Osvrt povodom 16. obljetnice izvođenja vojno-redarstvene operacije "Oluja"

Junaci i pobjednici u ratu ne će saginati glavu u miru

Vojno-redarstvena operacija "Oluja" se mora sagledavati u kontekstu tadašnjih geopolitičkih, međunarodno i nacionalno-sigurnosnih procesa. Posebnu pozornost moramo posvetiti događajima koji su joj prethodili, a to su, prije svega gušenje i rušenje suverenosti, neovisnosti i samostalnosti hrvatske države i demokratski izabrane hrvatske vlasti, te osporavanje nacionalne slobode hrvatskom narodu. Ta zločinstva su izazvala ogromne ljudske žrtve i patnje, četverogodišnju prognaničku i gospodarsku agoniju izazvanu brutalnom agresijom i okupacijom hrvatskog teritorija te presijecanjem glavnih komunikacija između sjevernog i južnog dijela naše države.

Tisuće, desetci tisuća i stotine tisuća

Svima nama, sudionicima tih zbivanja, još su svježa sjećanja na te stravične činjenice, ponajprije da je neprijateljskim i agresorskim djelovanjem JNA, Srbije, Crne Gore i pobunjeničkih srpskih paravojnih postrojbi na području naše države od 1991. godine do "Oluje" ubijeno više od 11 tisuća žrtava, najvećim dijelom Hrvata, ali i drugih građana nesrpske nacionalnosti, otkriveno je 147 masovnih grobnica sa 3433 bestijalno, najokrutnije ubijenih ljudi. Žrtve i razaranjaDo "Oluje" ubijeno je više od 11 tisuća žrtava, najvećim dijelom Hrvata, ali i drugih građana nesrpske nacionalnosti, otkriveno je 147 masovnih grobnica sa 3433 bestijalno, najokrutnije ubijenih ljudi. U pojedinim ratnim razdobljima je u Hrvatskoj bilo više od 700.000 izbjeglih i proganih osoba, od čega čak 402.768 osoba iz BiH, a do kraja lipnja 1994. godine bilo je registrirano 477.422 prognanih i izbjeglih osoba na području naše države. Tijekom nesmiljene srpske agresije i okupacije 1/3 našeg područja, uništeno je 145.000 obiteljskih kuća i stanova, kao i 1420 sakralnih (uglavnom katoličkih) objekata, među kojima 393 spomenika kulture, te 220 zgrada škola, fakulteta, bolnica i drugih ustanova, a materijalna šteta penje se na 32 milijarde euraPored masovnih, otkriveno je i 1200 pojedinačnih grobnica sa žrtvama srpskih agresorskih postrojbi, a još uvijek tragamo za 999 osoba nestalih tijekom Domovinskog rata. Čak 30.000 osoba je završilo u srpskim koncetracijskim logorima, više od 3000 žena je sustavno silovano, preko 30.000 osoba je teže ili lakše ranjeno. U pojedinim ratnim razdobljima je u Hrvatskoj bilo više od 700.000 izbjeglih i proganih osoba, od čega čak 402.768 osoba iz BiH, a do kraja lipnja 1994. godine bilo je registrirano 477.422 prognanih i izbjeglih osoba na području naše države. Tijekom te nesmiljene srpske agresije i okupacije 1/3 našeg područja, uništeno je 145.000 obiteljskih kuća i stanova, kao i 1420 sakralnih (uglavnom katoličkih) objekata, među kojima 393 spomenika kulture, te 220 zgrada škola, fakulteta, bolnica i drugih ustanova, što sve svjedoči o namjeri velikosrpskih planera, odnosno pobunjenih Srba u Hrvatskoj, da se uz pomoć JNA okupirani teritorij etnički očisti i pripoji tzv. Velikoj Srbiji. Prema relevantnim izvorima, ukupna (izračunljiva) materijalna šteta koju je pretrpjelo hrvatsko gospodarstvo tijekom Domovinskog rata penje se na 32 milijarde eura.

Haaška sjenaPrema obrazloženju skandalozne i tragične prvostupanjske haške presude, svrha i cilj poduzimanje VRO "Oluja" nije bio (samo) oslobađanje Republike Hrvatske od velikosrpske okupacije i sustavnog paravojnog terora, već i "provođenje projekta etničkog čišćenja te deportacija i prisilno raseljavanje srpskog stanovništva Krajine"Legitimnom i oslobodilačkom vojno-redarstvenom operacijom "Oluja" izborili smo slobodu, obranili državnu neovisnost, suverenost i teritorijalnu cjelovitost (osim u dijelu Istočne Slavonije, Baranje, i zapadnog Srijema). "Olujom" je konačno slomljena oružana pobuna Srba u Hrvatskoj, koja je nakon Memoranduma SANU iz 1986. godine i niza političkih i policijsko-vojnih priprema agresora, započela 1990. godine tzv. "balvan revolucijom" na kninskom području. Pobjedom u "Oluji" hrvatske oružane snage onemogućile su provedbu velikosrpske ideje i plan srpskih ekstremista o stvaranju jedinstvene, etnički očišćene "Velike Srbije" na području bivše Jugoslavije, sa planiranom zapadnom granicom na liniji Virovitica-Pakrac-Karlovac-Ogulin-Karlobag. Poraz tih velikosrpskih snaga u "Oluji", presudno je utjecao i na svršetak rata u susjednoj BiH. No, posljedice velikosrpske agresije i okupacije dijela BiH i danas su vidljive na njenom međunarodno priznatom državnopravnom području.

VRO "Oluja"

VRO "Oluja" započela je 4. kolovoza 1995. godine u 5,00 sati, a formalnopravno trajala je do 7. kolovoza 1995. godine, do 18,00 sati. Pobunjenička srpska paravojska priznala je poraz činom predaje, dana 8. kolovoza 1995. godine u 19,00 sati kada je u Viduševcu zapovjednik tzv. 21. krajinskog korupusa, pukovnik Čedomir Bulat predajući se podnio prijavak generalu Hrvatske vojske Petru Stipetiću, priznajući bezuvjetni poraz srpske pobunjeničke vojske i neupitnu pobjedu Hrvatske vojske.

Svrha i istnski cilj operacije "Oluja", bili su oslobađanje okupiranog hrvatskog područja i uspostava ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske na prostoru koji se pod okupacijom nalazio pune četiri godine. Također, sredinom srpnja 1995. godine poduzeta je zajednička zločinačka ofanziva hrvatskih i bosanskih Srba na branitelje bihačke enklave (koja je bila pod zaštitom UN-a) te je prijetilo ponavljanje u masovnijem i svirepijem obliku srebreničkog genocida na tom području. Stoga je, temeljem obveza Republike Hrvatske iz Splitskog sporazuma Tuđman-Izetbegović (od 22. srpnja 1995.) o zajedničkoj obrani, VRO "Oluja"dobila i karakter međunarodne savezničke antiterorističke akcije kojom se zaustavila velikosrpska, agresivna, osvajačka i teroristička politika. VRO "Oluja" bila je odlučujuća bitka, i to ne samo za rat u Hrvatskoj, već i za završetak rata u Bosni i Hercegovini. "Oluja" je Hrvatskoj donijela mir i slobodu, trajno je promijenila odnos snaga u Bosni i Hercegovini, te je srušila mit o snazi, junaštvu i nepobjedivosti srpske vojske. Vojno-redarstvena operacija "Oluja" bila je upravo zbog toga opravdana, nužna, legitmna, pravedna i oslobodilačka saveznička ratna operacija.

General Željko Sačić predaje prijavak vrhovniku Franji Tuđmanu nakon uspješnih borbenih akcija

VRO "Oluja" je pripremljena i provedena uz poštivanje svih odredbi međunarodnog ratnog, humanitarnog i civilnog prava i uz poštivanje svih međunarodnih obveza naše zemlje.

Političke i sudske manipulacije akcijom

Nažalost, unatoč nepobitnoj povijesnoj istini da je „Oluja" bila međunarodno-pravno legitimna i oslobodilačka vojno-redarstvena operacija, ta je operacija u optužnici Haškog tužiteljstva i u presudi Haškog sudaPoruka političarimaMi, hrvatski branitelji, hrvatski građani, časni, hrabri i dostojanstveni sudionici pobjedničke, legitimne i osloboditeljske VRO "OLUJA", najodlučnije i najoštrije odbacujemo sve uvrede i laži izrečene u toj provostupanjskoj tendencioznoj, politički, a ne činjeničnopravno fundiranoj presudi haškog suda našim proslavljenim ratnim zapovjednicima, generalu Anti Gotovini i generalu Mladenu Markaču, okvalificirana kao "udruženi zločinački pothvat", koji je predvodio prvi hrvatski predsjednik i vrhovni zapovjednik OS RH, dr. Franjo Tuđman. Sve to uz prešutno suglasje, kao posljedice nesposobnosti, kukavičluka, dodvorništva i izdaje naših nacionalnih interesa od strane naših Vlada (Račanove, Sanaderove, ali i aktualne Vlade), te hrvatske policije i hrvatskog državnog odvjetništva na čelu s Mladenom Bajićem (sjetimo se samo njihove farse s tzv. topničkim dnevnicima i „brijunskim transkriptima"). Članovi tog "udruženog zločinačkog pothvata" su izrijekom spomenuti, znani i neznani sudionici operacije "Oluja", dakle, najmanje nas 210.000 hrvatskih branitelja. Prema obrazloženju te skandalozne i tragične prvostupanjske haške presude, svrha i cilj poduzimanje VRO "Oluja" nije bio (samo) oslobađanje Republike Hrvatske od velikosrpske okupacije i sustavnog paravojnog terora, već i "provođenje projekta etničkog čišćenja te deportacija i prisilno raseljavanje srpskog stanovništva Krajine".

Stoga mi, hrvatski branitelji, hrvatski građani, časni, hrabri i dostojanstveni sudionici pobjedničke, legitimne i osloboditeljske VRO "OLUJA", najodlučnije i najoštrije odbacujemo sve uvrede i laži izrečene u toj provostupanjskoj tendencioznoj, politički, a ne činjeničnopravno fundiranoj presudi haškog suda i poručujemo našim "izgubljenim", nesposobnim i prestrašenim političarima, kao i privilegiranim i nestručnim državnim službenicima i haškom sudu, DA NIKAD NISMO BILI, NITI JESMO, PRIPADNICI ZLOČINAČKE ORGANIZACIJE, VEĆ SMO BILI I OSTALI HRABRI I ODLUČNI BRANITELJI SLOBODE SVOJEG NARODA TE NEOVISNOSTI I CJELOVITOSTI DRŽAVE HRVATSKE.

Protuustavno, protubraniteljsko i protuhrvatsko

Danas čitam tekst i ne mogu vjerovati da su se neke rečenice našle u Deklaraciji o "Oluji", donesene u Hrvatskom saboru dana 30. lipnja 2006. godine u čijem je sadržaju i ovo izrečeno, citiram:

-"izražavajući duboku i trajnu zahvalnost i poštovanje prema svakom i svim sudionicima Domovinskog rata, bez čije odlučnosti, ljubavi, junaštva, patnje i žrtve Republika Hrvatska ne bi bila slobodna, suverena i cjelovita država."

-"upućujući posebne izraze trajne zahvalnosti i poštovanja članovima obitelji i prijateljima svih poginulih za hrvatsku slobodu te svakom i svim preživjelim ranjenim, invalidnim, i bolesnim hrvatskim ratnicima,"

"Mi, zastupnice i zastupnici Hrvatskog sabora donosimo DEKLARACIJU O OLUJI."

... kako je to lijepo sročeno, a u stvarnosti, ... veliko ništa, prazna fraza, rugalica, rečenice pune licemjerja i laži.

Tragično, normalnom hrvatskom čovjeku neshvatljivo i duboko ponižavajuće. Osobito nakon nedavnog zatvaranja tzv. Poglavlja 23 radi pristupa EU, u sklopu kojeg se "naše" državno i političko vodstvo obvezalo na dodatnu kriminalizaciju hrvatskih branitelja, ali i na kolektivni zaborav –amneziju zločina, te na dodatnu amnestiju naših krvnika i agresora u ime „nacionalne pomirbe".

"Naša" Vlada se tada obvezala sa svojom „Akcijskim planom za kazneni progon počinitelja ratnih zločina" na kazneni progon više stotina, ali, samo, hrvatskih branitelja i to uglavnom po tzv. zapovjednoj odgovornosti (koja uopće u to ratno vrijeme nije ni bila propisana našim kaznenim zakonima). Dakle, na dodatna uhićenja i suđenja više stotina hrvatskih branitelja i ratnih zapovjednika, i to pred tzv. specijaliziranim (čitaj;prijekim) sudovima za ratne zločine u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijeci, s reduciranim ustavnim pravima te diskriminacijom hrvatskih okrivljenika u tim postupcima, kao i brutalno strogim, ponižavajućim, neciviliziranim pritvorskim uvjetima.

Posljedice tog izdajničkog, protuustavnog, protubraniteljskog i protuhrvatskog čina već smo imali prilike doživjeti i vidjeti proteklih mjeseci.

Tragična i (ne?) namjerno isprovocirana smrt pobjedničkog i hrabrog hrvatskog generala Đure Brodarca u osječkom pritvoru, daleko od svoje obitelji i prijatelja, ostaje na savjesti svakom od nas. Svakom koji je svojom političkom neaktivnošću, nezainteresiranošću, ravnodušnošću, nemiješanjem, posredno ili neposredno dopustio Izborna porukaDolazi vrijeme parlamentarnih izbora, ... razmislite, odlučite, hoćete li opet izabrati, podržavati i tolerirati vlast kojoj su hrvatski branitelji i heroji Domovinskog rata samo prikladan ukras, dekor u prigodi polaganja vijenaca u povodu pojedinih obljetnica bitaka iz Domovinskog rata"našim" političarima i raznoraznim državnim dužnosnicima te "provoditeljima"zakona, da u proteklom vremenu u našoj Domovini kršeći temeljna ustavna prava, provode takvu protubraniteljsku i protuhrvatsku politiku.

Bliže se izbori

Dolazi vrijeme parlamentarnih izbora, ... razmislite, odlučite, hoćete li opet izabrati, podržavati i tolerirati vlast kojoj su hrvatski branitelji i heroji Domovinskog rata samo prikladan ukras, dekor u prigodi polaganja vijenaca u povodu pojedinih obljetnica bitaka iz Domovinskog rata. U stvarnosti, tim političarima su istinski i politički nekorumpirani hrvatski branitelji višak, balast koji im otežava autistično vladanje i guranje Hrvatske u EU. Iznimno, i ti branitelji mogu biti od koristi, ali isključivo kao „moneta za potkusurivanje" i ubrzavanje procesa pristupa EU (slučaj generala Ante Gotovine, Mladena Markača i mnogih drugih) ili kao zalog „dobrosusjedskih" odnosa sa Srbijom (kao u slučaju Purde, Marića, Tromblona i drugih vukovarskih heroja).

Onima pak koji su se usudili javno istaknuti svoj politički stav, kičmu i dostojanstvo, čak je i aktualna predsjednica Vlade javno zaprijetila, kako im je ONA "osigurala (nezasluženo) respektabilne mirovine"!!?? Dakle, po njenom tumačenju svi mi hrabri, sloboduljubivi, slobodnomisleći i pravdoljubivi građani i istinski hrvatski branitelji moramo šutjeti, trebamo biti na društvenoj margini, ne bismo smjeli ukazivati na nepravde, izdaju nacionalnih interesa i druge povijesne prevare, naprotiv, trebali bismo odobravati „podobnu" (čitaj; protuhrvatsku) politiku. ... Sapienti sat!

Za bolju Hrvatsku!

Zagreb, 25. srpnja 2011.
mr. sci. Željko Sačić, general u miru i
ratni načelnik Stožera Specijalne policije