Pozdrav gospićko-senjskog biskupa mons. Mile Bogovića na početku slavlja 11. rujna 2010. – na Dan hrvatskih mučenika na Udbini

S posebni osjećajem radosti i zahvalnosti Bogu i dobrotvorima upućujem svima vama pozdrav ispred u građevinskom smislu dovršene CHM. Prije posvete trebat će još neke stvari dovršiti, ali danas možemo Crkvu blagosloviti kako bi se u njoj mogla služiti sveta misa.

Pred vama je nova crkva. Sada više ne treba tumačiti što planiramo, nego pokazati što je učinjeno. Opredijelili smo se za ovo mjesto jer se nalazi ponad Krbavskog polja na kojem je naš narod 9. rujna 1493. doživio tešku tragediju, ali i tragediju otrežnjenja koja nas je naučila da se u obrani domovine i naroda trebamo osloniti u prvom redu na Božju pomoć i na vlaste snage.

Primjećujete da ograda mnogima priječi pogled prema vanjskom oltaru. Morali smo se držati granica naše parcele, ali je Općina već dala u izradu projekta, po kojem će se cesta spustiti, a tada će nestati te teškoće. Vjerujem da nećemo trebati dugo čekati.

Budući da je Crkva u prvom redu memorijalno zdanje, u znatno većoj mjeri nego druge crkve u Hrvatskoj, a uz to ima karakter nacionalnog svetišta, to njezino memorijalno obilježje željeli smo istaknuti u svim njezinim dijelovima. Nismo dakle pošto-poto išli za tim da crkva bude arhitektonski proboj u suvremenom sakralnom graditeljstvu, nego smo nastojali, vodeći računa i o financijskim okvirima,  da njezin graditeljski izgled i sadržaj budu što vjerniji izraz naše vjere i kulture, da po tim obilježjima govori svakom današnjem i budućem hodočasniku i posjetitelju.

Želimo biti povezani s našim korijenima jer jedino iz njih možemo rasti u onome što jesmo.

Želimo nastaviti u duhu Branimirove godine koju smo proslavili 1979., što pokazuje natpis na portalu a i uveličana kopija Branimirovog zabata iz crkve u Sopotu. Ondje u originalu stoji „dux Croatorum“ a mi smo stavili „Martyribus Croatorum – Hrvatskim mučenicima“.

Mogli ste vidjeti da ima prostor i za muzej i za knjižnicu hrvatskih mučenika. U knjižnicu je ušla biblioteka Kaje Pereković, hrvatske zatočenice. Tvrđavni izgled zdanja prema Krbavskom polju želi izraziti braniteljsku crtu naše povijesti, a nipošto prijetnju. Svjesni smo da se ni to neće sviđati onima koji i našu obranu smatraju nečim zlim i nedopuštenim.

Crkva je građena po nadahnuću crkve Sv. Križa u Ninu, prve hrvatske katedrale. Ne treba nas zabrinjavati što istodobno podsjeća na elemente bizantske umjetnosti. Što idemo dublje u prošlost to više uočavamo kako se približuju ne samo vjerske prakse Istoka i Zapada nego i umjetnički stilovi. Bit će nam drago ako i ova crkva pridonese zbližavanju kršćana te kršćanskih i narodnih tradicija.

Budući da su već poimence spomenuti ugledni uzvanici, neću ih ponovno sve spominjati, ali ih sve od srca pozdravljam i zahvaljujem im da su ovdje s nama. Smatram to izrazom podrške ideji i projektu.

Dakako da nam je svima drago što ovu službu Božju predvodi uzoriti kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup i metropolit. Pozdravljam i sve nadbiskupe i biskupe koji su se u ovako velikom broju odazvali na ovu proslavu.

Srdačno pozdravljam svećenike i redovnike koji su doveli svoje župljane, redovnice, bogoslove i sjemeništarce.

Pozdravljam visokog predstavnika hrvatskih vlasti, predsjednika Hrvatskog sabora gosp. Luku Bebića, i sve ostale državne, županijske, gradske i općinske vlasti, naše domaćine ličko-senjskog župana Milana Jurkovića i udbinskog načelnika Ivana Pešuta.

Pozdravljam našu vojsku na čelu s načelnikom Glavnog stožera generalom Josipom Lucićem koji je s ostalim ovdje prisutnim generalimai ostalim generalima pješačio od Krivog Puta do Udbine predvodeći braniteljsku udrugu Damir Tomljanović Gavran. Pozdravljam sve branitelje i njihove udruge. Želimo da branitelji na poseban način osjete da je ovo njihova crkva, što su oni i do sada na mnogo načina posvjedočili.

Pozdravljajući akademika Milana Moguša, predsjednika HAZU,  pozdravljam i sve ostale koji djeluju na području znanosti i umjetnosti, posebno članove Hrvatskog instituta za povijest i Instituta Pilar.

Pozdravljam i sve ostale  drage hodočasnike sa svih strana Lijepe naše i iseljene Hrvatske, posebno stare i nove Udbinjane, tj. one koji su pred sv. Luciju 1942. morali odavde pobjeći, kao i njihove potomke, te Hrvate katolike iz Bosne koji su nakon Domovinskog rata ovdje našli utočište u okrilju Hrvatske države.

Hvala ti, Gospodine, što smo tvojom pomoći uspjeli izgraditi ovaj hram zahvalnosti na čast naših mučenika. Neka se tvoj blagoslov proširi na nju i neka prati sve one koji će te ovdje hvaliti i moliti.

Zahvala gospićko-senjskog biskupa mons. Mile Bogovića na Dan hrvatskih mučenika na Udbini 11. rujna 2010.

Dobrome Bogu hvala na ovome danu i ovome daru! Iako sam jedno vrijeme s mnogih strana bio nemilosrdno napadan zbog ovog projekta, osjećam danas zadovoljstvo kakvo nisam zaslužio. Glavninu tereta s naše strane ponijeli su Ive Vukić, Nikola Turkalj i župnik Nediljko Knezović. Iako su se brojni uglednici distancirali od onoga što smo radili, osjetio sam podršku našega naroda iz domovine i inozemstva, naroda koji nema instrumentarija preko kojega bi poslao svoju poruku javnosti, ali koja poruka se može osjetiti. To je onaj narod kojemu sam posvetio i svoju knjigu: Žao mi je naroda. To je onaj narod koji je u nenaklona vremena od 1945. do 1990., samozatajno i tiho, prenosio na mlađe naraštaje bogatstva naše vjere i kulture, naroda koji moćnici i jučer i danas slabo slušaju i uvažavaju.

Na kraju naše svečanosti povodom Dana hrvatskih mučenika izražavam zahvalnost kardinalu Vinku Puljiću za predvođeno slavlje i za poruku koju je uputio nama i svima koji su s nama bili povezani preko HRT i radio postaja.

Kao što to obično biva, i ova je Crkve građena velikim obećanjima i tek ponekim doprinosom moćnih i bogatih te mnogobrojnim darovima malih i vjernih. Valja ipak reći da je Crkva hrvatskih mučenika kao svenacionalni projekt u dobroj mjeri povezala hrvatski narod u domovini i inozemstvu, te vodeće crkvene, državne i kulturne ustanove Republike Hrvatske. To smatramo još vrjednijim od onoga što sada kao građevinu gledate pred sobom. Od zametka ideje o izgradnji stvara se pozitivno duhovno zajedništvo oko ove Crkve, što pokazuje i izložba koju je u prostorima našeg muzeja za ovu prigodu priredio Gradski muzej Senj na čelu s Blaženkom Ljubović. A mnogo toga lijepoga od rada svojih ruku pokazat će nam u muzeju i naš Polapčanin iz Kanade – Stjepan Brezić.

Bilo je više izvoditelja: Palir, Megrad, a glavni dio izveo je Kostruktor- inženjering. Prvi projekt bio je djelo Marina-projekta iz Zadra i arhitekta Nikole Bašića, a drugi Konstruktora iz Zagreba i njegovih arhitekata na čelu s Marinom Balin Fadejev. Svima zahvaljujem na njihovom doprinosu, a posebno izvođaču Konstruktor-inženjeringu na čelu sa Željkom Žderićem, posebno Zvonku Jugoviću i Tomislavu Stankoviću, nadzornoj službi IGH-a na čelu s dr. Jurom Radićem, i inž. Leonardu Kvarantanu, kao i njihovim suradnicima i svakom radniku. Sa svoje strane trudili smo se da svaki za svoj rad dobije zasluženu plaću. To nam je bilo moguće zahvaljujući dobroti onih kojima je hram zahvalnosti hrvatskim mučenicima bio na srcu.

Iako već imamo dosta prakse, nije lako organizirati ovakav skup. No izroni tolika dobra volja na koju redovno i ne računamo. Nju su pokazali mnogi ljudi, župljani ove župe, naša vojska, časne sestre, djelatnici Nacionalnog parka Plitvice, sanitetsko osoblje i mnogi drugi kojih je popis dugačak. Hvala im.

Draženko Tomić spomenuo je sve osobno koga treba danas pozdraviti i kome treba zahvaliti. Zato ja to neću ponavljati, ali svakako sve pozdravljam i svima zahvaljujem. Jedino što bih htio tome dodati jest da je Draženko prvi put s nama ovdje sudjelovao kada smo pred 5 godina postavljali kamen temeljac. Njegova provincija ga sada povlači u svoje redove. Ovdje je danas da najavi da je dovršena građevina za koju je pred pet godina najavio postavljanje temeljnog kamena. Hvala njemu i njegovoj provinciji hercegovačkih franjevaca.

Ljepoti ove liturgije uvelike su doprinijeli udruženi zborovi naše Biskupije predvođeni dirigentom Ivanom Prpićem Špikom i orguljašem Milanom Dučićem. Njima se i ovaj put pridružio zbor Bašćina iz Zagreba pod vodstvom Jasne Polić Biliško.

Želim danas svoje obraćanje završiti porukom cijeloj hrvatskoj javnosti da pred nama stoji jedan ljudski, civilizacijski a nadasve kršćanski zadatak. Naime, mnogima koji su za ovaj narod stradali i umirali njihove kosti još do danas nisu našle mjesto gdje bi im grob obilježili i zapalili svijeću. Na Dan hrvatskih mučenika i s ovoga mjesta gdje smo im sagradili hram zahvalnosti pozivam državne i crkvene ustanove kao i svehrvatsku javnost da svi zajedno prevladamo tu našu moralnu recesiju i izvršimo svoj dug prema njima. Zar ne bi bilo normalno i poželjno da se svima onima kojima je bilo pogaženo svako ljudsko dostojanstvo, pa čak i pravo na grob, izgradimo na Krbavskom polju, podno CHM, zajedničko grobište ili grob?

Možda postoji i bolje rješenje?

Molimo se Bogu i svim hrvatskim mučenicima da ga nađemo i ostvarimo.

(foto:Lj.Škrinjar,D.Borovčak)

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Veliko hvala mons. dr. Mili Bogoviću, našem hrvatskom biskupu — Guest 2010-09-13 20:44

Bio sam nazočan na blagoslovu Crkve hrvatskih mučenika, i mogu posvjedočiti da je to bio događaj za pamćenje. Razmišljajući tijekom slavlja, što je tolike ljude taj dan dovelo u Udbinu, mogao sam doći samo do jednoga zaključka. Oni su se došli pokloniti svim našim žrtvama, koje vapiju za sjećanjem na njih, nisu imali pravo na grob i odavanje dužnoga pijeteta svima, to je izostalo i nije se smjelo, osobito onim žrtvama od 1945. do 1990. Biskup Bogović je učinio veliko djelo, sveto djelo. Stoga u potpunosti podržavam ideju da se svim žrtvama na Krbavskom polju izgradi zajednički grob. Teško je naći pogodnije mjesto s toliko povijesne simbolike i stradanja.
Neka nam dragi Bog poživi i dade zdravlja našemu biskupu Mili Bogoviću, tako se brani i učvršćuje dom.

Prijavi Administratoru

#2 Hvala Vam, oče biskupe — Guest 2010-09-13 22:05

Gospodin biskup Mile Bogović, hrvatski domoljub, čuvar svjetla i istine, koju nam danas žele oteti. Ali ne mogu, dok nam je takvih ljudi. Hvala Vam dragi oče biskupe!
Da, uistinu je bilo divno na Udbini. Tijekom cijele svete mise gusti, tamni oblaci, grmljavina negdje s južne strane. To nas naš div Velebit pozdravlja, kao da nam želi reći: "I ja sam tu. Radujem se zbog Tebe Lađo Zvonimirova. Mi smo simboli nikada pokorene Hrvatske!" Kiša je lebdjela i nikako da padne na onih 15.000 najvjernijih koji su sa svih strana stigli na Udbinu, tu našu "Hrvatsku Sudbinu". I, onda odjednom, čudo! Kad nas je naš nadpastir Puljić pozvao da ispovijedimo našu vjeru, otvorilo se nebo! Zraka sunca obasjala je "Zvonimirovu lađu" (kako nazivam ovu našu prelijepu Crkvu hrvatskih mučenika, iako je na njoj ime dičnoga Branimira!), i kao da nam je dobri Bog želio poručiti: "NEBOJ SE, STADO MOJE MALO. VI STE MOJ VJERNI NAROD, I JA VAS NIKADA NE ĆU OSTAVITI!" Dobri Bože, zahvaljujemo Ti na milosti, da još uvijek čuvamo zavjet djedova i očeva naših, i da smo ipak još uvijek Tvoj Narod. Blagoslovi nam i čuvaj našu Lijepu Hrvatsku.

Prijavi Administratoru

#3 hvala vama..nek vas dragi bog čuva i vodi... — Guest 2010-09-14 09:56

hvala vama naš monsinjore bogoviću...
stojte tako i dalje na braniku naše hrvatske povijesti,jer istina je samo jedna,,a vi imate snage i hrabrosti da je svjedočite...

crkava je uistinu prekrasna i veličanstvena.. hvala svima na trudu i naporu..a najviše hvala našim mučenicima za vjeru i dom koji su svoj život dali,da bi mi živjeli..

nikad zaboravljeni-bo g i hrvati !!!!!!

Prijavi Administratoru

#4 Crvena banda — Guest 2010-09-14 11:47

Hvala biskupu Bogoviću. No, u komentaru osvrnuti ću se o biskupu Ivasu. Što crvena banda radi kad biskupi govore povijesnu istinu?

Bio je zadnji dan mog godišnjeg odmora. Spremio sam stvari u auto, i prije puta za Zagreb, kao obično popijem kavu ispod „dva brista“ na Vanjskom u Šibeniku. Na terasi još nikga, te uz kavu konobarica mi donese i SD. Ne želim je zamarati da te novine ne čitam, samo joj uzvratim hvala. Odem ipak pogledati osmrtnice, te preletim pogledom i šibensku kroniku. Začudim se, od kada čedomir Dežulović piše za šibensku lokalnu stranicu. Znao sam da je ta stranica rezervirana za Urukala iz četničkih Đevrsaka, bivšeg NKV radnika TLM.-a, skojevku Blažević, učenicu političkog komesara Uzelca (zbrisao 91. u Beograd s Raškovićem) i nekakvu Jordanku, ne znam odakle je ona došla.
Odem po naočale. Ovo moram pročitati. I vidim, uredništvo poslalo četničko pojačanje. Crvenu bandu uznemirio je govor biskupa Ivasa u Biskupiji kod Knina na sv. Anu, jer se sjetio nevinih hrvatskih hodočasnika iz 1941., koji su poklani, a istovremeno pravnik predsjednik Josipović za taj hrabri pothvat stavlja koljačima kolajne oko vrata.
Nisu iščeprkali niša loše iz biskupove biografije, te su evo pronašli bespravno podignuti biskupov dimnjak. Moram pogletati to „ruglo“, kažem sam sebi. Prošetam se do katedrale, gledam biskupske odaje i ne mogu ništa čudno primjetiti. Kovitlam se da podignem horizont, vidim svaka kuća ima dimnjak. Napokon ugledam mali renovirani dimnjak, odskače, jer je nova cigla, ranije je bila oronula žbuka. Cigleni mali dimnjak na ciglenom krovnom crijepu. Nesklad, nema što! Crvenoj bandi očito se više sviđala „buža“ na kupoli kadedrale od njihove četničke granate.

30.08.2010.
Priča o neimaru Anti Ivasu i njegovu fumaru
Boris Dežulović: Dimnjak koji nedostaje
Treba jasno ponavljati istinu, da je veliki dio zemlje Hrvatske bio otet i okupiran, od onih koji su sustavno, “od Memoranduma do hrvatskog Kosova”, ignorirali sve legalne institucije hrvatske države! – podviknuo je i jasno ponovio historijsku istinu šibenski biskup Ante Ivas prije dvadesetak dana, na misnom slavlju o obljetnici Oluje, u kninskoj crkvi Gospe od Hrvatskog krsnog zavjeta.
Podviknuo tako monsinjor Ivas za oltarom, pa još jednom jasno ponovio: Treba ponavljati istinu da su u Hrvatskoj na najpoganskiji način uništeni ili obeščašćeni svi hrvatski kulturni spomenici, naročito crkve, a sve to pod sloganom „Ovo je Srbija“!
Već gotovo? Jest
Za to vrijeme, pedesetak kilometara južnije, u srcu hrvatskog Šibenika, uz samu katedralu svetog Jakova, stoji parkiran bijeli kombi beogradskih registracija. Na kombiju veliki ćirilični natpis „Građevinsko preduzeće Odžačar d.o.o. Beograd, Velika Srbija – Ako ne umemo da se bijemo, umemo da gradimo!“, a iz njega se razmilili trgom majstori sa zidarskim kapama složenim od stranica Politike. Sve zviždeći “Marš na Drinu”, napravili živi lanac od kombija do krova Biskupije, pa dodaju jedan drugome cigle i vreće cementa.
- Brže malo, Njegovo preosveštenstvo episkop Ivas će da se vrati iz Knina svakog časa! – dovikuje im odozdo debeli brko sapet u zlatne lance i križeve, očito šef Odžačara d.o.o.
– A i obećali smo da završimo poso pre Velike Gospojine. - Ako – veselo će odozgo jedan zidar. – Ima do Gospojine bezmalo tri nedelje.
- Njihove Gospojine, katoličke! – iznervirao se Šef. – Majmune jedan nevaspitani!
Sutradan ujutro, kad se monsinjor Ante Ivas vratio iz Knina, imao je što i vidjeti: posjeli zidari u hlad svetoga Jakova i tamane iz masnog pleha vruće komade pečene svinjetine, a Šef pokazuje Njegovom preosveštenstvu gore, ispod renesansne rozete, skladni mali dimnjak od crvene cigle.
- Već gotovo? – mnogo se iznenadio episkop Jovas. Pardon, Ivas.
- Gotovo – zadovoljno će debeli. - I roštilj, i cela pečenjarnica, i furunče.
- Svaka čast – zadivljeno će biskup. – Pa jel’ funkcioniš... funkcionira?
- Ih, da jel funkcioniše?! Vuče bre ko onaj u Rimu. Mislili ljudi da je hirotonisan novi papa – šeretski će Šef, a majstori udariše u smijeh.
- Šta, isprobali ste ga? - Dabome. Oćete malo?
Istih onih dana dok je monsinjor Ante Ivas za kninskim oltarom dimio od bijesa zbog „onih koji su sustavno ignorirali sve legalne institucije hrvatske države“, pa „pod sloganom ’Ovo je Srbija’ na najpoganskiji način obeščastili hrvatske kulturne spomenike, naročito crkve“ - u njegovu su Šibeniku, na krovu njegove Biskupije, po njegovu nalogu „sustavno ignorirane sve legalne institucije hrvatske države“, od Ministarstva kulture do šibenskog Konzervatorskog odjela, pa „na najpoganskiji način obeščašćen hrvatski kulturni spomenik, naročito crkva“, katedrala dakle svetog Jakova.
Je li pak bilo baš onako kako sam rekonstruirao na osnovi povijesnih dokumenata, je li posao dobio Odžačar d.o.o. ili konzervatori Srpske akademije nauka i umetnosti, ne držite me za riječ, ali teško zapravo da je moglo drugačije.
Fali to, Jurje, fali
Teško, naime, da bi investitor Ante Ivas za taj posao našao bolje izvođače od onih s višegodišnjim iskustvom u „sustavnom ignoriranju legalnih institucija hrvatske države“ i „najpoganskijem obeščašćivanju hrvatskih crkava“.
Ne bih se ja, recimo, pretjerano iznenadio kad bi negdje u arhivima JNA povjesničari pronašli nalog tadašnjega generalnog vikara Šibenske biskupije Ante Ivasa iz rujna 1991., za otvaranje svjetlarnika u kupoli katedrale.
Ivasovi majstori preuredili su tako ured njegova tajnika u pečenjarnicu „Kod tri lista Jevanđelja“ - ili last-food, to je zgodno, „Poslednja večera“ ili tako nešto - pa na krov posadili skladni mali dimnjak od crvene cigle.
Stotinu godina građena je šibenska katedrala, još pet stotina godina gledali su Šibenčani to velebno zdanje, i cijelo to vrijeme kao da mu je nešto nedostajalo, neki detalj koji će zaokružiti cjelinu, kao vršak štapa u rukama zlatne Madonnine na vrhu goleme milanske katedrale. Sve dok nije došao protomonsinjor Ivas i izbacio iz krova pod rozetom mali dimnjak. Tek sad to je to.
Davni posao majstora Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca dovršio, eto, Ante Šumadinac. Monsinjorovo furunče, jasna stvar, u cijeloj priči nije toliko važno: cijela je priča, naime, o bahatom odnosu kaptolske korporacije, koja se prema našoj, ali i svjetskoj kulturnoj baštini odnosi kao prema svetskoj-a-njih ovoj.
Pa kad splitski crkveni oci mogu na krovu Biskupove palače otvoriti pravu pravcatu lounge-terasu, biskupski Carpe Diem, što ne bi šibenski otvorili nekakvu malu hostionicu i vrtjeli u njoj jaganjce Božje? Zašto onako neiskorišteni zadarski Sveti Donat ne bi bio, štajaznam, sala za pireve?
A što je ovo?
Što se pak monsinjorova odžaka tiče, ta se stvar ionako rješava jednim jedinim preciznim topovskim hicem - ako srpski neimari imaju iskustva sa šibenskim spomenicima, ima ga u istom gradu bogami i hrvatsko topništvo.
I sam je biskup Ivas, valja citirati, na misnom slavlju u Kninu podsjetio „one koji su sustavno ignorirali legalne institucije hrvatske države“ i „pod sloganom ’Ovo je Srbija’ obeščašćivali hrvatske crkve“: - Kad drugačije nije bilo moguće, Oluja je morala krenuti!
U međuvremenu, dok ne krene komunalno-redar stvena akcija Oluja i odjeknu detonacije na šibenskoj Biskupiji, turisti će izvinutih vratova šetati oko katedrale svetog Jakova, zadivljeno gledati hrabru Jurjevu i Firentinčevu kupolu, snimati mobitelima kamene glave i skladne rozete, te zbunjeno pokazivati prstom mali neoromanički zvonik pod zapadnim brodom bazilike, ovako odozdo neobično nalik dimnjaku kakve pečenjarnice.
- A što je ovo? - Ovo? – nakašljat će se šef Šibenske biskupije sapet zlatnim lancima i križevima. – Ovo je Srbija.
Boris Dežulović

Prijavi Administratoru

#5 Bili smo zajedno — Guest 2010-09-14 13:17

Dok su neki u subotu ujutro, 11. rujna ove godine hitali prema Udbini, da budu svjedoci velikog događanja , proslave Dana hrvatskih mučenika, drugi su već u 5 sati ujutro u Zagrebu, stigli u zagrebačku prvostolnicu, katedralu Uznesenja Marijinog i Sv.Stjepana, da bi nakon
molitve i blagoslova hodočasnika, krenuli na 279. zavjetno hodočašće grada Zagreba u Nacionalno Marijansko svetište u Mariju Bistricu! Preko Medvednice, kao i svake godine išlo se putem, kojim je nekada naš blaženik, kardinal Alojzije Stepinac predvodio tisuće hodočasnika. Kraći predah bio je u „sljemenskoj kapelici“ Majke Božje Bistričke, Kraljice Hrvata, na misi koju je predvodio zagrebački biskup Ivan Šaško (i sam nazočan na hodočašću!). Po teškom, većim dijelom šumskom blatnjavom terenu bilo je potrebno preko 18 sati, ali smo to ublažili pobožnošću križnog puta, istim, koji su obavljali hodočasnici u Udbini!
Dakle, bili smo zajedno radosni, da makar i na taj način budemo zajedno, daleki kilometrima, ali duhom našeg vjerskog i nacionalnog zajedništva!
Završili smo naše zavjetno hodočašće, ali uskoro, posjetiti će mo Udbinu, da ponovimo taj lijepo napisan križni put, koji je naslovljen na mladog srednješkolca iz Saborskog, Željka Mačića!

Prijavi Administratoru

#6 sličan osvrt! — Guest 2010-09-14 17:56

majku vam jeben ustašku!

Prijavi Administratoru

#7 sličan osvrt! — Guest 2010-09-14 17:57

pogriješio sam blog, majku vam jeben komunističku, sad je jedan jedan.za mene su i jedni i drugi isti!

Prijavi Administratoru

#8 Isprika — Guest 2010-09-14 17:59

Isprika prezimenjacima Uzelac. Mentor skojevke Blažević zvao se Uzunović.

Prijavi Administratoru

#9 G.Admin — gracena 2010-09-14 18:14

Neostanite nijemi i ravnodušni, lijepo Vas, molim.

Ne dopustite nikomu da
neprimjerenim tekstom omalovaži doprinos gospode Škrinjara i Borovčaka, napose Katoličke Crkve, u vidu izečene poruke koju nam je uputio gospićko-senjsk i biskup mons. Mile Bogović.

Prijavi Administratoru

#10 Mentor skojevke Blažević zvao se Uzunović.... — Guest 2010-09-14 19:07

Ima jedna zanimljiva "štorija" s prezimenom "Uzunović", samo ne znam spada li to u istu obitelj; vjerojatno da.

U Šibenskoj gimnaziji kemiju je 60-tih 70-tih godina predavala "hemiju" nekakva srbijanka Uzunović (zaboravio sam joj ime), zvana Uzuna Železna.
Bila je vrlo stroga, drska i bezobrazna, prava pošast i noćna mora za učenike.

U to vrijeme je gimnaziju pohađala Sanda Rašković, kći Jovana i sadašnja srbijanska ambasadorka u Italiji. Inače je rečena Sanda bila briljantna učenica, ali iz nekoga mračnog razloga nje se nadovezala Uzuna.

Koliko god Sanda naučila "hemiju" nije zadovoljilo Uzunu, nikada nije dobila više od trojke. Bila joj je kemija prava noćna mora.

Nu, ono što začuđuje, Rašković, koji je tada bio apsolutni feudalni gospodar grada Šibenika i koji je odlučivao o svemu, iako nije bio ni u kakvim "institucijama" , nije ni prstom mrdnuo da zaštiti kći od suludih progona nastavnica Uzune, koja je inače - očito - bila duševna bolesnica.

Zašto to nije učinio nikada nisam mogao shvatiti, a mogao je, da je samo maknuo prstom, odletela bi Uzuna odakle je došla.

Prijavi Administratoru

#11 Poštovani, oče biskupe, mons.dr. Mile Bogoviću , veliko HVALA ! — gracena 2010-09-14 19:34

Citat:

„Želim danas svoje obraćanje završiti porukom cijeloj hrvatskoj javnosti da pred nama stoji jedan ljudski, civilizacijski a nadasve kršćanski zadatak. Naime, mnogima koji su za ovaj narod stradali i umirali njihove kosti još do danas nisu našle mjesto gdje bi im grob obilježili i zapalili svijeću. Na Dan hrvatskih mučenika i s ovoga mjesta gdje smo im sagradili hram zahvalnosti pozivam državne i crkvene ustanove kao i svehrvatsku javnost da svi zajedno prevladamo tu našu moralnu recesiju i izvršimo svoj dug prema njima. Zar ne bi bilo normalno i poželjno da se svima onima kojima je bilo pogaženo svako ljudsko dostojanstvo, pa čak i pravo na grob, izgradimo na Krbavskom polju, podno CHM, zajedničko grobište ili grob?

Možda postoji i bolje rješenje?

Molimo se Bogu i svim hrvatskim mučenicima da ga nađemo i ostvarimo.“

................

S neizjernom zahvalnošću i radošću propratih Vašu uputu javno izrečenog zaziva svim hrvatima riječima koje odišu puninom kršćanski milosrdnog suosjećaja spram stravično proživljene patnje hrvatskih mučenika . Tko je dužan prisjetiti se i patnje hrvatskih mučenika , odati im dužno štovanje u vidu vječnog spomena , a, napose oogućiti im konačno i pravo na vlastiti grob ? Hrvatski narod u cjelini, jer, podniješe muke umjesto nas, i za naš spas .

Pomolimo se dragom Bogu da svim hrvatima, kojima je svijest i savjest uspavana, probudi se .

Prijavi Administratoru

#12 Dan hrvatskih mučenika — Guest 2010-09-15 23:33

Pozdravljam našu vojsku na čelu s načelnikom Glavnog stožera generalom Josipom Lucićem koji je s ostalim ovdje prisutnim generalimai ostalim generalima pješačio od Krivog Puta do Udbine predvodeći braniteljsku udrugu Damir Tomljanović Gavran. Pozdravljam sve branitelje i njihove udruge. Želimo da branitelji na poseban način osjete da je ovo njihova crkva, što su oni i do sada na mnogo načina posvjedočili.

Prijavi Administratoru

#13 Pojašnjenje na post prije — Guest 2010-09-15 23:47

Ne želim komentirati svoj gornji izvod iz Pozdrava gospićko-senjsk og biskupa mons. Mile Bogovića, no veliko hvala svima onima koji se srame našeg živućeg mučenika - generala Ante Gotovine.

Prijavi Administratoru

#14 stric — Guest 2010-09-15 23:50

nije mi namjera otkrivanje identiteta ali jesi li ti stric iz 3.boj.4brigade

Prijavi Administratoru

#15 Klanjanje i Bogu i Vragu? — VoC 2010-09-16 02:01

Odmah nakon svecenika, Luka Bebic:


"Pozdravljam visokog predstavnika hrvatskih vlasti, predsjednika Hrvatskog sabora gosp. Luku Bebića, i sve ostale državne, županijske, gradske i općinske vlasti, naše domaćine ličko-senjskog župana Milana Jurkovića i udbinskog načelnika Ivana Pešuta."


Evo tko je "izjednacio" (pod trostrukim navodnicima!) komuniste (protu-katolick e, zar ne) s Braniteljima koji su se borili protiv tog "NOB-a"....

Klanjanje i Bogu i Vragu, kako je to moguce.... U partnerstvu s "bogatim [komunistickim] mocnicima"....s ve je moguce....


"Prigodni prijam
Bebić: Antifašistička borba stvorila je temelje hrvatske države
Po broju sudionika u NOB-u Hrvatska je prva ili među prvima u svijetu - rekao je Luka Bebić."
vecernji.hr/.../...


Napokon, Luka Bebic, izabrao je Ivu Sanadera ("veliki su odlucili" - HDZ-ove sluzbe) za sefa HDZ-a, etc., uz ciji "blagoslov".... . "Demokracija".. .. "istinska"...

Prijavi Administratoru

#16 Uistinu — VoC 2010-09-16 02:15

Uistinu, oprostite moju 'ignorantnost' (ako je to u pitanju), ali gdje je tu zrtva za Crkvu, gdje se cak i sv. Crkva 'zrtvuje' za bogate (komunisticko-m asonske) mocnike...???

Prijavi Administratoru

#17 ipak je to hdz-ovo maslo... — VoC 2010-09-16 10:09

Vidim da je Bebic stvarno zasluzio 'pozdrav', nakon sto je izlijecio svoje 'frustracije' sto je RH "talac jedne osobe" (gen Ante Gotovine, 2005!), premda nije RH usla u EU, kako to misli objasniti:

4. ... Mr. Bebic argued that it was frustrating that Croatia managed to close 625 different cases of cooperation with the ICTY but that its entire European future was "held hostage by one person"....

[what a HDZ wisdom, to justify its failed foreign policy by "one person".... Whose hostage Croatia is today, when Bebic's and HDZ's theory, or that of their "global" leaders, is proven false?? op. VoC]
www.nato-pa.int/.../

Prijavi Administratoru

#18 . — VoC 2010-09-16 10:15

Ps. tako je i Granic govorio da je RH talac BiH, pa dao upucati Kupreskica ("legalna operacija" - a kao nije imao prste u BiH!).... Ovi hadezeovci uvijek talci necega, sve ljudi s "blagoslovom", od nase Crkve (zalosti li!), ili prije talci svog nezasitnog dzepa....(kacu bez dna se ne moze napuniti....)

Prijavi Administratoru

Osvježi listu komentara

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

JComments