Izlaganje biskupa dr. Mile Bogovića s tribine HKV-a o Haaškome sudu
Nakon što je 7. prosinca 2005. general Ante Gotovina uhićen, Hrvatsko kulturno vijeće (HKV) kroz 4 godine, počevši s 2006., svake godine organiziralo po dva stručno-znanstvena skupa na gornju temu. To znači da je održano ukupno 8 skupova. Tome odgovara i osam objavljenih zbornika s tih stručno-znanstvenih skupova. Sada je sve to objavljeno u dva sveska, koja vam predstavljamo.
Skupove je organiziralo HKV, a glavni organizator bio je Milan Vuković.
Nastupilo je ukupno 32 stručnjaka raznih profila, većinom pravnika, ali i povjesničara i drugih struka. Četvorica od njih sudjelovali su na svih osam skupova (Hrvoje Hitrec, Milan Vuković, Marko Barišić, Lujo Medvidović), jedan na 6 (Josip Pečarić) pet na pet skupova (Mile Bogović, Edward Slavko Yambrušić, Mate Kovačević, Drago Duvnjak, Mile Prpa), dvojica na tri (Nedjeljko Mihanović, Pavao Galić), dvojica na dva (Josip Jović, Ivana Haberle), a svi ostali imali su po jedan nastup.
Skupovima i zbornicima hrvatski intelektualci okupljeni u Hrvatskom kulturnom vijeću čine ono što je u ovakvim uvjetima moguće.
Pomoć nije službeno zatražila Vlada, još manje Tribunal. Uz pomoć Portala HKV i tjednika Hrvatskog slova tematika je dosta proširena, iako relativno malo.
Ja sam u svojih pet nastupa imao slijedeće teme:
1. Zanima li Haški sud objektivna i cjelovita slika proteklih događaja
2. Gdje su korijeni kriminalizacije Hrvatske države
3. Žrtve i branitelji
4. Potreba cjelovitog sagledavanja puta uspostave samostalne hrvatske države
5. Procesuiranje hrvatske povijesti.
Iz naslova se vidi glavni naglasak svakog izlaganja. Svakako je važno istaknuti da svi koji žele istinu gledaju događanja u njihovom kontekstu i cijelosti. Onaj koji želi „promovirati" laž, nužno idu na razbijanje cjeline (grčki: diaballo – od čega dolazi riječ diabolus, đavao – znači razbijati, rastakati, cijepati, mrziti). Za neke je krimen već sama ideja hrvatske države, a svaki korak prema njoj je agresija, pa makar se radilo u obrani. Više od stoljeća o Hrvatima se sustavno stvara loša, odnosno, kriva slika u svijetu. Nakon 1945. o mnogočemu nije se smjela pisati istina. Uništavana je arhivska građa, nametana je šutnja, pisano je po diktatu partije i komunističkog sustava. Pogledajte kakva nam je literatura i koji su izvori sačuvani o događajima iz drugog svjetskog rata i nakon toga. Slika koju su Udba i Partija stvorile o osobama i događajima i sada se nudi povjesničaru. Za stvarnu i istinitu sliku nema ni izvora ni literature. Kako spasiti povijest?
Slično se sada, i preko Haaga, želi podmetnuti krivotvorina o Domovinskom ratu. Mi ni sami ne vodimo brigu kolika opasnost leži u tome što su nam izvori izbrisani i preložene krivotvorine, i nama i svijetu, kako bi se mogla procesuirati cijela naša povijest.
U ovim zbornicima su pored znanstvenih radova također brojni dokumenti koji su nužni za stvaranje ispravnog polazišta i suda o događajima. Valja žaliti što se skupljeni materijali u ovim zbornicima, zbog medijske blokade, ne koriste dovoljno za obranu istine o našoj prošlosti i o našem narodu.
Sada se pitamo kako reagirati ako dođe potvrda o postojanju Zločinačkog pothvata? Tada smo svi potencijalni krivci.
Treba već sada senzibilizirati narod da vidljivo izrazi svoje mišljenje i svoje osjećaje te da svojim postupkom reagira tako da to za svjetske medije to bude vijest. Naš narod je svjestan da je suđenje u Haagu igra svjetskih moćnika kojima nije stalo da pobijede istina i pravda. Ali taj narod nije za njih važan. Nažalost, ni nije važan ni za naše medije. Crkva je uvijek osjećala bìlo naroda. Trebamo svi učiniti što možemo, uključujući i Crkvu, da ta volja naroda bude prepoznatljiva, primjetljiva, zapažena u slučaju da u Haagu dođe do nepravedne presude.
Mile Bogović