Prof. dr. Miroslav Tuđman: O političkim kameleonima 

Dame i gospodo,

Dozvolite da na početku zahvalim autoru za ovo literarno djelo, koje se lako i s užitkom čita, što nije običaj s političkom pa i publicističkom literaturom. Misli su izražene koncizno, jasno i pregledno, izlažu ono što je bitno, ne trošeći riječi i prostor na nebitno; Ipak svaki detalj, odličnog promatrača, postaje bitni element slike hrvatske političke zbilje, Knjiga nema pretenzije biti teorijsko djelo ili davati konačne povijesne ocjene: konačno ona se bavi kameleonima u vrhu HDZ-a. Knjiga je između ostalog publicistički dokumentarac: iskreno svjedočenje autora, jednog od svjedoka herojskog vremena nastanka hrvatske države, svjedoka koji je bio u samom vrhu stranke koja je stvarala hrvatsku povijest. O čemu je knjiga ili kako je knjiga komponirana, odnosno koja je okosnica po kojoj se gradi priča Drage Krpine?

Polazi od dobro nam znanih činjenica: od premise i postulata politike dr. Franje Tuđmana: "Odlučimo sami o sudbini svoje Hrvatske". Krpina ne dokazuje i ne tumači kako se ta politika provodila i ostvarivala. On naprosto konstatira da zato što je Prvi hrvatski predsjednik vjerovao u hrvatski narod i što je polazio od volje i težnje hrvatskog naroda - unatoč pritiscima, protivljenju, ratu i agresiji, nesklonosti ključnih čimbenika međunarodne zajednice – da je u takvim prilikama, konstatira Krpina, Hrvatska odlučivala samo o svojoj sudbini, postala suverena i samostalna država, te izborila pobjede u nametnutom ratu. Od 2000. na ovamo slogan državne politike - od Mesića, Račana do Sanadera - glasi "Hrvatska nema alternative". Autor na nizu primjera konstatira kako otada državna politika niti je više samostalna, niti je suverena, niti je demokratska.

Međutim, glavna preokupacija autora nije metamorfoza politike, on taj preokret samo konstatira, već kameleonstvo ključnih aktera na političkoj sceni, onih u HDZ-u ili izišlih iz HDZ-a: Stjepana Mesića, Ive Sanadera i Vladimira Šeksa. Politička scena 1989. i na početku 1990. bila je jasno profilirana: HDZ je bio za samostalnu i suverenu hrvatsku državu, SDP je bio za Jugoslaviju, a koalicija narodnog sporazuma nije imala ništa ni protiv Jugoslavije ni protiv komunističkih stranaka. Tada je i današnje vodstvo HDZ-a zastupalo i branilo politiku za samostalnu i suverenu hrvatsku državu. Tako je bilo sve do pobjede HDZ-a na izborima 2003. Drago Krpina zorno - jer je svjedok očevidac tih zbivanja – oslikava te promjene koje su se dogodile: Ljudi koji su do ponovnog dolaska na vlast 2003. govorili da neće hapsiti i suditi generale Norca, Gotovinu i Glavaša, odjednom postaju njihovi progonitelji; da neće pristati na sporazume o pridruživanju i stabilizaciji, da neće pristati na Zapadni Balkan ili ZERP, odjednom postaju njihovi najradikalniji provoditelji; da neće odustajati od nacionalnih interesa i nacionalne suverenosti, odjednom zagovaraju filozofiju "korisnosti" da neće pristati na lažne haške optužnice odjednom uspostavljaju prijateljske odnose s glavnom haškom tužiteljicom i primaju međunarodne pohvale za akcijske planove kojima je cilj "locirati, identificirati, uhititi, transferirati".

Da neće odustati od tradicije Domovinskog rata i politike predsjednika Tuđmana, odjednom bi mu savjetovali da se brani u Haagu, da neće pristati na Mesićeve laži i krivotvorine, Račanove objede, Pusićkine optužbe za agresiju RH na BiH, odjednom su u savezu i prijateljstvu i s Mesićem i Račanom i Pusićkom i Bancem, itd. itd. Krpina ne prepričava, on citira, što su Mesić, Sanader, Šeks, govorili prije i poslije. Što su rekli prije nego što je HDZ došao na vlast 2003. i što govore nakon toga. Ova je knjiga dokument o političkoj kulturi. Zastrašujuće i poražavajuće osobno svjedočanstvo. Čovjeka koji nije mogao i htio, u ime nekakvih "korisnih" ciljeva pogaziti vrijednosti radi kojih se upustio u politiku i posvetio stvaranju i borbi za samostalnu, suverenu i slobodnu hrvatsku državu. Drago Krpina nad iznijetim činjenicama ne moralizira. On konstatira, i daje svoju ocjenu o ljudima koje poznaje, s kojima je godinama iz dana u dan živio i radio. Isto tako on svoje ocjene ne stavlja u širi kontekst i ne razvija nikakvu političku teoriju. Upravo zato što nije "teorijska" nego činjenica o tom i takvom društvu, poruka je ove knjige poražavajuća i zastrašujuća. Ne samo zato što je sud o ljudima o kojima govori. Nego i zato što govori o nama samima jer živimo u tom i takvom društvu bezuspješni, nesposobni ili nespremni da ga promijenimo. Zato je ova knjiga više od jedne "obične" knjige.

Knjige se naime, razlikuju poput ljudi. Neke su knjige dobre jer nude čitateljima odgovore na određena pitanja. Druge pak knjige, poput ove, osim što svjedoče o određenom vremenu i određenim ljudima, one pobuđuju niz novih pitanja, i traže dodatne odgovore. Pitanja na koja nemamo odgovore: o političkoj kulturi i političkoj stvarnosti u kojoj živimo i na koju smo pristali. Drago Krpina opisuje taj kontrast između medijskog prikaza "službenih političkih proizvoda" i onoga što se zbiva iza kulisa, iza kojih živi stvarnost - koja izaziva frustracije, strah, razočaranja i nevjericu. Što može pomisliti i što misli mlada hrvatska generacija koja će čitati Draginu knjigu, a istovremeno čitaju iz dana u dan u dnevnom tisku sljedeće ocjene: „Moderna se Hrvatska … nipošto ne smije temeljiti na vrijednosnom sustavu Tuđmanova vremena u kojemu su bili tolerirani zločini … i u kojemu zbog tih zločina nitko nije odgovarao. Nadamo se, stoga, da je recentno pozivanje čelnika sadašnjeg HDZ-a na Tuđmanovu ostavštinu jedino i isključivo u funkciji predizborne kampanje. Sve drugo značilo bi težak zaokret unatrag” (D. Butković, Jutarnji list, 13.10.2007.). Ovakve ocjene poluobrazovanih haaških propagandista i plaćenika, aktualna službena hadezeovska politika ne opovrgava. Službena politika živi u savezu s pronositeljima takvih poruka i političkih stajališta.

Međutim, tko su oni koji proizvode i promiču i krivotvorine o "vrijednosnom sustavu Tuđmanova vremena" i zločinima toga sustava kao "Tuđmanovoj ostavštini"? Pokušajmo na to odgovoriti protu pitanjem koje nameće samo postojanje knjige "Tiranija kameleona". Hrvatska je krvavo platila izlazak iz Jugoslavije i totalitarnog komunističkog režima. Komunisti su brutalno vladali Jugoslavijom i Hrvatskom 50 godina. Reformirani su se komunisti 1990. sami sebi ispričali za počinjene zločine i represiju totalitarističkog režima nad hrvatskim ljudima i narodom. A nakon toga SDP je preko noći postao sudac i mjeritelj demokracije u Hrvatskoj. Svatko od nas ovdje – pogotovo ono s dužim životnim iskustvom - mogao bi početi nizati primjere kako ti koji su nas nekada cenzurirali, izbacivali s posla, zatvarali, proganjali, šikanirali, itd. – kako nam takvi danas drže lekcije o demokraciji. Zato se s pravom možemo zapitati: koja je to količina kameleona živa i aktivna na hrvatskoj političkoj sceni. Živi li u Hrvatskoj najveća kolonija kameleona na svijetu?

Koliko je meni poznato, takve knjige kao što je ova koju danas predstavljamo, nema i ne postoji na strani "reformiranih komunista" i njihovih protagonista. Ta je brojna kolonija kameleona nedirnuta i uživa u svojoj sposobnosti prilagođavanja okolišu i preživljavanja u svim prilikama. Drago Krpina imao je hrabrosti osuditi nemoral i licemjerstvo vodstva stranke kojoj je pripadao. Upravo zato da bi obranio vrijednosti, ne samo te stranke, nego i "vrijednosti sustava Tuđmanova vremena". Vrijednosti slobode i samobitnosti hrvatskog naroda, suverenosti i samostalnosti hrvatske države, te istine i pravde bez kojih ni ljudi ni narodi ni države ne mogu opstati. Koliko god bile porazne ocjene o hrvatskoj političkoj kulturi, u kojoj primat imaju međunarodni interesi nad etičkim normama i vrijednostima, u kojoj lijeva opcija nije spremna priznati ni sebi ni drugima svoj dio povijesne odgovornosti – ova knjiga sadrži implicitnu poruku: suverenost, samostalnost, sloboda, istina, pravda nisu fizička stanja stvari. To su vrijednosti za koje se stalno moramo boriti, za koje se svaka generacija iznova mora zalagati. To je ono što živi u nama a ne oko nas. To nam nitko ne može ni dati ni pokloniti.

prof. dr. Miroslav Tuđman
Zagreb,18. listopada 2007.