Hrvatsko kulturno vijeće i Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa u petak, 25. travnja 2008. organizirali su javnu tribinu "Kamo ide hrvatsko glumište?".  Sudjelovali su Sanja Nikčević, Anja Šovagović-Despot, Dragan Despot, Miroslav Međimorec, Hrvoje Hitrec i Igor Mrduljaš. U nastavku donosimo izlaganje Igora Mrduljaša već objavljeno u Hrvatskom slovu. Izdvajamo: "Na naše uvodno pitanje, naslov ove tribine, svatko će od nas odgovoriti iz svoga motrišta i iskustva, stvaralačkoga i gledateljskoga. Osobno, držim da se naše kazalište profesionalno kazalište, gradsko i narodno, rasulo iznutra i da samo stvara pričin kako je s njime sve u najboljemu redu. Urušilo se u svakom pogledu. Ustrojbeno, organizacijski, potpuno je nefunkcionalno. Kao da je izgradilo model spomoću kojega se opire svakom svom uprizorenju, pa se premijere i reprize događaju zahvaljujući samo pukoj inerciji i dobroj slučajnosti. Novi Zakon o kazalištima nije ništa popravio, ali je uvođenjem upravnih vijeća snizio odgovornost ravnatelja i osobito vlasnika (ureda za kulturu i Ministarstva kulture) i tako ih učinilo neodgovornijima negoli su bili dosad."

 

 

S tribine Hrvatskoga kulturnog vijeća i Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa pod nazivom "Kamo ide hrvatsko glumište?", održane 8 petak, 25. ravnja 2008. godine, donosimo izlaganje Hrvoja Hitreca. Izdvajamo: "Hrvatsko kulturno vijeće pojavljuje se uvijek kada osjeti da je u nekom području hrvatske zbilje ugrožen nacionalni i kulturni identitet ili kada šutnja zamijeni glasan govor. O stanju u hrvatskom glumištu već dugo se ne govori dovoljno, ili se uopće ne govori, malo je ili nimalo onih koji bi mogli - bez sigurnosti povijesnog odmaka - dati sintezu duha vremena i njegova odraza na hrvatsko kazalište. Dakle, zakinuti smo na polju ideje, pa ne znamo točno gdje smo, nesigurni smo u svezama s hrvatskom tradicijom, u svezama s književnom podlogom, ne prepoznajemo što je matica, a što rukavci, jedva izmičemo zamkama kazališta u kojemu je riječ tijelom postala, ali ne da bi prebivala među nama, nego nestala. Jedno je u svakom slučaju sigurno: ne postoji fenomen koji bi se mogao nazvati suvremenim hrvatskim kazalištem, po misli, osjećaju, stilu i originalnosti".

 

 

Kao što smo već javljali, 12. lipnja Hrvatsko kulturno vijeće održalo je tribinu "Je li nam potreban Zakon o hrvatskom jeziku?". Na njoj su govorili akademik Stjepan Babić, akademik Dalibor Brozović, glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža" Tomisalv Ladan i predsjednik Hrvatskoga kulturnog vijeća Hrvoje Hitrec. Ovom prilikom donosimo izlaganje Hrvoja Hitreca iz kojeg u uvodu izdvajamo: "Programirano destabiliziranje hrvatskoga jezika ima snažno zaleđe u onim međunarodnim krugovima kojima su hrvatska država i hrvatski jezik trn u oku, ali ima potporu i u takozvanoj hrvatskoj političkoj eliti, koja se potpuno izgubila u podrumima zbunjene servilnosti. Ima podršku i u kompromiserstvu nekih kulturnih ustanova i institucija, kojima se na žalost, na krajnje nesretan način, u zadnje vrijeme pridružila i Matica hrvatska. Već spomenuti međunarodni krugovi na usta neopreznih šovinista, poglavito naravno britanskih, dovode u pitanje i samo postojanje hrvatskoga jezika. Plan o zajedničkom bošnjačko-hrvatsko-srpskom kao službenom jeziku "zapadnoga Balkana" - u svezi s ulaskom u Europsku uniju, ali i nezavisno od ulaska - nije više samo neprovjerena glasina, nego drska priprema terena, što je prepoznala i nedavna izjava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.".