo gdje je bitno i gdje oni diktiraju pravila", tada to više nije budalaština, nego pravi način kako se suprotstaviti igri iza leđa "tamo gdje je bitno i gdje oni diktiraju pravila."
3. Rad sa "samim izaslanicima će odlučiti sve." Hm, hm, pa tko su ti izaslanici ? Jesu li to neki robotizirani ljudi koji nemaju veze s okolinom, sa svojim obiteljima, prijateljima, susjedima i zar ti izaslanici ne gledaju Otvoreno kad im se kandidati nadmeću kao mogući čelnici HDZ-a ? Zar nisu drugi kandidati radili sa izaslanicima ? Iako ih je Kosorova izbacila iz stranačkih prostorija ! To su pravila igre koja ona diktira. Diktira ? Jest, diktira. Tako veli Ecce Homo.
4. Karamarko je iznimno vješt u skrivenim igrama, a Kosorovoj je na raspolaganju stranačka infrastruktura. To su neosporno njihove osobne kvalitete koje im daje prednost pri izboru prvog čovjeka stranke. To ističer Ecce Homo. Bit će da je to tako. Taj nije svjestan da ih time optužuje kao apsolutno neprikladne osobe za čelnika stranke.
5. Milošević je za Ecce-a sasvim prikladno ime za čelnika HDZ-a. Tako bi bio i neki pravog hrvatskog prezimena npr. Pavelić za prvog predsjednika neovisne Hrvatske, umjesto nekog tamo Franceka s prezimenom s njemačkim prizvukom - Tuđman. Ecce Homo bi bio sretan da je još jedan Pavelić na čelu hrvatske države. Kladim se u to. Iako mu je to svejedno, tu bi mu proradili osjećaji. A što bi tek na to rekli brojni - "antifašisti".
Jest, baš bi lijepo zvučalo: " predsjednik HDZ-a Milošević je položio vijenac na grob narodnih heroja na Mirogoju i slične vijesti. Mogao bi promijeniti prezime npr. u Guzibad ili nekog sličnog značenja.
Uostalom, zašto glumice, ponekad pisci, političari , uzimaju umjetnička imena odnosno imena pod kojima nastupaju u javnosti ? Je li to zato jer se srame svoga imena ili zbog nekog drugog razloga ?
A kad ja postavim to pitanje - nađe se netko tko me proglasi da sam korak dalje od nacionalista.
***Admin
***Admin
A vi o sučeljavanju, pa još javnom. Glupost.
Jer svaki prosječno pismen čovjek zna da je onaj koji se izrugiva svemu i svakomu bez obzira o komu ili o čemu je rieč, zapravo duboko izfrustrirana osoba i vriedan svakoga žaljenja.
Da ti uzput malo objasnim što je to što svaki prosječno pismen čovjek može razumieti
Jedna od razvojnih faza je analna (progooglaj malo za taj pojam); to je onaj koji kada prieđe tiekom svoga razvoja iz te fazu u drugu, nema nikakve potrebe da bi kao odrasla osoba doslovno ‘’srao’’ (nedavno sam gledajući jedan od nastavaka serije ‘’Larin izbor’’ doznao kako bi se to na srbskom jeziku reklo ‘’kenjao’’) po onima s kojima se ne slaže. Na žalost, iako su kod nas takvi dosta rietki (malo sam ih u životu sreo, bar u onom krugu u kojemu se i sam krećem), ali se ih ipak, kao što vidimo, može više puta sresti.
Zato ti predlažem da počneš prvo sa rieči ARGUMENT, kako bi mogao bolje shvatiti što ta rieč znači.
Kako se u svakoj boljoj propovjedi može čuti (zato treba ići u crkvu), nitko nije izgubljen, ako samo pokuša pronaći bolji put.
(Ovaj tekst izvorno nije moj, iako sam ga malo doradio specialno za rečenoga EceH-a, pa se nadam da mi autor ne će zamjeriti, ako ga budem rabio u sličnim prigodama. A autoru se od srdca zahvaljujem na savršenoj prosudbi!)
Moj naklon tebi prijatelju Mijo (Faust)- Izumitelju iz Zlatne Slavonie (da imamo pravu-hrvatsku vlast i Japanci bi se oko nje otimali-mogli bi hraniti pola Europe i još bi i za nas ostalo, a Hrvatski Mučenik pl. Milan Šhufflay bio bi presretan!), koji će, ako Bog bude htio (a vjerujem da bude), spasiti mnoge bolesnike koji nakon težke operacie još uviek moraju nositi one nepraktične vrječice, koje još i vrieđaju osbnost ionako već dosta povrieđenoga pacienta!
I mnogi Hrvatski i Svietski Velkani su počeli sa nekoliko svojih izuma, da bi kasnije postigli svietsku slavu!
Samo onda kada će naši Izvrstnici dobiti i odgovarajuću medijsku pozornost kao i svekoliku pozornost Hrvatskoga Naroda, samo onda će i Hrvatska i Hrvatski Narod u jednom prirodnom miljeu moći PROSPERIRATI!
PS. Pokušaj nekako sa svojim izumima upoznati gdina Tomislava Nurenberga ili Pavunu, vjerujem da ne će naškoditi!
ZA IZVRSTNOST I ZA HRVATSKI DOM UVIEK SMO TU - SPREMNI!
(Ivan Aralica: Moji prijedlozi za spas HDZ-a
Nedjelja, 12. veljače 2012. )
Došlo je vrijeme da se ta stranka (HDZ) oslobodi komunističkih duhovnih naplavina!
Prvo sadržaj
Tek kad se HDZ prestroji i ozdravi,
-treba se sučeliti sa svojim političkim protivnicima
trenutnim nositeljima državne vlasti.
-->Ići obrnutim redom, neprestrojeni i ranjivi «zagorčavati dane protivniku koji vlada», bila bi kobna pogreška!
-->Pozicioniran jem HDZ-a kao demokršćanske stranke bio bi definiran i njezin demokratski ustroj i njezin demokratski duh.
-->Ona bi postala istinski demokratska stranka, bez naplavina komunističkog mentaliteta, u kojoj bi temeljne vrijednosti bile poštenje, stručnost, otvorenost, natjecanje u idejama i programima, izbori s više kandidata na svim razinama, supsidijarnost i povezana decentralizacij a, nesebičnost i vlast shvaćena kao trud i žrtva za opće dobro.
-->A ne onako kako je završio sabor na kojemu je, krivotvoreći izbore, za predsjednika izabran Sanader: progonom i pokoravanjem, navodno, poraženih.
– u proglasu za raspisivanje unutarstranački h izbora, u tijeku izbora, u referatima i zaključcima izbornog sabora i u novom Statutu – odreći se svega nevaljalog što je Sanader činio, kvalificirajući to kao kriminal i veleizdaju.
-->To jest kriminal i veleizdaja, od načina na koji je postao predsjednik HDZ-a, preko načina kako je vladao strankom i državom, pa do načina kako je oktroiranjem rukovodstva, pozicioniranjem sebe u doživotno počasnog predsjednika i sramotnim bijegom ponizio stranku i državu.
-->Isto tako, ako ne i drastičnije, treba napraviti otklon od Sanaderova dvoličnog odnosa prema Domovinskom ratu i nositeljima toga rata, hrvatskim vojnicima i časnicima. S jedne strane, deklarativno, gorljivi zaštitnik, a s druge, politika «locirati, identificirati i transferirati»! S jedne strane samaritanstvo, a s druge maćuhinstvo! Odnos prema Domovinskom ratu i onima koji su u njemu pobijedili treba biti zaštitnički, jedinstven i bez zadrške.
Pad Crkve
Dok je teško prosuditi koliko je Crkva kriva za Sanaderov uspon na vlast i provođenje politike klijentizma i korupcije, nije teško vidjeti da je
-Sanader korupcionaškim i klijentističkim ponašanjem doveo Crkvu u delikatan položaj, a njezin utjecaj u politici trenutno sveo na tako nisku razinu kakvu hrvatska Crkva nikada u prošlosti nije imala.
--Moglo bi se reći da je Sanader u Crkvi ostavio i veću političku pustoš i dezorijentaciju nego što ju je ostavio u stranci i njezinu biračkom tijelu, što se reljefno pokazalo na proteklim parlamentarnim izborima.
I što činiti sada, kad su se ta fasciniranost, taj ponos i ta očekivanja, nakon brojnih upozorenja da katastrofa slijedi, urušila i postala moralnom kompromitacijom ? Odustati od utjecaja Crkve na politiku? Ne identificirati se u voenju politike s crkvenim pogledima? Ni jedno ni drugo!
-->Crkva bi trebala naći i snagu i način da u vezi sa Sanaderovim slučajem, ne očekujući ishod sudskog procesa, samo na osnovi onoga što je u politici činio, izgovori «moj grijeh, moj preveliki grijeh.»
>Sanader je HDZ «reformirao» i «detuđmanizirao » na taj način što je, istiskujući iz nje Tuđmanovo političko naslijeđe, stranku učinio politički i svjetonazorski potpuno praznom i neprepoznatljivom.
--Ispražnjeni je prostor ispunio osobnom ambicijom da postane nedohvatljiv, nenadmašan i nedodirljiv, iznad svih i iznad svega, kako bi mogao nesmetano ostvarivati svoje želje za osobnim bogaćenjem i raskoši.
>Otvarajući posao izrade programa,
-->na suradnju bi bilo potrebno pozvati:
sve politički angažirane pojedince,
članove i nečlanove stranke demokršćanske orijentacije,
istaknute članove manjih neparlamentarni h stranaka konzervativnih svjetonazora
i posebno brojne intelektualce iz različitih struka.
>Na stvaranju programa, preko rada Zaklade i na sve druge načine,
-->HDZ bi unutar sebe trebao stvoriti kritičnu masu pameti
koja će postati brana trenutno prevladavajućem neznanju, karijerizmu i koristoljublju.
-->Ta pamet i ta čestitost u mlađem naraštaju, onomu koji je iznio Domovinski rat na svojim plećima
i mlađem od njega, postoji, samo joj treba dati prostora i mogućnosti da organizirano nastupi.
-->Kad stručnjaci napišu program, treba ga poslati u bazu stranke da se o njemu povede široka rasprava,
na isti način na koji je program i napisan.
>U preambuli bi se programa ovoga puta bilo potrebno:
-->u prikladnoj veličini, pozvati na Tuđmanovu političku misao i djelo,
na ono što je pisao i na ono što je učinio.
-->Pri tomu bi trebalo istaći
U programu jedno od ključnih mjesta treba biti
>promjena izbornog zakona za izbor zastupnika u Sabor RH.
Izborno zakonodavstvo pripada najvažnijim političkim i demokratskim institucijama društva. Ono bitno utječe na strukturu i kvalitetu parlamentarnog stranačkog sustava, način formiranja Vlade i stabilnost političke vlasti, odnos birača prema parlamentu, utječe na razvoj unutarstranačke demokracije – o čemu smo dovoljno govorili u ovim natuknicama – i na međustranačke odnose – o čemu ćemo na kraju nešto reći. Jednom riječju, bitno određuje sudbinu političke demokracije u svakoj zemlji.
-->Zastupnici se trebaju birati ponaosob u izbornim jedinicama, većinskim izbornim modelom, u dva kruga sustavom apsolutne većine.
>izbornim zakonom treba se riješiti i klijentističkog etno-biznisa današnjih zastupnika nacionalnih manjina, u čijem je nastajanju Sanader imao nemalu ulogu. Razumije se, ne ostavljajući pri tom hrvatske građane drugih nacionalnosti bez svojih predstavnika u Saboru.
-Hrvatska konzervativna većina, koja premašuje sedamdeset postotaka biračkog tijela, percipira HDZ kao svoju stranku, svoj unaprijed zadani izbor, a ostatak od deset posto, budući da je naše biračko tijelo u osamdeset postotnom iznosu konzervativno, opredjeljuje se za HSS i HSP.
-dvadeset postotaka HDZ-ovih birača od sedamdeset postotnog hadezeovskog biračkog tijela u svakom će slučaju, kakav god on bio, glasati za HDZ-e.
-Preostalih pedeset posto, ako im se HDZ ne sviđa - a na minulim izborima zbog Sanaderove kriminalne i izdajničke politike mnogima se nije sviđao – ili se opredjeljuje za HSP i HSS, ili za neku od malih konzervativnih stranaka ili, uz protest, rezignira i ne izlazi na izbore.
-Neka se nitko ne zavarava, ni poraženi ni pobjednici na prošlim predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Izbornim igrama, krivnjom «crnih» koji su poraženi i krivnjom «crvenih» koji su pobijedili, povrijeđeno je i poniženo više od sedamdeset postotaka hrvatskog biračkog tijela, više od dvije trećine hrvatskog naroda. Zar to nekomu treba?
>Prostor da se u tom pravcu nakon proteklih izbora nešto napravi u okviru Sabora i tako udari temelje koaliciji za naredne izbore nije velik, ali on postoji. I toliki koliki je, trebao bi biti iskorišten:
-->HDZ trebao napraviti prvi korak, sa ciljem objedinjavanja ili bar suradnje dviju stranaka.
Ivan Aralica
Hrvatski list
Natuknica uz tekst
(Autor ovih natuknica ne drži potrebnim ispod njih stavljati svoj potpis – mada, dođe li do potrebe, od toga ne namjerava bježati – prvo, što sam u njihovu oblikovanju nije sudjelovao, a drugo, što ih, prema brojnim pokazateljima, drži stavovima svih birača HDZ-a; i onih koji su, usuprot Sanaderovoj korupciji i klijentizmu, na prošlim parlamentarnim izborima glasali za svoj HDZ-e, i onih koji te snage i volje nisu imali pa su od izbora apstinirali i onih koji su, tražeći izlaz, glasovali, ali za neku drugu desnu opciju i na taj način, jer je ta opcija na izborima propala, pomogli slavodobitnom dolasku ljevice na vlast. )
RSS