Prije koju godinu imali smo priliku čuti zastrašujuću izjavu predsjednika Hrvatske gospodarske komore, Nenada Vidoševića, kako bi Hrvatska trebala uvesti milijun stranih radnika. Nedavno je od SDP-ovog političara Davorka Vidovića stigla još jedna šokantna izjava da bi Hrvatska trebala organizirano i planski uvoziti ljude.

Naime, Hina 7. travnja prenosi SDP-ovu vijest da svake godine Hrvatska gubi grad veličine Bjelovara. Hrvatskoj prijeti demografski slom, upozorio je SDP s tribine „Depopulacija u Republici Hrvatskoj“, ukazujući da bi bez planskog useljavanja radno sposobnog i reproduktivnog stanovništva Hrvatska u idućih 20-tak godina mogla izgubiti više od pola milijuna stanovnika. Iz SDP-a su poručili da negativnu demografsku sliku, po kojoj će Hrvatska do 2031. svake godine gubiti 25.224 stanovnika ili jedan grad poput Bjelovara, odnosno svakoga sata tri stanovnika, neće popraviti ni najbolja populacijska i pronatalitetna politika, već jedino plansko i organizirano useljavanje(!). „Moramo početi razmišljati kako organizirano i planski uvoziti ljude koji će ovdje raditi i rađati(!), ma koliko to grubo zvučalo“, poručio je SDP-ovac Davorko Vidović. U gotovo 20-tak godina samostalne Hrvatske države očito se sve češće promiče pogubna politička ideologija koja želi organizirano i planski uvoziti stranu radnu snagu, umjesto usmjeriti sve društvene i političke snage u hrvatski demografski preporod. Po logici ponude i potražnje očito bi ta 'biološka osvježenja' za Hrvatsku trebala stizati s istoka.

Poslije takve vijesti tragična je ironija pročitati naslov u Večernjem listu 11. travnja 2009. – „Otkaz majci koja je prije 3,5 mjeseca rodila trojke!“. U tekstu se opisuje mladu 21-godišnju majku Mariju Škuranec iz Krapinskih Toplica, majka četvero djece, koja je za vrijeme rodiljskog dopusta dobila otkaz u poduzeću. Skandalozno je to da je 22. prosinca rodila trojke začete prirodno, a poslodavac joj je bez ikakve otprmnine 31. siječnja poštom poslao otkaz iako je majka na rodiljskom dopustu. Povodom tog slučaja potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji Jadranka Kosor u svezi zaštite rodilja izjavila je kako se „upravo dogovara da se ugradi osigurač kako (majke) ne bi mogle dobiti otkaz dok su na rodiljskom.“ Kosor je napomenula „kako je otkaz bilo kojoj ženi poslije porođaja u najmanju ruku nemoralan(!)“. Nije li tragično da se potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji poziva na nemoral, umjesto da se provede zakon, kojim se treba efikasno regulirati, štititi i poticati hrvatska populacijska strategija? Nažalost to nisu jedini primjeri nesposobnosti onih pri vlasti u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti te odgovorne ministrice i potpredsjednice vlade. Evo još dva slična skandalozna primjera:

Večernji list je 11. prosinca 2008. objavio tragičnu priču supruge preminulog hrvatskog branitelja Milenka Pavlovića (43.g.) iz Tovarnika, koji je prije svoje teške operacije predvido vlastitu smrt i izrazio bojazan za obitelj s petero djece. Supruga Ana Pavlović godinama nije mogla iz birokratskih bešćutnih razloga dobiti hrvatsko državljanstvo, iako je 28 godina živjela neprekidno u Hrvatskoj i zakonska je supruga sada već pokojnog hrvatskog branitelja. Poslije smrti supruga Milenka ostala je s petero djece bez ikakvih primanja i prava. Pitanje ministrici obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i potpredsjednici vlade Jadranki Kosor – kako je uopće moguće da se hrvatski branitelj i njegova obitelj nađu u takvoj situaciji?

Također Večernji list 7. svibnja o.g. objavljuje međusobno prepucavanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje HZZO-a i Ministarstva obitelji u svezi zagrebačke majke Kristine koja očekuje drugo dijete. Majka je na rodiljnom bolovanju i očekivala je naknadu plaće u visini ne manjem od 50% svoje posljednje plaće. Međutim majka Krisitrina dobila je svega 831,50 kn uz sve birokratske zavrzlame i objašnjenja zašto je tome tako. Ministarstvo obitelji tvrdi da ne može dobiti manje od 1.663,00 kn dok HZZO isplaćuje 840 kn. Postavlja se pitanje ministrici obitelji i potpredsjednici vlade kako trudna majka može preživjeti s 840 kn, k tome ako je na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći? Ne bi li se nakon ovog uvažena ministrica obitelji i potpredsjednica vlade trebala upitati što je trulo u hrvatskoj vladi? Koliko godina treba netko biti na vlasti da bi jadovao o nekakvim 'dogovorima i ugradnji osigurača' da majke na rodiljnom ne bi mogle dobiti otkaz, te da se mnogobrojnim obiteljima pruži posebna pozornost i skrb te hoće li se konačno shvatiti da s mizernim naknadama budućim majkama na rodiljnom dopustu ili bolovanju i s mizernim dječjim dodacima nema ozbiljnih populacijskih rješenja?

U Hrvatskom listu od 30. travnja o.g. dr. Jakov Gelo, vodeći hrvatski demograf ističe kako je Hrvatska postala useljenička zemlja. Time neizravno potvrđuje ono za što se zalažu Nadan Vidošević i Davorko Vidović s početka ove raščlambe. No, dr. Gelo ukazuje na štetnost po Hrvatsku „jer nam odlaze najobrazovaniji, a doseljavaju nam oni koji odnekud bježe, bilo da su ugroženi ekonomski ili politički.“ Ujedno tvrdi kako je „u Hrvatskoj prvi puta u povijesti 2006.g. usvojena populacijska politika koju do tada nismo imali“. No isto tako dr. Gelo potvrđuje da te mjere nisu ni približno dovoljne da zaustave negativne demografske trendove, a pogotovo da ih usmjere u pozivinom smjeru. Dakle i vodeći hrvatski demograf ukazuje na svu pogubnost štetne i nemarne hrvatske politike za opstojnost i biološki napredak hrvatskog naroda.

Spomenuti primjeri dovoljno jasno ukazuju na štetno birokratsko šikaniranje majki u ostvarivanju njihovih prava, elementarnih prava na dostojanstvenu rodiljnu potporu i na dostojanstvenu potporu za podizanje i odgoj djece. Odnos Ministarstva obitelji ukazuje na neučinkovitost u rješavanju obiteljskih problema te na nesposobnost vlasti u odlukama o prioritetnim pravima majki te time i poticanja populacijskog rasta, a nekmoli da se ozbiljno načne najvažniji hrvatski problem – demografska obnova. Hrvatska godinama ne štiti dovoljno uvjerljivo svoje majke. Pokazuje se velika nebriga za hrvatski biološki opstanak! Dapače o politici hrvatske vlade glede demografske obnove uopće nema jasne i odlučne strategije.

Podaci na kraju prošle 2008. godine govore da je Hrvatska među zemljama s najmanjom stopom nataliteta, 9,6 novorođenih na tisuću stanovnika. Manju stopu od Hrvatske imaju samo Njemačka (8,3), Malta i Austrija (9,2) Bugarska (9,4). Broj umrlih u 27 članica EU-a prošle godine procijenjen je na 4,8 milijuna ili 9,7 na tisuću stanovnika. Stopa smrtnosti u Hrvatskoj procjenjuje se na 11,9 na tisuću stanovnika odnosno Hrvatska ima negativni prirodni prirast od - 2,3 (objavljeno – 15.12.2008., www.javno.com, Natalitet Hrvata među najnižim u Europi). Ima li za to rješenja različitih od onih koje nude Nadan Vidošević i Davorko Vidović ili onih kako to (ne)čini aktualna hrvatska vlada?

Don Anto Baković i njegova mala ekipa suradnika iz Hrvatskog populacijskog pokreta (HPP), već cijeli niz godina nesebično se zalaže, ne bi li se probudila kakva-takva hrvatska nacionalna svijest, a posebice savijest onih koji su na vlasti u Hrvatskoj. Već 15 godina izlazi list Narod koji iz broja u broj sistematski pokreće pitanja i teme koje se bave problemima hrvatskih demografskih okolnosti. No taj je glas poput glasa vapijućeg u pustinji, iako bi hrvatska vlast mogla što-šta iz njega korisnog naučiti i primjeniti. U posljednjem broju od travnja o.g.. Narod donosi prijedloge demografskog preporoda ali i učinkoviti primjer i potvrdu kako se i u gospodarski slabije razvijenim sredinama može voditi efikasna populacijska politika.

 U malom mjestu Lovreć, u zaleđu Splita, načelnik općine je dipl. ekonomist Ante Babić. Uskoro će i magistrirati iako je otac petero djece. On je za Narod predstavio model poticajnih mjera pronatalitetnog programa svoje općine. Studija strategije razvoja općine sugerirala je da mlade ljude treba obavezno zadržati u svom karaju. Shvatili su kako je pri tom vrlo bitna novčana potpora, pa je Općinsko vijeće donosilo važne i presudne odluke. Iako ne spadaju u bogate općine, mladim se obiteljima daje 10.000 kn potpore za sklapanje braka. Potpora za novorođeno dijete iznosi 2.000 kn, a za treće, četvrto i naredno dijete 5.000 kn na godinu.

Zatim pri gradnji kuće mlade obitelji dobivaju potporu 30.000 kuna te se oslobađaju plaćanja pristojbi za građevinsku dozvolu i vodovodni priključak. Dodatni motiv svakom đaku jest i odluka da srednjoškolac koji je oslobođen mature dobiva na dar novac u vrijednosti osobnog računala. Ono što se ne navodi u tom članku, ali je poznato autoru ovog teksta, jest i to da je Osnovna škola „S.S. Kranjčević“ u Lovreću uzorna škola po svemu – vanjskom i unutarnjem izgledu te znanju i ponašanju svojih učenika (Damir Borovčak: Voliš li Hrvatsku?, VN, Zagreb 2007. str. 81).

Ravnatelj škole Marijan Sekelez hrvatski je branitelj i otac šestero djece te ujedno i predsjednik Općinskog vijeća Lovreć. Kada bi više takvih očeva, poput Ante Babića i Marijana Sekeleza, svojim osobnim primjerom vodili politiku naših općina i mjesta, određujući razvoj svoga kraja za najvažniju hrvatsku strategiju, onda bi s nadom mogli vjerovati u budućnost i opstanak hrvatskog naroda. Odnosno kad bi i hrvatski ministri bili očevi i majke mnogobrojnih obitelji tada bi i vlastitim primjerom i radom Hrvatska bila zemlja neupitno sigurne i bolje budućnosti. Ne kaže se uzalud da uspješni voditelji, posebno vrijedi za ministre u državi, svojim osobnim primjerom najbolje svjedoče one vrijednosti i ideale za koje se zalažu. Sjetimo se samo vrlo uspješne i efikasne ministrice prosvjete Ljilje Vokić, majke petero djece. Eto to nam potvrđuje i primjer iz malog Lovreća, koji može biti i ogledni model provođenja populacijske politike za cijelu Hrvatsku. No posve je sigurno da na državnom planu vlada treba ozakoniti cijeli niz važnih promjena.

Postoji li uopće strateški plan opstanka hrvatskog naroda u samobitnoj i slobodnoj hrvatskoj državi dok se svake godine gubi 25.224 stanovnika odnosno nestaje populacija poput grada Bjelovara? Nedavno se zbog svjetskih financijskih poremećaja održala izvanredna sjednica hrvatske vlade s temom recesije i izlaska iz financijske krize. Povodom te sjednice treba se upitati – postoji li išta važnije od toga da se zaustavi demografska recesija i da se pomaknemo s crnog dna europskog popisa umirućih naroda? Hrvatska vlada nažalost ne pokreće ozbiljno pitanje stalne biološke recesije, dok pokazatelji govore da je biološka ugroženost opstanka hrvatskog naroda krajnje alarmantna! Ima li nade da hrvatska vlada uskoro pozove izvanrednu sjednicu s temom izlaska iz demografske krize?

Prijedlozi koji su iznijeti u posljednjem listu Naroda (travanj 2009.) trebali bi biti osnov strategije svake hrvatske vlade. U 25 točaka i ciljeva tog programa, potiče se državu da iz državnog proračuna izdvoji ozbiljna sredstva za realizaciju projekta demografske obnove. Detalji su objavljeni te ih samo sažimam: ozakoniti najmanji dječji doplatak 1.400 kuna po djetetu s progresijom za svako iduće dijete, potaknuti izgradnju dječjih vrtića u svakoj župi, priznati majci s četvero i više djece status odgojiteljice s pravima državnog službenika i mogućnost izbora odgoja djece kod kuće ili zaposlenja.

Je li moguće ostvariti takav hrvatski antirecesijski demografski model? Podupirem i smatram taj prijedlog mogućim uz zaključni uvjet – osnivanja ministarstava koja će tu obnovu provoditi: Ministarstvo hrvatske populacijske politike, Ministarstvo za povratak iseljenih Hrvata, Ministarstvo športa i Ministarstvo domovinske sigurnosti. Sama imena ministarstava za početak dovoljno naznačuju svrhu i cilj osnivanja dok su djelokruzi rada podložni daljnjoj razradi i nadopunjavanju zadaća. Kao nekadašnji pomoćnik u Ministarstvu iseljeništva, danas katolički publicist i analitičar, apsolutno podržavam taj prijedlog i smatram ga ispravnim i korisnim. Podrazumjeva se da svako od navedenih ministarstva predvode ministar i suradnici, stručne i obrazovane osobe iz višečlanih obitelji, poput navedenih primjera načelnika općine i ravnatelja škole iz Lovreća.

Od obnove Hrvatske države 1990.g. pa do danas potvrđeno je katastrofalno zanemarivanje hrvatskih demografskih okolnosti. Stoga pronatalitetna populacijska politika treba biti najvažnija hrvatska strategija. Krajnji je čas da hrvatska vlada ozbiljno shvati i ozbiljno se opredjeli za strategiju biološkog opstanka hrvatskog naroda! Najvažnija strategija hrvatske budućnosti treba biti smišljena i organizirana demografska politika – od sada pa nadalje! Od hrvatskih političara, ministara članova vlade, predsjednika vlade treba zatražiti zalaganje na pitanju kako zaustaviti demografski pad, od medijskih primjera s početka ove raščlambe, pa do pravih strateških poteza vlade! To je ujedno i vrlo jednostavan test kvalitete i učinkovitosti svake hrvatske vlade i svakog pojedinog hrvatskog dužnosnika i političara. Potrebno je djelovati konkretno i učinkovito te konačno zaustaviti demografski pad u hrvatskom narodu!

Damir Borovčak

{mxc}