Da se ne zaboravi
(28. veljače 1989.)
Prošle godine pojavila se knjiga pod naslovom "Početci suvremene hrvatske države" u izdanju Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, urednik Ante Nazor. U poglavlju o počecima početaka spominje se 19. siječnja 1989. kada se, kažu autori, sastao inicijativni krug HDZ-a na Plješivici. Javni skup u Društvu hrvatskih književnika, 28. veljače 1989. u rečenoj knjizi se uopće ne spominje, što je u svakom slučaju skandalozno. Naime, spomenuto okupljanje Tuđmana i uskoga kruga u vikendici Ante Ledića ipak je bio nejavni (ne ću reći i privatni) skup, a prvo javno pojavljivanje inicijative o stvaranju stranke, odnosno pokreta, bilo je ipak 28 . veljače, i taj dan je ostao u povijesti zapisan kao Izlazak iz hrvatske šutnje.
Uostalom, pod tim naslovom je 1999., o desetoj obljetnici, tiskana knjiga u kojoj je objavljen Tuđmanov Prednacrt programske osnove Hrvatske demokratske zajednice, Tuđmanov govor, zatim i govori onih koji su burno pozdravljani, toliko burno da se tresla zgrada na tadašnjem Trgu Republike 7, a bili su to: Dubravko Horvatić, Neven Jurica, Drago Stipac, Ante Korljan, Vladimir Šeks, Dalibor Brozović, Stjepan Sešelj, Ivan Gabelica i Hrvoje Hitrec. Sljedeće godine bit će dvadeseta obljetnica, i prilika da o tom događaju bude više riječi, pa će i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar vjerojatno saznati što se to zbilo 28. veljače 1989., nakon što već zna - kako se vidi iz teksta knjige "Počeci suvremene hrvatske države", da je istoga dana održan skup u Beogradu i u Kninu, dakako protuhrvatski. Inicijativa HDZ-a toga dana bila je maskirana kao tribina Društva književnika Hrvatske, kako se tada društvo zvalo, a voditelj tribine bio je književnik Stjepan Čuić, sadašnji predsjednik DHK. Zanimljivo je da od najavljenih govornika neki nisu bili nazočni, a neki nisu govorili, primjerice Šime Balen, Branimir Donat, Grgo Gamulin, Radovac Grgec i Petar Šegedin.
Od onih koji su govorili, koji su dakle prekinuli hrvatsku šutnju, što je trajala od sloma Hrvatskoga proljeća, danas su pokojni dr. Franjo Tuđman, Dubravko Horvatić, Drago Stipac i Ante Korljan. Svi ostali smo živi i ne dopuštamo da se krivotvori povijest, pa makar iz neznanja. Donosim ovdje skraćenu verziju mojega tadašnjeg govora: «Nema vremena ni za kakva međusobna optuživanja, za nabrajanje grijeha ove vlasti i više no očitih posljedica krivih poteza, već treba nastojati na onome što je svima zajedničko, a takav konsenzus u ovome trenutku postoji - obrana suvereniteta Hrvatske. Ako to ne učinimo, i ako u tome ne uspijemo, sve će ostalo, naravno biti nemoguće. Ako uspijemo, postat će ležerniji razgovor o budućnosti, o Hrvatskoj slobodnih i samopouzdanih ljudi sa svetim pravom da izriču svoje misli i svoje osjećaje, da govore i pišu bez bojazni da će za delikt drukčijeg mišljenja biti proganjani ...Budemo li imali vremena i bude li nam dopušteno okolnostima širih dogašaja, ta i takva Hrvatska, oblikovana na slobodnim izborima, imat će snagu i legitimaciju da pregovara i o preuređenju Jugoslavije…
Ako zanemarimo gospodarsku neefikasnost, gušenje demokracije i pokušaje da se nacionalno potpuno zamijeni klasnim, dakle grijehove svih komunističkih režima, hrvatski komunisti imali su neke posebnosti, s posebnim posljedicama. Kao što se jugoslavenski komunisti općenito nisu lišili svojevrsnoga staljinizma, u grčevitoj želji napuštenoga djeteta da dokaže kako još pripada voljenoj obitelji, tako su hrvatski komunisti grčevito nastojali da se na njih ne baci anatema nacionalizma i separatizma, te su s vremena na vrijeme nosili skalpove pripadnika svojega naroda, ne bi li se pokazali priželjnima i odagnali vlastiti strah... Šutnja u koju su gurnuli hrvatski narod zarazno je prešla i na njih , te su i sami zašutjeli, dokazujući barem na taj, paradoksalan način svoju pripadnost narodu. A kada su napokon shvatili da im velika većina hrvatskih intelektualaca nije pokušavala pakostiti nevjerojatnim pričama, progovorili su glasom iskreno uplašenim i nesigurnim, pogledali oko sebe i vidjeli siromaštvo i ponor koji ih dijeli od Europe. A uviđaju sada da je i suverenitet Hrvatske u opasnosti....Gospodo, ovdje u Jugoslaviji već su se dogodili Sudeti. Ovdje se već dogodio Anschluss, ovdje se već dogodio Češki protektorat, ovdje se, naravno, dogodio i Führer. Scenarij je poznat, poznati su i sljedeći potezi.»
Hrvoje Hitrec
{mxc}