Treći dio izlaganja Sanje Nikčević s tribine HKV-a o kazalištu

 

Umjetnička akademija u Osjeku ima tri odsjeka - glazbeni, likovni i kazališni. Osnovana je prije četiri godine na desetogodišnjoj tradiciji obrazovanja glazbenih pedagoga i iz potrebe sredine za takvom vrstom škole. Dvije osječke generacije koje su osamdesetih izašle iz „područne” škole zagrebačke akademije pokazale su da je i te kako potrebna jer ti glumci danas nose osječki repertoar. Projekt osnivanja osječke kazališne akademije već jako dugo traje i na njemu je radilo mnogo Osječana, a onda je prije četiri godine zaživio kao Odsjek za kazališnu umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku. Naša akademija je druga glumačka akademija u Hrvatskoj, a nakon što je i Split pokrenuo svoju, imamo ih tri. Pri tome je Osijek specifičan jer obrazuje studente ravnopravno i za glumu i za lutkarstvo u prve tri godine, prvom ciklusu Bolonjske reforme. Od jeseni cijela Hrvatska treba krenuti u drugi stupanj obrazovanja, dvogodišnje diplomske studije. Mi se spremamo na Diplomski studij kazališne umjetnosti na kojem ćemo nastaviti obrazovanje glumaca i lutkara ali i otvoriti nove smjerove - teatrologiju i dramsko pisanje.

Obrazovanje za glumu i lutkarstvo je naša specifičnost i mislim da je odlično da svaka nova akademija donese nešto novo u obrazovanje. Osim lutkarstva koje je vrlo rijedak studij u Europi, mi ćemo dakle na ovom drugom stupnju imati i dramsko pisanje kao prvo u Europi jer većina europskih fakulteta ima dramaturgiju ili kreativno pisanje gdje je drama samo jedan dio. A tako će biti i dalje, sve što planiramo za dalje (na primjer, smjer kazališne pedagogije) bit će ono čega nema u Hrvatskoj, bližoj ili daljoj okolici.

Potreba za glumcima

Naravno, osim glume koja postoji i drugdje ali mislim da za tim studijem postoji velika potreba i da se može otvoriti još akademija za glumu. Iako svi govore gdje će ta djeca raditi, ja sam jako optimistična i mislim da za sve ima mjesta jer kad malo bolje razmislite u izvedbenoj umjetnosti nije bilo nikad više prilika nego sad. S jedne strane prostor je nesigurniji nego prije jer više nikoga ne čeka stalan radni odnos u kazalištu kao prije, kad je slobodnjak bio čudna i rijetka biljka. Međutim, sada je kazališna produkcija veća jer uz standardne kazališne repertoare subvencioniranih kazališta, zakonski okvir je omogućio pokretanje brojnih privatnih kazališta, kazališne djelatnosti u udrugama, a i nedavni projekt pretvaranja kulturnih centara u kazalište otvara novi prostor za rad. Dakle, puno više mogućnosti a i puno veći prostor za vlastite privatne inicijative što je prije dvadeset godina sve bilo puno teže.

Slično je i u drugim medijima. Snimamo sedam do osam filmova godišnje, ali snimaju se i neke nove produkcije i koprodukcije, a tu je i velika produkcija sapunica. Koliko god taj žanr svi preziru, to je legitimni glumački posao koji također treba znati raditi. Dakle puno više različitih glumačkih izazova u odnosu na prije dvadeset godina. Uz to Slavonija je doslovno gladan prostor za kulturom, to je prostor s ljudima koji vole i trebaju kulturne sadržaje, a svaki grad želi imati i redovitu vlastitu kazališnu produkciju, a ne samo organizirati gostovanja. Pokreću se kazališta u Vinkovcima, Vukovaru, Požegi, Slavonskom Brodu... i mi smo već dogovorili suradnju s tim gradovima. Govori se o pokretanju lutkarskog kazališta i u Osijeku, otvara se Muzej lutkarstva, dakle ne samo da se otvaraju radna mjesta nego ima i jako puno prostora za ljude sa idejama i projektima koji bi dolazili postojećim institucijama.

Međutim, upravo zato ti studenti moraju biti dobro i široko obrazovani. Oni više ne dolaze na gotovo i moraju biti što spremniji za prostor u kojem će oni sami pronalaziti što će raditi i sami se boriti za svoje mjesto. Kao u Americi, gdje se glumci neprestano obrazuju, usvajaju različite vještine i znanja, ne bi li u trenutku kad im se otvori prilika bili što spremniji. Oni znaju da je talent samo početak puta, ali da bez ozbiljnog profesionalnog obrazovanja i pristupa poslu ne možeš opstati u profesiji. Kao što kažu u Rusiji na akademiji: o talentu ne razgovaramo, to je pretpostavka bez koje se ne može ući kod nas, razgovaramo kako talent razviti i dalje napredovati, kako opstati u tako kompetitivnoj profesiji. Zato mislim da je jako važno što naša akademija nudi glumcima dvije ravnopravne kompetencije, i glumu i lutkarstvo, i tako im otvara veće mogućnosti u zapošljavanju ali i razvija svijest o vlastitoj polifonoj kreativnosti. To dokazuju i pozivi osobito lutkarskih kazališta našim završenim studentima.

Obrazovani glumci i standardi

Ima još jedan razlog zbog kojeg mislim da je odlično što ima više glumačkih akademija. Veći broj profesionalno školovanih glumaca podići će i razinu novih produkcija koje se rade, osobito ovih sapunica koje svi preziru. Mislim da će vrlo brzo producenti uzimati školovane glumce koji će mu moći odgovoriti na zadatak, a ne ovu djecu koja ne znaju otvarati donju čeljust kad govore pred kamerom a koje sada uzimaju, jer nemaju drugih ili su im jeftiniji. Kada producenti budu imali doista obrazovane, kvalitetne glumce, podići će se kvaliteta cjelokupnog proizvoda, tako da sam ja po tom pitanju optimistična. Vidim da naše studente uzimaju već i za snimanje onih desetak sekundi u reklamama pa je očito da je i u tako maloj ulozi važan odnos prema poslu i profesionalno znanje. Mislim da će konkurencija tih produkcija s vremenom pokazati da je najskuplje uzeti najjeftinijeg, neobrazovanog glumca jer će se u ovoj silnoj produkciji ipak profilirati kvalitetniji proizvodi pa će svima biti u interesu napraviti ne samo što brže, ili što jeftinije nego i što bolje.

Kad je kriza gotova, vidi se tko, što i kako radi...

Osječka akademija, pa tako i naš odsjeka za kazališnu umjetnost najnormalnije funkcionira. Nakon što je u ljeto prošle godine prihvaćena ostavka Zlatka Svibena na mjesto voditelja Odsjeka, on se pobunio protiv vodstva akademije i osječkog sveučilišta, a pokrenuo je i studente koji su povjerovali njegovim argumentima o „uništavanju akademije”. Dokaz da to nije bila namjera sveučilišta je i to da su u jesen primljeni novi ljudi (Robert Raponja i Tatjana Bertok za glumu, Livija Kroflin za lutke, Maja –urinović za pokret), među kojima i ja, koja sam zbog svog akademskog iskustva postala voditeljica Odsjeka. Zatim su se dogodile nužne promjene, a najveća je bila funkcioniranje akademije prema zakonima visokog školstva. Unatoč svim demagogijama o tome kako se kreativnost ne smije sputavati ničim, pa ni zakonima, pokazalo se da kaos nije plodno tlo za kreativnost nego za nered, a poštivanje zakona visokog školstva znači da se točno zna tko što radi, zašto i kako to radi - kako profesori tako i studenti - i to nije bilo svima prihvatljivo.

Nekim studentima je to bilo neprihvatljivo zato jer u situaciji kad imate 27 kolegija u jednom semestru a ispite spremate tri dana na „pripremama” umjesto kontinuirano kroz semestar, uvijek netko vuče kola a mnogi se uz njega „šlepaju” uz ispriku da „nije bilo dovoljno vremena”. Sada, kada se radi cijeli semestar, a na kraju se vidi i ocjenjuje individualni rad i napredak svakog pojedinog studenta, naravno da se vidi i kome je takav način rada teško prihvatiti, a tko je upravo zbog toga napravio vidljiv napredak. Promjene o kojima govorim nisu odgovarale ni nekim profesorima jer nije svaki umjetnik i pedagog. Pedagogija je nešto sasvim drugo od „režiranja” za kojim imaju potrebu mnogi umjetnici bez obzira na profesiju. Naime, pedagog pokušava pomoći studentu da rastvori svoj talent, da ga razvije, da studenta nauči ono što će mu u kasnijem životu pomoći. Pedagog nema potrebu nametanja sebe i ne zanima ga ono jedino što zanima „redatelja” - završna predstava s kojom će impresionirati publiku na ispitu ili se pokazivati po festivalima. Ovaj „redateljski” pristup je zgodan na prvu loptu, u ovisnosti od redateljskog umijeća to može doista biti impresivno i za studente i za javnost, ali nije studentima dugoročno korisno. Naime, takvo „režiranje” studente samo koristi za efekt a ne priprema za profesiju, što akademija, kao javna škola s umjetničkom i društvenom odgovornosti mora raditi.

Sanja Nikčević

{mxc}


Sub, 19-10-2019, 07:45:08

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.