S tribine HKV-a o hrvatsko slovenskim odnosima održane 6. travnja 2009. u Zagrebu donosimo izlaganje Mate Kovačevića. "Za razumijevanje sadašnjih međudržavnih odnosa između Slovenije i Hrvatske ipak treba posegnuti duboko u povijest, a unutar, aktualnih graničnih prijepora, kao što svjedoči i uplitanje u spor europskoga povjerenika za proširenje, Ollija Rehna, više nije upitna ni nazočnost treće ili trećih strana, u uvjetno rečeno, lokalnom sporu, koji Ljubljana pokušava iskoristiti, kako bi na račun hrvatskoga teritorija, za se, stekla povoljniji geostrateški položaj. Povlasticu koju joj pruža članstvo u Europskoj uniji iskoristila je, kao prigodu, da ucijeni Hrvatsku blokadom na njezin ulazak u Uniju. Tim činom je dovela u pitanje masovno promicanu t. zv. europsku solidarnost, podijelila članice Unije na one koje bi Hrvatsku rado vidjele u svom društvu i skupinu zemalja, koje iz različitih razloga Hrvatsku još uvijek ili pak nikako ne žele vidjeti unutar granica Europske unije. O tom kako se brane nacionalni interesi, slovenska je politika na svojevrstan način podučila i anacionalnu hrvatsku elitu, koja je doista povjerovala da će ulaskom u EU nestati granice, a njihovim nestankom, vjerojatno i suverena hrvatska država, koju su tako teško morali prihvatiti."

 

 

Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora na kojem su nazočili i predstavnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) i stručnjaci iz javnoga života u četvrtak je 26. ožujka 2009. na tematskoj sjednici raspravljao o položaju hrvatskoga jezika. Otvarajući sjednicu, predsjednik saborskoga Odbora Petar Selem je podsjetio kako je više dosadašnjih odluka, kao što su Vladina odluka iz 2003. o razvoju jezične kulture, Izjava HAZU o položaju hrvatskoga jezika iz 2005. te Vladina inicijativa iz iste godine za formiranje Vijeća za normu hrvatskoga književnog jezika potaknuli ovu raspravu. Uz njega na sjednici su izlagali i predsjednik HAZU akademik Milan Moguš, akademik Mislav Ježić, ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice Tihomil Maštrović, akademik Stjepan Babić, akademik August Kovačec, a u nastavku donosimo izlaganje književnice i članice Upravnog odbora HKV-a Marije Peakić Mikuljan, koja je između ostalog upozorila na slabu jezičnu kulturu u javnim medijima, a posebice na Hrvatskoj televiziji. "Stanje hrvatskog jezika je zaista uznemirujuće i to posebice u javnoj komunikaciji, pisanim i elektronskim medijima. S obzirom na snažan negativan utjecaj novina, radija i TV postaja na govornike, odnosno na narod, bez pretjerivanja se može reći da su mediji danas rasadišta nebrige, nepismenosti i primitivizma te posvemašnje neodgovornosti, nekompetencije i to ne samo u mnogobrojnim pitanjima korištenja materinjeg hrvatskog jezika. No, ima krivice i na drugima, ne samo na medijima."

 

 

Hrvatsko kulturno vijeće i Hrvatsko slovo organizirali su u Zagrebu u srijedu 7. svibnja 2008. u prostorijama Hrvatske kulturne zaklade i Hrvatskog slova tribinu Gojko Šušak - ministar obrane Republike Hrvatske 1991-1998. Dvorana je bila pretijesna za sve zainteresirane, a nazočila je i supruga pokojnoga ministra, gospođa Đurđa Šušak. O značenju i životnom djelu Gojka Šuška, govorili su predsjednik Hrvatskoga kulturnog vijeća - Hrvoje Hitrec, profesor na Sveučilištu «Waterloo» u Kanadi - dr. Vinko Grubišić, fra Ljubo Krasić, ravnatelj Hrvatskog informativnog centra - Ante Beljo i admiral Domazet Lošo čije izlaganje donosimo u nastavku, popraćeno s nekoliko fotografija.(mmb, zdk)

 

 

Sa tribine Hrvatsko slovo uživo koja je 28. veljače 2008. godine u organizaciji Hrvatskoga slova i Hrvatskoga kulturnog vijeća, a  povodom izlaska iz hrvatske šutnje koje se dogodilo na tribini Društva hrvatskih književnika 28. veljače 1989., održana u Zagrebu, donosimo izlaganje predsjednika HKV-a Hrvoja Hitreca. Izdvajamo: "Prošle godine pojavila se knjiga pod naslovom "Početci suvremene hrvatske države" u izdanju Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, urednik Ante Nazor. U poglavlju o počecima početaka spominje se 19. siječnja 1989. kada se, kažu autori, sastao inicijativni krug HDZ-a na Plješivici. Javni skup u Društvu hrvatskih književnika, 28. veljače 1989. u rečenoj knjizi se uopće ne spominje, što je u svakom slučaju skandalozno. Naime, spomenuto okupljanje Tuđmana i uskoga kruga u vikendici Ante Ledića ipak je bio nejavni (ne ću reći i privatni) skup, a prvo javno pojavljivanje inicijative o stvaranju stranke, odnosno pokreta, bilo je ipak 28 . veljače, i taj dan je ostao u povijesti zapisan kao Izlazak iz hrvatske šutnje. Uostalom, pod tim naslovom je 1999., o desetoj obljetnici, tiskana knjiga u kojoj je objavljen Tuđmanov Prednacrt programske osnove Hrvatske demokratske zajednice, Tuđmanov govor, zatim i govori onih koji su burno pozdravljani, toliko burno da se tresla zgrada na tadašnjem Trgu Republike 7, a bili su to: Dubravko Horvatić, Neven Jurica, Drago Stipac, Ante Korljan, Vladimir Šeks, Dalibor Brozović, Stjepan Sešelj, Ivan Gabelica i Hrvoje Hitrec".

 

 

U četvrtak 31. siječnja 2008. točno u podne je u organizaciji Hrvatskoga kulturnog vijeća održana konferencija za tisak na kojoj su govorili neki od roditelja čijoj je djeci uskraćeno ustavno pravo školovanja na službenom jeziku Republike Hrvatske u mjestu Jagodnjak. Predsjednik Hrvatskoga kulturnog vijeća Hrvoje Hitrec održao je uvodnu riječ, a onda su više o cijelom slučaju Jagodnjak govorili roditelji Suzana Jelizev, Darko Levačić, Johan Urtail i Robert Urtail, odgovorivši i na brojna pitanja okupljenih novinara. Od televizijskih postaja ekipe su poslali HRT i RTL.

 

 

S predstavljanja knjige dr. Tomca «Tuđmanizam i mesićizam» donosimo zapaženi govor akademika Dubravka Jelčića sugestivnog naziva – «Tko će nas spasiti od nas samih?». Akademik Jelčić sa žaljenjem konstatira kako pobjeda u nametnutom, obrambenom ratu sudeći po trenutnoj političkoj, ali i općenito situaciji u Hrvatskoj na žalost ne znači i osigurati vlastitu budućnost u miru i napretku.  "Jer mi smo valjda jedini narod na svijetu - barem ja se ne bih mogao sjetiti sličnog primjera - koji se služi svojom slobodom da bi sâm tu svoju slobodu potkopao - i pokopao. Ne bih se mogao sjetiti ni primjera da se ikoji narod igdje u svijetu stidio svoga imena, svojih simbola, svoje zastave, pa se čak i odricao svojih pobjeda u obrambenom i oslobodilačkom ratu a upravo to se danas propagira među Hrvatima, upravo to se želi postići u Hrvatskoj u ime tzv. liberalne demokracije, globaliziranoga svijeta i njegova apsoluta, takozvanoga civilnog društva, koje već dosad, u pokazanoj praksi, ne priznaje bitne moralne vrijednosti, na kojima se može graditi budućnost čovječanstva. Naprotiv, ono njeguje sve što bi nas moglo navesti na suicidne korake. Možda se to, uzevši sve okolnosti u obzir, moglo i očekivati, ali se nije mogla očekivati pasivnost odgovornih hrvatskih političkih struktura na takve izazove. U Hrvatskoj se, međutim, ne vide znakovi organiziranoga otpora takvim pogubnim namjerama. Hrvatska je i danas, kao što je bila i u XX. stoljeću, a često i u mnogim stoljećima ranije, žrtva zamršenih međunarodnih odnosa, s time što su oni danas još kudikamo zamršeniji, jer se temelje na starim, davno prevladanim i razobličenim ali u mnogim glavama još uvijek neprežaljenim ideološkim zabludama i njima potrebnim političkim krivotvorinama; ali ne smijemo biti slijepi pa previdjeti, ni nekritični pa prešutjeti, da je ona, Hrvatska, i danas u prvom redu svoja vlastita žrtva, žrtva svoje nedostatno razvijene samosvijesti, kao i zabrinjavajućega manjka političke naobrazbe i političke kulture. Da nije tako, bi li itko, ako je demokrat po uvjerenju i zna što je demokracija, mogao zastrašivati domoljubne Hrvate etiketom desničarstva, kao da desna orijentacija nije sasvim legitimna opcija svakoga demokratskog sustava? Još manje bi bilo moguće, da se nacionalni osjećaj koji ne ugrožava tuđu nacionalnu svijest eo ipso stigmatizira kao desničarstvo, što u terminologiji aktualnih hrvatskih političara koji sami sebe smatraju ljevičarima znači pogrdu, sramotu i optužbu".

 

 

Donosimo osvrt prof. dr. Miroslava Tuđmana na knjigu "Tuđmanizam i mesićizam" autora Zdravka Tomca koja je predstavljena u ponedjeljak 29. listopada u Zagrebu. "Sadržaj je knjige o našoj, hrvatskoj suvremenoj povijesti i budućnosti Hrvatske. Autor je dobar poznavatelj prilika, okolnosti i ljudi koji su stvarali hrvatsku državu, jer je i sam, kao potpredsjednik vlade nacionalnog jedinstva, imao značajnu ulogu u tim događajima. On zato ne troši vrijeme na istraživanje događaja, jer su dio i njegova životnog iskustva, već se bavi prikazom i ocjenom hrvatske političke scene od 2000. do danas, tj. od kada je na djelu politika detuđmanizacije... Za profesora Tomca tuđmanizam je cjelovita politička doktrina koja je dovela do zajedništva iseljene i domovinske hrvatske, stvaranja suverene i samostalne hrvatske države, izlaska iz Jugoslavije, pobjede u Domovinskom ratu, doktrina koja je vidjela Hrvatsku kao dio Europske zajednice, ali zajednice ravnopravnih naroda i država, a ne naddržavne zajednice u kojoj se zemlje članice odriču svojega suvereniteta."