Izlaganje prof.dr. Zdravka Tomca sa svečane akademije povodom 8. obljetnice smrti dr. Tuđmana

Prof. dr. Zdravko Tomac -  Izlaganje sa svečane akademije održane u povodu 8. obljetnice smrti dr. Franje Tuđmana

Najviše i najbolje ćemo se odužiti dr. Franji Tuđmanu ako se izborimo za istinu o njegovome djelu i Domovinskome ratu, ako se suprotstavimo povijesnim krivotvorinama i političkim snagama koje, mijenjaju i krivotvore hrvatsku prošlost. Narod koji dopusti da mu se krivotvori prošlost, da mu se njegove najveće vrijednosti pretvaraju u navodnu sramotu, gubi svoj identitet i svoje dostojanstvo, a time i svoju budućnost. Zato je obrana istine o dr. Franji Tuđmanu, njegovome životu i djelu, bitna za budućnost hrvatskog naroda. Hrvatski narod, radi sebe i svoje moralne čvrstoće, radi svojega samopoštovanja i svojega mentalnog zdravlja, ne smije prihvatiti politiku koja žrtvuje nevine i zaslužne ljude, koja prihvaća krivotvorine kao istine, koja se odriče najsvetijeg i najboljeg iz svoje prošlosti.

Odbacivanje politike koja žrtvuje zaslužne ljude, koja se odriče istine, koja sluša strane gospodare, ali još više čvrsto odbacivanje nepravde umotane u lijepu ambalažu, koja nepravdu pokušava prikazati kao navodnu pravdu jest povijesna prilika koju hrvatski narod ne smije propustiti. To je prilika za spas hrvatskoga naroda, za povratak sebi i svojim izvorima i vrijednostima, svojoj tradiciji - biti svoj na svojemu i čuvati moralne i kršćanske vrijednosti kao bitno obilježje hrvatskoga naroda. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman jedan od najvećih ljudi u hrvatskoj povijesti jer je bio na čelu hrvatskoga naroda u vrijeme stvaranja samostalne i suverene i njezine obrane od velikosrpske agresije. Tuđman je formulirao cjelovitu državničku doktrinu koju je potpuno ostvario.

U tome kontekstu samo ću ukratko nabrojiti argumente za ocjenu da je Tuđman jedan od najvećih ljudi u hrvatskoj povijesti, odnosno zbog čega se može već danas konstatirati: povijesno gledano tuđmanizam trijumfira, a mesićizam krahira. Tuđmanova je zasluga što je stvorio široki nacionalni pokret koji je objedinio sve hrvatske snage odnosno što je svojom politikom pomirbe prvi put onemogućio krvave hrvatske mostove ideološki sukobljenoga hrvatskoga naroda. Prvi put Hrvati nisu ratovali jedni protiv drugih, nego je ogromna većina bila na istoj strani. Nacionalni pokret temeljio se na križu i krunici, kao simbolima hrvatskoga katoličkog nacionalnog identiteta - nasuprot ateizmu i komunizmu koji su godinama grubom silom neuspješno pokušali uništiti hrvatski nacionalni i katolički identitet.

Dakle, nije to bila samo strategija borbe za samostalnu državu i strategija obrane od agresora, nego i radikalan svjetonazorski sukob, borba protiv komunizma i ateizma i stvaranje pretpostavki za višestranačje i demokratsko društvo, te povratak Hrvata vjeri svojih otaca kao bitnom odredištu hrvatskog identiteta. Sve je to ostvario hrvatski narod na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. Stvoriti samostalnu hrvatsku državu i obraniti ju od agresije te osigurati demokratski razvoj, najveće je djelo koje može učiniti političar i državnik. Zasluge dr, Franje Tuđmana ne počinju devedesetih godina. Da bi mogao učiniti to što je učinio u devedesetim godinama, Franjo Tuđman morao je voditi tešku i upornu borbu punih tridesetak godina prije 1990. godine.Tu borbu vodio je ne samo protiv velikosrpske hegemonije nego i protiv vlastitih zabluda i iluzija da je u komunističko-socijalističkom sustavu i u Jugoslaviji moguće riješavati hrvatsko nacionalno pitanje i osigurati ravnopravnost hrvatskoga naroda.

Od šezdesetih godina prošloga stoljeća Franjo Tuđman kao povjesničar suprotstavlja se velikosrpskim krivotvorinama kojima se hrvatski narod optužuje kao genocidni narod. Vodi veliku borbu protiv napuhavanja zločina u Jasenovcu i bori se za povijesnu istinu. U borbi za istinu spreman je ići i u zatvor pa je dva puta i zatvaran. U tim procesima, Tuđman se radikalno mijenja. Tuđman već tada spoznaje nužnost stvaranja samostalne hrvatske države, ali kao političar svjestan je da mora čekati povoljne povijesne okolnosti da taj cilj mora ostvarivati postupno, da mora biti veliki kombinator, veliki "igrač", skrivati prave namjere, prihvaćati kompromise, puštati "lažne balone" i uvijek imati nekoliko opcija u borbi za ostvarivanje toga cilja. Tuđman tvrdo vjeruje u uspjeh i tu svoju vjeru prenosi na narod i prvi put u povijesti uspostavlja se sloga hrvatskoga naroda u ostvarivanju samostalne i suverene hrvatske države.

U tome povijesnom procesu Tuđman je morao nadigrati brojne i jake protivnike. Morao je pobijediti akademike SANU (Srpska akademija znanosti i umjetnosti) i velikosrpske povjesničare i krivotvoritelje. Morao je nadigrati obavještajnu špijunsku mrežu KOS-a i SDB-a, SDS-a, odnosno UDBE, koja je splela mrežu oko njega. Morao je pobijediti inozemne podzemne mreže Londona, Pariza i Moskve. Morao je neutralizirati jake snage međunarodne zajednice koje su bile protiv bilo kakve samostalne Hrvatske. Morao je taktizirati, pa i činiti trule kompromise s hrvatskim Srbima i bosanskohercegovačkim Srbima koji su se stavili u službu Beograda i velikosrpske agresije. Morao je rješavati kvadraturu kruga bosansko-hercegovačke enigme. Morao je znati neutralizirati biološke Hrvate, a uistinu antihrvate, koji ne samo da nisu željeli Hrvatsku, nego su činili sve da onemoguće svaku ideju o samostalnoj Hrvatskoj.

Morao je pronaći načina kako u uvjetima embarga na uvoz oružja, stvoriti hrvatsku vojsku, koja se može suprotstaviti JNA i moćnim snagama unutar SFRJ koje su dobile podršku međunarodne zajednice da silom spriječe osamostaljenje Hrvatske. U procesu stvaranja nacionalne sloge i izgrađivanju nacionalnog identiteta kao uvjeta hrvatske pobjede i stvaranja samostalne i suverene nacionalne države, Tuđman je ispravno procijenio da ne može uspjeti bez križa, kao simbola, bez hrvatske katoličke Crkve kao garancije hrvatskoga nacionalnoga identiteta. I u tome procesu Tuđman je morao radikalno mijenjati ne samo politiku nego i samoga sebe. Nevjerničko i vjerničko u Tuđmanovu svjetonazoru ispreplitalo se i borilo kroz njegov život. Na kraju je pobijedilo vjerničko. Međutim, kod Tuđmana, kao državnika i političara i domoljuba, nema nikakve dvojbe da je vjerničko pobijedilo i mnogo prije njegova duhovnoga preobražaja od ateista u vjernika, jer je shvatio da bez križa kao oslonca hrvatski narod ne može stvoriti i obraniti svoju nacionalnu državu.

Svi protivnici koje je Tuđman pobijedio u procesu stvaranja samostalne i suverene hrvatske države nikada mu nisu oprostili pobjedu i danas radikalnom detuđmanizacijom nastoje poništiti ono veliko što je Tuđman stvorio. Međutim, umnožili su se i novi protivnici. Znatan dio inteligencije i elita u Hrvatskoj koji danas vladaju kulturom, prosvjetom, medijima, nevladinim udrugama, duboko je antikršćanski i antinacionalno raspoložen te pod firmom borbe za europsku Hrvatsku, modernu Hrvatsku, vode pravi križarski rat protiv vjere, nacije i Tuđmanova državotvorstva. Na udaru su tri temelja hrvatske države:

- Domovinski rat i svi bitni ljudi koji su pridonijeli obrani i uspostavi samostalne hrvatske države;
- Crkva i križ kao simboli očuvanja nacionalnog i duhovnog identiteta hrvatskoga naroda;
- Franjo Tuđman kao obnovitelj hrvatskoga državništva.

Svi oni koji žele nametnuti hrvatskome narodu političku koncepciju koja smjera poništiti Tuđmanovo djelo nastoje svim sredstvima ne samo osporiti njegovu političku i državničku doktrinu nego i njezinu realizaciju pretvoriti u zločinački pothvat i zločinačko djelo, a glavne aktere, na čelu s Franjom Tuđmanom, u zločince i kriminalce. Franjo Tuđman, prije petnaest godina s pravom je formulirao politiku pomirbe kao uvjet za stvaranje i obranu hrvatske države. Danas "crveni" očito smatraju daje došlo njihovo vrijeme, da su dovoljno jaki da mogu pobijediti. Pokazuje se da su mnogi koji su prihvatili Tuđmanovu politiku pomirbe bili neiskreni. Mnogi koji su tada iz sti neiskreno prihvatili politiku pomirbe i politiku stvaranja samostalne i suverene hrvatske države, nakon smrti dr. Franje Tuđmana, ali već i za njegova života i za vrijeme njegove bolesti, počeli su pokazivati svoje pravo lice. Ne samo da su pokrenuli žestoku kampanju protiv hrvatske politike i hrvatskih nacionalnih interesa nego su vrlo sustavno i uspješno počeli preuzimati ključne pozicije u politici, kulturi, medijima, svugdje ondje gdje se odlučuje o sudbini hrvatskoga naroda.

Raskorak između osjećaja i raspoloženja naroda i tih snaga sve je veći. Zbog toga je njihova agresivnost sve veća. Ne treba ih podcjenjivati jer raspolažu s moćnim sredstvima kojima su u stanju promidžbom istinu pretvarati u laž, a laž u istinu. Cijelu ovu godinu uoči parlamentarnih izbora trajala je žestoka kampanja ne samo protiv Tuđmanove državničke doktrine i Tuđmanova HDZ-a, nego i Sanaderova HDZ-a protiv Domovinskoga rata brojnim krivotvorinama koje su se bezbroj puta ponavljale. Stvarano je i lažno javno mišljenje, kako će SDP, HNS i IDS, lako i uvjerljivo pobijediti. Stvoren je čvrsti ideološko-titoistički savez čiji je cilj pobjeda na izborima i dovršavanje radikalne detuđmanizacije u Hrvatskoj i za povratak na Titoizam i komunistički antifašizam.Prije izbora faktično je stvoren trijumvirat Mesić - Pusić - Milanović Milanović, jer je predsjednik države zlouporabio svoju funkciju i čvrsto stao na stranu titoističke ljevice. Zbog toga su protekli izbori imali sudbinsko značenje za budućnost hrvatske države i hrvatskoga naroda.

Hrvatski narod, iako je bio nezadovoljan s "pokorničkom" politikom HDZ-a i nedovoljno čvrstom obranom nacionalnih interesa, ipak je ispravno procijenio da bi poraz HDZ-a i pobjeda trijumvirata M-P-M, otvorili mogućnosti da se hrvatski narod vrati tamo gdje je već bio, da se obnovi titoizam i ateizam i novo balkanskogo zajedništvo. Zbog toga je relativna pobjeda HDZ-a na izborima dokaz političke zrelosti hrvatskoga naroda. Iako dosta tijesno, ipak su zaustavljene antituđmanovske snage, snage mesićizma, ateizma, titoizma i novoga balkanskog zajedništva. Usprkos porazu na izborima, prije izbora formiran trijumvirat Mesić-Pusić-Milanovoić, uz podršku IDS-a još uvijek ne priznaje rezultate izbora i pokušava "institucionalno i vaninstitucionalno, legalno i nelegalno, moralno i nemoralno", svim sredstvima dočepati se vlasti kako bi mogli nastaviti s radikalnom detuđmanizacijom kao procesom rashrvaćenja Hrvatske i Hrvata od svega hrvatskoga.

Iako borba nije završena, zahvaljujući političkoj zrelosti HSS-a i HSLS-a koji suprotno od predsjednika države priznaju relativnu pobjedu HDZ-a i ozbiljno pregovaraju s HDZ-om, vjerojatno neće proći revolucionarne metode po kojima se izborni gubitnik pretvara u izbornoga pobjednika. Dakle, smatram da će Hrvatska izići iz ove izborne krize, da će se do Nove godine konstituirati Sabor i izabrati Vlada. Novu Vladu će čekati veliki povijesni zadaci. HDZ je u izbornoj kampanji izvršio korekciju svoje politike, te treba vjerovati da to nije bila samo posljedica borbe za glasove. Dakle, očekujem da će HDZ braniti Tudmanovu državničku doktrinu te da će se čvrsto i konkretno obračunati s obnovom titoizma i ateizma i razbijanjem duhovnoga jedinstva hrvatskoga naroda što rade SDP i HNS. Isto tako očekujem da će trend, koji je počeo nakon sramotne presude krvnicima Vukovara, koji je potaknuo niz akcija Vlade kojim ona čvršće brani hrvatske nacionalne interese, biti nastavljen.

Novi Sabor i nova hrvatska Vlada morati će se još konkretnije izjasniti u odnosu na Haški sud i njegove nepravde i njegove krivotvorine. Nakon Nove godine, očekuje se ponovno svjedočenje Mesića, kao svjedoka optužbe na procesu Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. I Hrvatski sabor i hrvatska Vlada i hrvatska javnost i hrvatski građani trebaju se konkretno izjasniti o tome svjedočenju. Najmanje što treba učiniti jest postaviti odlučan zahtjev Predsjedniku države da u Haagu govori istinu. Danas ima dovoljno dokumenata i činjenica koje dokazuju daje 1998 Stjepan Mesić teško, neistinama optužio Franju Tuđmana i državno i vojno vodstvo, za navodni zločinački pothvat, agresiju na Bosnu i Hercegovinu i etničko čišćenje i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. To svjedočenje bilo je jedan od krunskih dokaza za sve optužnice protiv Hrvata iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine i za kvalificiranje državnog i vojnog vodstva na Čelu s Tuđmanom kao zločinačke organizacije, odnosno, za kvalificiranje Domovinskoga rata i ključnih vojnih akcija kao zločinačkog pothvata.

Treba dati do znanja predsjedniku Mesiću da mu je to posljednja šansa da povuče svoje netočne izjave iz 1998. godine te ga obvezati da brani istinu o Domovinskome ratu i o svome prethodniku dr. Franji Tuđmanu, Novi Sabor i hrvatska Vlada ali i cijela hrvatska javnost dužni su se izboriti za istinu o velikosrpskoj agresiji i zločinima u Vukovaru. Postoje brojni dokumenti koji nedvojbeno dokazuju da je vrh JNA direktno zapovijedao teškim zločinima u Hrvatskoj u Lovašu, Vukovaru i drugdje. Sramotne presude Haškoga suda, u stvari presude vrha JNA, posljedica su i djelovanja hrvatske "pete kolone'1 koja vrlo sustavno "ispire" mozak hrvatskim građanima krivotvoreći istinu o Domovinskome ratu s tvrdnjama da se je radilo o sukobu dvaju nacionalizama u borbi za komadanje Bosne i Hercegovine odnosno da se radilo o dogovornom prljavom ratu Miloševića i Tuđmana s podijeljenom odgovornošću. "Peta hrvatska kolona" od devedesetih godina i prije završetka rata sustavno i vrlo organizirano protura krivotvorine i laži kojima velikosrpsku agresiju pretvara u građanski rat i nacionalni sukob hrvatskog i srpskog nacionalizma s podijeljenom odgovornošću.

Ide se i dalje pa se podržava kopernikanski obrat. Velikosrpski agresor i JNA koji su stvarno planirali i proveli genocid i etničko čišćenje s ciljem stvaranja velike Srbije, oslobađaju se krivnje, a planiram i ostvareni zločini prebacuju se na pojedince dok se u Hrvatskoj pojedinačni zločini u obrani prebacuju na državno i vojno vodstvo koje se okrivljuje za kolektivnu krivnju i zločinački pothvat. Hrvatska mora obraniti istinu ne samo zato jer je to minimum koji se mora učiniti za branitelje koji su žrtvovali svoje živote, nego i zbog naše budućnosti. Jer ako bi prihvatili da je ova država utemeljena na zločinu, postupaka hrvatskoga naroda iz prošlosti, kako nam podmeću, onda hrvatska država i hrvatski narod ne bi imali nikakvu perspektivu niti u budućnosti. Hrvatsko društvo u cjelini a ne samo novi Sabor i hrvatska Vlada, moraju se suočiti s opasnošću obnove titoizma i balkanskog zajedništva te komunističkog mentalnog sklopa koji se ponovo nametnuo, odnosno, koji se nameće hrvatskomu narodu na stotinu načina.

Evo jedan karakterističan primjer. Nema nikakve dvojbe da je Josip Broz Tito bio simbol komunizma, diktature i negiranja prava hrvatskoga naroda na slobodu i samostalnost, daje bio ateist koji je ateizam provodio kao državnu politiku i da je bio diktator i zločinac koji je stvorio tajne službe koje su strahom i nasiljem održavale sustav, odnosno, daje stvorio Jugoslavensku narodnu armiju kojoj je svojom političkom oporukom pred smrt dao konkretne zadatke, da svim sredstvima mora očuvati Jugoslaviju kao monolitnu državu i da, ognjem i mačem treba braniti komunizam kako je govorio, od kontrarevolucije, višestranačja i samostalnosti republika. Ta Titova JNA sa zvijezdom petokrakom oficira i vojnika na njihovim kapama, učinila je zločine u Vukovaru i drugdje u Hrvatskoj. Josip Broz Tito bio je maršal te i takve jugoslavenske armije. S druge strane, Franjo Tuđman, bio je na čelu pokreta koji se izborio za samostalnu hrvatsku državu, koju je obranio od agresije, koji se borio za višestranačje i hrvatski branitelii brani Hrvatsku pod simbolom križa i krunice nasuprot crvenoj zvijezdi petokraci. Dakle, na simboličnoj razini Franjo Tuđman je suprotnost Titu. Titova JNA bila je zločinački agresor a Tuđmanova Hrvatska, žrtva agresije. Pobijedio je tuđmanizam a titoizam je poražen.

Danas ponovo poražene snage otvaraju borbu protiv Crkve, protiv hrvatske sloge i Domovinskoga rata i žele nametnuti vrijednosti titoizma i svega onoga što simbolizira crvena zvijezda petokraka. Petnaest godina nakon međunarodnog priznanja Hrvatske na simboličnoj razini u Hrvatskoj čini se da je titoizam pobjednik a tuđmanizam gubitnik. U glavnome gradu suverene hrvatske države najljepši trg i dalje se zove Trg maršala Tita. Dakle, nije to trg Josipa Broza Tita kao povijesne ličnosti koji je imao i određenih zasluga u sukobu s Hitlerom i Staljinom, nego je trg maršala Jugoslavenske narodne armije, iste te armije koja je izvršila genocid nad Hrvatima.

Teško je biti vjerodostojan u kritici i ogorčenju zbog sramotnih vukovarskih presuda koji oslobađaju krivnje Jugoslavensku narodnu armiju ako se u gradu Zagrebu najljepši trg i dalje zove Trg maršala Tita, maršala Jugoslavenske narodne armije. S druge strane, teško je biti vjerodostojan u suprotstavljanju krivotvorinama koje ne samo Tuđmana nego i cijelo državno i vojno vodstvo Hrvatske optužuju za zločinački pothvat i tretiraju ih kao zločinačku organizaciju ako u glavnome gradu Hrvatske nema Tuđmanova spomenika, usprkos svim obećanjima, ako u glavnome gradu Hrvatske postoji Trg Franje Tuđmana, koji je više uvreda i Tuđmanu i hrvatskoj državi, nego priznanje. Kao što je poznato trgom Franje Tuđmana je imenovana jedna livada koja nije trg, koja nije čak ni uređeni park, gdje nema niti jedne adrese, niti jedne zgrade, niti jednoga stanovnika, niti bilo čega. Postoji samo jedan betonski stup na kojem je obješena tabla "Trg Franje Tuđmana". Prošlo je već godinu dana od toga imenovanja a cijeli prostor, u stvari služi samo kao šetalište, da budem grub, i pišalište za pse.

Zato, prvo što moramo napraviti, moramo na simboličnoj razini donijeti odluke koje će jasno pokazati da se ova Hrvatska zasniva i utemeljuje na Domovinskome ratu i državničkoj doktrini Franje Tuđmana, a ne na titoizmu. Da bi to dokazali mora se ukinuti Trg maršala Jugoslavenske narodne armije i dati dostojan Trg Franji Tuđmanu. Time bi se i na simboličnoj razini dokazalo da su snage titoizma, ateizma i novog balkanskog zajedništva poražene a da su domoljubne snage pobijedile. Nakon svega što se događalo uoči izbora i na izborima, što se događa nakon izbora, jasno je da su titoističko-ateističke snage zagovaratelji novoga balkanskoga zajedništva srušile pomirbu da su svim sredstvima krenule u obračun.

To stvara novu povijesnu situaciju u Hrvatskoj jer je Hrvatska polarizirana na domoljubnu Hrvatsku koja želi i u budućnosti izgrađivati Hrvatsku na vrijednostima Domovinskoga rata i Tuđmanove državničke doktrine i na takozvanu građansku, anacionalnu, titoističku Hrvatsku koja želi umjesto vrijednosti Domovinskoga rata i Tuđmanove državničke doktrine kao temelje budućnosti, obnovu titoizma, ateizma i balkanskoga zajedništva. Dakle hrvatskome narodu je potrebna pobjeda, odnosno, poraz titoističkih snaga i provođenje detitoizacije a ne detuđmanizacije.

prof. dr. Zdravko Tomac