«Stoljeća hrvatske književnosti» između Matice i novoga nakladnika

U ponedjeljak, 19. listopada, održana je u organizaciji Hrvatskoga kulturnog vijeća tribina pod naslovom «Što se događa u Matici hrvatskoj». Nastupili su akademik Dubravko Jelčić, dr. Ivana Žužul, dr. Ivan Matičević i književnik Josip Pavičić.

Povod je bio spor oko projekta «Stoljeća hrvatske književnosti», odnosno neočekivana direktiva iz vodstva Matice o smjeni urednika edicije.

Dubravko Jelčić je podsjetio nazočne na kronologiju projekta, te na dokumente koji potvrđuju da Matica hrvatska ne može polagati prava na «Stoljeća».

«Stoljeća hrvatske književnosti» su na stanovit način nasljednik edicije «Pet stoljeća hrvatske književnosti», u kojoj je u drugoj polovici prošloga stoljeća objavljen značajan niz djela hrvatskih autora, ali na način koji je ignorirao jezik originala – naime, tekstovi su «prilagođavani» tadanjem «hrvatskosrpskom», s isto tako odgovarajućim pravopisom, što je naravno nedopustivo. Osim tih lektorskih intervencija, edicija je bila i na druge načine ideološki pokrivena, pa u nju nisu imali pristup hrvatski književnici koji su stvarali u iseljeništvu.

Godine 1993. inicirali su Vlatko Pavletić, Dubravko Jelčić i Josip Vončina pokretanje «Stoljeća hrvatske književnosti« kao znanstveni projekt koji će uvažavati načela tekstologije.

Ministarstvo znanosti je smjestilo projekt u Institut za jezik i jezikoslovlje, a Matica hrvatska je izabrana kao nakladnik – ali samo kao nakladnik. Akademik Jelčić je nazočnima na tribini pokazao ugovore i dokumente koji potvrđuju činjenicu da Matica hrvatska nema nikakve ingerencije nad «Stoljećima « i uređivačkim odborom edicije, pa dakle ne može nikoga smjenjivati, niti se miješati u posao urednika. A upravo je to učinjeno, što je izazvalo razumljivu uvrijeđenost uređivačkoga odbora i otpor koji rezultira prekidom suradnje s Maticom i potragom za drugim nakladnikom.

Za «Stoljeća hrvatske književnosti» izdvaja se godišnje 1,250.000 kuna iz proračuna, s pozicije Ministarstva znanosti, ali se novac upućuje u Maticu, što će vjerojatno biti razlog novim komplikacijama koje, međutim, nisu nerješive. Na pitanje može li se cijela priča riješiti i na miran način, dogovorom ( kao što stoji u ugovoru, da se prijepori rješavaju dogovorom), Dubravko Jelčić je odgovorio potvrdno, uz jedini uvjet da vodstvo Matice povuče opoziv.

Dr. Ivana Žužul dodatno je pojasnila tekstove dokumenata, a izvršni urednik dr. Matičević govorio je o mnogim dobrim i uspješnim potezima Matice, ali je isto tako bio rezolutan da je vodtsvo Matice pogrješno reagiralo u slučaju «Stoljeća». Književnik Josip Pavičić, koji nije osobno involviran, definirao je «Stoljeća hrvatske književnosti» kao tekstološku školu u kojoj se formiraju mladi znanstvenici. Smatra da je do slučaja došlo zato što je Matica hrvatska u ovom trenutku u rukama činovnika, koji blokiraju i predsjednika Matice (o kojemu je inače tijekom tribine bilo samo lijepih riječi), te da su tajnici u povijesti Matice hrvatske uvijek bile ugledne osobe iz umjetničkoga i znanstvenog svijeta. Spomenuo je i veliki kapital Matice u obliku autorskih prava, te posebno istaknuo slučaj prepuštanja (prodaje) prava – radi se o «Rječniku stranih riječi» B. Klaića.

Ujedno: još jedna vrlo zanimljiva tribina Hrvatskoga kulturnog vijeća, koje brzo reagira na aktualnosti u hrvatskoj zbilji, posebno u kulturi i znanosti. Treba na kraju reći: ništa kontra Matice – naime, svi sudionici su naglašavali da se radi o časnoj i staroj hrvatskoj kulturnoj instituciji koju svim snagama i srcem podržavaju. Upravo zato je uvodno H. Hitrec i rekao da «žalosti kada se onima kojima je Matica trn u oku pruža povod da uživaju u razmiricama unutar njezina kruga».

(hkv)